Prepodobni Nil Sinajski, poznat i kao Nil Postnik (stariji) 450 - hrišćanski svetitelj, Monah, usamljeni, podvižnik i autor brojnih bogoslovskih dela.[1]

Prepodobni Nil Sinajski
Prepodobni Nil Sinajski.(ikona staroverskog ikonopisca J.A. Bogatenko, 1904. god.)
Lični podaci
Datum rođenjaIV vek
Mesto rođenjaCarigrad Peloponez,
Datum smrtioko 450.
Svetovni podaci
Poštuje se uIstočno pravoslavnoj crkvi Rimokatoličkoj crkvi Jermensko apostolskoj crkvi
KanonizacijaPre kongregacije
Glavno svetilišteSinajska gora
Praznik12. novembar Pravoslavni liturgijski kalendar (25. novembar po gregorijanskome kalendaru)

Biografija uredi

Nil Sinajski je rođen u 4. veku u Carigradu. Tamo je dobio dobro vaspitanje i obrazovanje, izučio je svu knjižnu mudrost, i postao izvrstan orator. Bio je oženjen i imao je sina i ćerku. Zbog svog visokog porekla i ličnih vrlina Nil je postavljen za episkopa prestonice, Carigrada. Živeo je bogougodno u svakoj pobožnosti i vrlini.

Kada su odlučili da se zamonaše svu imovinu svoju razdelili su ubogima i oslobodili svoje robove. Supruga Nilova sa ćerkom ode u Egipat, i tamo u jednom ženskom manastiru primi monaštvo, i stade revnosno služiti Gospodu u monaškim podvizima. A blaženi Nil sa sinom svojim Teodulom otputova na Sinajsku Goru, i nastani se u pustinji među svete oce, zamonaši se, i podražavaše njihovo življenje, posteći se i podvizavajući se, provodeći vreme u molitvi i bdenju, umrtvljujući sebe raznovrsnim monaškim trudovima. Tu prepodobni življaše u pećini, koju iskopa svojim rukama. Glas o njemu brzo se raznese na sve strane, i mnoga lica svakoga zvanja i stanja stadoše mu se obraćati za pouke i molitvu.[2]

Kada prepodobni ču za progonstvo svetog Jovana Zlatousta u zatočenje, on smelo i neustrašivo podiže iz dubokog pustinjskog molitvenog tihovanja svoj glas i odmah izobliči cara Arkadija napisavši mu poslanicu, u kojoj strogo osudi careve nepravde, učinjene velikom svetitelju i učitelju vaseljene.[3]

Provodeći pustinjački život u danonoćnim podvizima monaškim, prepodobni Nil dožive veliko iskušenje: njegova ljubav ka Gospodu bi stavljena na tešku probu. U Sinajsku pustinju upadoše varvari iznenada kao divlje zveri, i mnoge svete oce ubiše, a druge u ropstvo odvedoše. Zajedno sa drugima oni odvedoše u ropstvo i Nilova sina Teodula. Nil gorko ridaše za sinom, naročito kada ču da će njegov sin biti prinesen na žrtvu neznabožačkim bogovima. No Bog sačuva Teodula živa i nepovređena, jer ga od varvara otkupi episkop grada Emese i postavi za crkvenog klirika. Doznavši za to, prepodobni Nil sam otputova u grad Emes, i tamo bi primljen od episkopa, koji ga i protiv njegove volje rukopoloži za prezvitera, i moljaše ga da ostane i živi kod njega. No pošto blaženi Nil ne hte ostati tamo i ostade uporno pri svojoj želji da se vrati na Sinaj, episkop mu dade sina njegovog i otpusti ih s mirom.[4]

Vrativši se sa sinom u svoje obitalište na Sinaju, blaženi Nil požive tu još mnogo godina, pa se u miru prestavi ka Gospodu, oko 450. godine. pošto se punih šezdeset godina podvizavao na Sinaju.

Pravoslavna crkva ga proslavlja 12. novembra (to je 25. novembar po gregorijanskome kalendaru).

„Bilo šta da radiš, ili govoriš, ili razmišljaš, staraj se da nikome ne budeš od štete.”

— Prepodobni Nil Sinajski

Proročanstvo svetog Nila uredi

Proročanstvo svetog Nila je apokrifno delo nesigurnog porekla (zbog čega se često naziva Proročanstvo Pseudo-Nilusa) koje predviđa da će se apokalipsa dogoditi u 19. ili 20. veku (u zavisnosti od verzije teksta). Stvaranje ovog dela je vrlo sumnjivo čiji datum nastanka nije verifikovan.[5]

Posle prelaska u večni život, sveti Nil javljao se više puta atonskom podvižniku Teofanu od 1813. pa do 1817. godine. Prilikom tih javljanja, naročito poslednjeg, koje je trajalo punih 18 časova, svetitelj mu je otkrio mnoge duhovne istine i zbivanja, koja će se dogoditi u budućnosti, i naredio mu da sve to zapiše radi pouke ljudima i monasima.[6] Reči svetog Nila toliko su se duboko i jasno urezale u pamćenju Teofanovom, kao na magnetofonsku traku. Pošto je bio slabo pismen, on ih je diktirao svome drugu Gerasimu, a ovaj ih je zapisivao. Spis je nastao na grčkom 1819. godine, a na ruski je preveden 1910. godne.[7]

Da li je ovo autentično proročanstvo, odnosno, da li je ovo zaista napisao Nil Sinajski iz 4. veka i Nil Mirotočivi 17. veka ili je možda neko u 20. veku naveo njih kao autora, ne može se sa sigurnošću reći. Dakle, ovo je verovatni izvor proročanstava jednog svetog Nila.[8]

Reference uredi

Literatura uredi

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.

Spoljašnje veze uredi