Ozren M. Radosavljević
Ozren M. Radosavljević (Crvena Crkva, 19. avgusta 1953) istoričar je, publicista, šef Mesne kancelarije[1], arhelog i fotoamater, organizator kulturnih događaja
Ozren M. Radosavljević | |
---|---|
Datum rođenja | 19. avgust 1953. |
Mesto rođenja | Crvena Crkva |
Biografija uredi
Potiče iz stare crvenocrkvenačke srpske porodice, koja vekovima tu živi. Rodio se na Preobraženije 1953. godine, od oca Milivoja. Osnovnu školu je pohađao u rodnoj Crvenoj Crkvi i obližnjem Vračev Gaju 1960-1968. godine. Gimnazijsko obrazovanje stiče u obližnjoj varoši Beloj Crkvi u Gimnaziji "Sava Munćan" (1968—1972). Apsolvira na Filozofskom fakultetu u Beogradu, grupa Istorija opšta i nacionalna, 1976. godine.[2]
Postaje slobodni novinar i publicista od te 1976. godine. Sarađuje sa i piše u brojnim listovima u Srbiji, Bosni i Hercegovini (Modričke novine) i Hrvatskoj (Povjest sporta). U zavičaju sreće se kao autor napisa u novinama: "Belocrkvanske novine", "Nera", "Belocrkvanska štampa", "Vršačka kula", "Književni glasnik", "Obala", "Belocrkvanika" (istorijski časopis). Članci su stizali i do Beča, u tamošnji "Werschetzer Zeitung". Bibliografija publikovanih stručnih napisa je pre nekoliko godina premašivala 400 jedinica. Član je Društva novinara Vojvodine (od 2012) i dobitnik njihove godišnje nagrade "Dimitrije Frušić" 2012. godine "za višegodišnje izdavanje (seoskog) lista" Dolić u Crvenoj Crkvi.
Postaje 2001. godine službenik organa uprave Bela Crkva, na poslovima i zadacima šefa Mesne kancelarije i matičara za naseljena mesta Crvena Crkva, Češko selo i Kusić. Uporedo je izabran za sekretara Mesne zajednice Crvena Crkva (2001—2012). Njegova kancelarija gde radi, izgleda poput minijaturnog zavičajnog muzeja.[3] On je veliki kolekcionar kulturno-istorijskih starina, naročito pisane reči, pa je radno mesto ukrasio istorijskim artefaktima.
Društveni angažman uredi
U rodnoj Crvenoj Crkvi Radosavljević je izuzetno vredan i kreativan pojedinac. Verovatno ne postoji ni jedno mesto u Srbiji koji je toliko istraženo, opisano, i neprekidno je (zahvaljujući njemu) u žiži interesovanja javnosti, kao malena Crkvena Crkva. Sve to zahvaljujući svestranom matičaru Radosavljeviću, koji svakoga dana iznova istražuje prošlost, prikuplja starine, ispisuje podatke, prati - snima i osluškuje stvarnost - sadašnjost, misli na njegovu budućnost. Ozren prednjači u svim seoskim aktivnostima: društvenim, političkim, crkvenim, kulturnim, obrazovnim, sportskim... Treba navesti samo najglavnije, a to se nalazi najpre na stranicama seoskog lista "Dolić".[4] Pokretač je, glavni i odgovorni urednik i novinar glasila MZ Crvena Crkva - "Dolić", od 2004. godine. Takođe on je osnivač i predsednik Upravnog odbora Likovne galerije "Aera et terra" u Crvenoj Crkvi od 2005. godine. Ozren je osnivač i predsednik Organizacionog odbora privredno-turističke manifestacije "Crvenačko opasuljivanje", od 2007. godine.
