Novozelandski carići
Novozelandski carići[1] ili novozelandske vrane[2] (lat. Acanthisittidae) su endemska porodica ptica pevačica Novog Zelanda, koja uključuje samo dve živuće vrste,[3] i nekoliko izumrlih.
| Novozelandski carići | |
|---|---|
| |
| Xenicus gilviventris | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Domen: | Eukaryota |
| Carstvo: | Animalia |
| Tip: | Chordata |
| Klasa: | Aves |
| Red: | Passeriformes |
| Podred: | Acanthisitti |
| Porodica: | Acanthisittidae Sundevall, 1872 |
| Rodovi | |
Sistematika uredi
Novozelandski carići su prvobitno svrstavani u podred kreštalica, međutim DNK analize su pokazale da čine treći podred ptica pevačica Acanthisitti.[4][5]
Opis uredi
Novozelandski carići su veoma male ptice, koje dostižu dužinu od samo 8 do 10 cm, dok im se težina kreće od 5–7 g u slučaju Acanthisitta chloris, do 50 g u slučaju izumrle Pachyplichas yaldwyni. Xenicus gilviventris (verovatno i Xenicus longipes) teži 14-22 g, a izumrla Dendroscansor decurvirostris oko 30 g.
Telo im je zbijeno, s` vrlo kratkim vratom i repom. Krila su im kratka i zaobljena, a letačke sposobnosti loše. Noge su snažne s` dugim i tankim prstima. Kljun je relativno dug i šiljast. Boja perja se kreće od žućkasto-smeđe do zelenkaste s` gornje strane tela, dok im je donja strana svetlija, bela ili siva. Prisutan je polni dimorfizam, u slučaju vrste Xenicus gilviventris razlika u boji perja je slabo izražena, za razliku od vrste Acanthisitta chloris, kod koje su gornji delovi tela mužjaka zeleniji, a ženki smeđkastiji i jednoličniji. Kod obe vrste ženke su veće od mužjaka.[6]
Način života uredi
Naseljavaju šume i stenovita područja. Uglavnom se kreću po tlu ili se penju uz stabla u potrazi za insektima koji su im glavni izvor hrane. Ponašanjem ponekad podsećaju na glodare. Kako njih izvorno nije bilo na Novom Zelandu, novozelandski carići su verovatno zauzeli njihovu ekološku nišu. Žive monogamno, a gnezde se gotovo isključivo na tlu. Jedino Acanthisitta chloris svoje gnezdo ponekad gradi na drveću. Mladunce podižu oba roditelja.
Vrste uredi
- Rod Acanthisitta
- Rod Xenicus
- Rod Traversia[7]
- Rod Pachyplichas
- Rod Dendroscansor
- Rod Kuiornis
Ugroženost uredi
Kako se pretežno gnezde na tlu, veliku pretnju po njihov opstanak predstavljaju alohtone vrste sisara. Još pre dolaska Evropljana na Novi Zeland, na njega je stigao polinezijski pacov (Rattus exulans). To je dovelo do istrebljenja većeg broja vrsta i do potiskivanja nekih na manja ostrva. S` Evropljanima su došli i drugi pacovi, mungosi, mačke i drugi grabljivci kojima su ove ptice bile lak plen. Danas postoje samo dve živeće vrste, ugrožena Xenicus gilviventris, i relativno česta Acanthisitta chloris.
Izvori uredi
- ^ „Notogeja - Australijska oblast”.
- ^ „Novozelandske vrane”. Bionet škola.
- ^ Family Acanthisittidae
- ^ Ericson, P. G. P., L. Christidis, A. Cooper, M. Irestedt, J. Jackson, U. S. Johansson, & J. A. Norman. 2002. A Gondwanan origin of passerine birds supported by DNA sequences of the endemic New Zealand wrens. Proceedings of the Royal Society of London Series B 269:235–241. PDF
- ^ F. Keith Barker, Alice Cibois, Peter Schikler, Julie Feinstein< & Joel Cracraft: Phylogeny and diversification of the largest avian radiation. PNAS, July 27, 2004, Vol. 101, no. 30, PDF Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. april 2016)
- ^ Gill, B.J. (2004). „Family Acanthisittidae (New Zealand wrens)”. Ur.: Josep, del Hoyo; Andrew, Elliott; David, Christie. Handbook of the Birds of the World. Volume 9. Cotingas to Pipits and Wagtails. Barcelona: Lynx Edicions. str. 464—474. ISBN 978-84-87334-69-6.
- ^ „Stephens Island Rockwren (Traversia lyalli)”.
Spoljašnje veze uredi
