Nikoljdanska skupština
Na Nikoljdan 19. decembra 1905. godine (6. decembra po starom kalendaru) sastala se prva Narodna skupština u Crnoj Gori.
Izabrani poslanici za prvu Narodnu Skupštinu u Crnoj Gori sastali su se na Cetinju 3. decembra 1905. godine.
Dana 6. decembra Knjaz Nikola je objavio kroz Prijestolnu besedu svome narodu, da mu je dao Ustav i da je dosadašnji oblik vladavine zamijenio ustavnim i parlamentarnim sistemom.
Prvi redovni sastanak zasjedanja Narodne skupštine održan je 7. decembra, na njemu je pročitan ukaz Knjaza Gospodara o imenovanju novih ministra. Potom je poslije duže diskusije, odlučeno da predsjednik predloži 15 poslanika, koji će sačiniti odbor za izradu adrese. Pošto se članovi odbora ne složiše u načinu kako da se izradi adresa ili da se ona uopšte izrađuje, kad ova Skupština uopšte nema zakonodavno pravo, to je radi rešenja tog pitanja sazvan drugi redovni sastanak za 8. decembar.
Na drugom redovnom sastanaku se dugo raspravljalo s gledišta ustavnog prava zamršeno i nejasno pitanje: kako da se karakteriše ova Skupština, koja su njena prava, koje dužnosti. Novoimenovani ministar unutrašnjih djela Labud Gojnić, po profesiji pravnik, naglasio je da ova Skupština "nije ni ustavotvorna, ni zakonodavna, ni kolsultativna".
Na trećem redovnom sastanaku koji je održan 9. decembra raspravljano je pitanje, da treba budući zakon o izborima narodnih poslanika da garantuje tajno glasanje, i da od kandidata za poslanike treba da se isključuje vojni i policijski službenicima.
Posljednji sastanak zasijedanja Narodne Skupštine održan je 10. decembra gdje je u prisustvu Knjaza Gospodara i Knjaževske vlade pročitan u cjelini Ustav. Ovim je prva Narodna Skupština završila svoje prvo i jedino zasijedanje jer je poslije toga raspuštena.[1]
Predsjednik skupštine uredi
Pop Simo Radulović presjedavajući prvog zasedanja Narodne skupštine 3. decembra 1905.
Vojvoda Šako Petrović Njegoš predsjednik Narodne skupštine 1905.[1]
Put ka uvođenju ustavnog režima uredi
Put ka uvođenju ustavnog režima otpočeo je promjenom dotadašnje dugogodišnje vlade, kojoj je bio na čelu rođak knjaza Nikole vojvoda Božo Petrović Njegoš, koji je u narodu uživao ugled pravična i poštena državnika.
Ukaz o razrešenju Boža Petrovića — Njegoša i postavljanju vlade Lazara Mijuškovića je objavljen uoči usvajanja Ustava 1905. godine.[1]
Zetski dom uredi
U Zetski domu učinjene su velike pripreme za svečano otvaranje Narodne skupštine. Velika pozorišna dvorana privremeno je udešena za držanje sjednica skupštinskih. U parteru su ponamještene klupe za narodne poslanike, a na mjestu, gdje je bila pozornica, na uzvišenom podijumu načinjen je prijesto za Njegovo Kraljevsko Visočanstvo Knjaza Gospodara. Prijesto je ukrašen knj. crnogorskim grbom, amblemima i trobojkama. Isto je tako cijela dvorana ukrašena amblemima i trobojkama.[1]
Reakcija javnosti uredi
Prema reakcijama javnosti poslije Skupštine, ona je bila iznenađenja i nezadovoljna daleko više procedurom nego samim Ustavom. U početku je napravljena greška i efekat je promašen. Teško je razumjeti, zašto je knjaz Lučindanskom proklamacijom obećao dogovor sa narodnim poslanicima, a postupio obratno na nikoljdanskoj Skupštini gdje je bez diskusije primljen predloženi ustav. Ako nije htio dogovor sa narodnim poslanicima, koji je proklamacijom obećao, nije ga morao obećavati. Mogao je prosto oktroisati (dati) Ustav, bez prethodnog odobrenja i saglasnosti narodnih poslanika.
Prihvatanjem ustava bez bilo kakve diskusije može se objasniti i činjenicom da je velika većina poslanika bila u državnoj službi i da je od naroda smatrana kao glavarska skupština, poput onih koje je knjaz Nikola, u prvom periodu svoje vladavine, kada mu je to zatrebalo ponekad okupljao.
Činjenica da se počinila politička greška na početku ustavnog života sa posljedicama koje će nepovoljno uticati na budući razvoj ustavnog života u Knjaževini Crnoj Gori.[1]
Reference uredi
Literatura uredi
- Mikavica, Dejan; Vasin, Goran; Ninković, Nenad (2013). Istorija Srba u Crnoj Gori 1496-1918. Novi Sad: Prometej.
- Mikavica, Dejan; Vasin, Goran; Ninković, Nenad (2017). Srbi u Crnoj Gori 1496-1918. Nikšić: Institut za srpsku kulturu.
Spoljašnje veze uredi
- Glas Crnogorca, 6. 12. 1905.