U zavičajnoj Beloj Crkvi, Radosavljević značajno doprinosi kulturnom životu grada. Osnivač je, urednik i autor izdavačke Biblioteke "Belocrkvanske sveske", koja je objavila šest monografija, u periodu 1987-2000. godine. Osnivač je, urednik i autor izdavačke Biblioteke "Duhovno nasleđe", u kojoj je publikovano pet monografija, tokom perioda 1993-2012. godine. Urednik je i autor radio emisije "Tragovi vremena", na talasima Radija Bele Crkve, u kojoj je emitovano tridesetak polučasovnih emisija tokom 1996. godine. Kao arheolog amater otkrio je čitav niz nepoznatih do tada arheoloških lokaliteta na području opštine Bela Crkva. A svoju arheološku zbirku sastavljenu od par hiljada predmeta je darovao Muzejskoj zbirci u Beloj Crkvi i Gradskom muzeju u Vršcu. Priredio je četiri prigodne tematske muzejske izložbe u Beloj Crkvi (1989—2011). Organizovao je i u rodnom mestu nekoliko tematskih izložbi.
Radosavljević je član i saradnik više domaćih i stranih (Rusija) ustanova i organizacija, o čemu svedoče dodeljena priznanja i nagrade.
Aktivno je sarađivao na više projekata Matice srpske, čiji je izabrani član-saradnik. U ediciji "Srpski biografski rečnik" ima stotinak odrednica, do 2011. godine. Sa Maticom sarađuje od početka, i na izradi "Rečnika srpskih govora Vojvodine" od 2000. godine. Sarađuje i u (još ne publikovanoj) "Likovnoj enciklopediji Vojvodine", za koji piše stotinak umetničkih biografija. U Beogradu učestvuje u stvaranju "Srpske enciklopedije" pod krovom SANU.
Bibliografija uredi
Ozren Radosavljević je do sada objavio 23 naslova knjiga i brošura, i to kulturno-istorijske i zavičajne tematike. Interesantne su male monografije o Jevrejima, ratovima, zavičajnim slikarima, lokalnim manastirima, starim školama kraja, crkvi mesnoj, mestima Vračevom Gaju, Crvenoj Crkvi, Beloj Crkvi i druge.
Objavio je do 2019. godine sledeće, po našoj proceni, važnije naslove knjiga i brošura:
- "Letopisi srpskih osnovnih škola na području opštine Bela Crkva 1703-1918.", (1985)
- "Belocrkvanska štampa 1867-1984.", (1985)
- "Belocrkvanski slikar Georgije-Đoka Putnik (1851-1905)", (1986)
- "Bela Crkva u ratu 1914-1918" (1988)
- "Masovna streljanja u Beloj Crkvi 1943. godine" (1989)
- "Pomenik belocrkvanskih fotografa" (1989)
- "Belocrkvanski slikar Simeon-Sima Mičin (1843-1904)", (1989)
- "Jevreji u Beloj Crkvi 1751-1941.", (1989)
- "Letopis Češkog Sela 1837-1987.", (1991)
- "Manastir Kusić", (1993)
- "Imenoslov belocrkvanskih Srba" (1994)
- "Ljubiša Milutinović 1877-1948" (1994)
- "Ruski likovni umentnici u Beloj Crkvi" (1994)
- "Svetozar Savković - Crvenčanin (1867-1938)", (1995)
- "Manastir Zlatica", (1997)
- "Nikola Stanković 1873 - 1934" (2000)
- "Hronika Češkog Sela" (2002)
- "Crkva Blagoveštenja u Crvenoj Crkvi " (2002)
- "Spomenica Blagoveštenskog hrama u Crvenoj Crkvi (1912-2012)", (2012)
- "Bela Crkva u Velikom ratu (1914 - 1918)", (2014)
- "Češko Selo nekad i sad", (2015)
- "Stručne škole u Beloj Crkvi (1884 - 1918)", (2017)
- "Stručne škole u Beloj Crkvi (1944-1999)", (2019)
Reference uredi
- ^ http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2002/12/07/srpski/SR02120604.shtml
- ^ Ozren Radosavljević, "Curriculum Vitae" (do 2013) - rukopis
- ^ "Blic", Beograd 10. septembar 2009.
- ^ "Dolić", Crvena Crkva 2004-2013.