Olimpija (vazduhoplovna jedrilica)
Olimpija originalni nemački naziv (nem. DFS-Olympia-Meise) je jednoseda vazduhoplovna takmičarska jedrilica usko povezana za sportska takmičenja. Naime ova jedrilica je projektovana sa ciljem da bude standardna jedrilica za Olimpijske igre, kako bi se svi piloti takmičari borili pod istim uslovima.
Olimpija (vazduhoplovna jedrilica) | ||
---|---|---|
Opšti podaci | ||
Namena | takmičarska jedrilica | |
Posada | 1 | |
Poreklo | Treći rajh | |
Proizvođač | DFS | |
Probni let | 1938. | |
Uveden u upotrebu | 1940. | |
Povučen iz upotrebe | još leti | |
Status | aktivan | |
Prvi operater | Nemačka | |
Dimenzije | ||
Masa | ||
Pogon | ||
Fizičke osobine | ||
Performanse | ||
Portal Vazduhoplovstvo |
Projektovanje i razvoj
urediNakon završene Olimpijade 1936. godine planirano je da za narednu olimpijadu 1940. godine Vazduhoplovno jedriličarstvo bude olimpijski sport. Da bi se to ostvarilo bilo je neophodno standardizovati jedrilice kako bi svi piloti jedriličari imali iste uslove takmičenja. Međunarodna vazduhoplovna organizacija FAI (Federation Aeronautique Internationale) je propisala da jedrilica Standard klase mora imati razmah krila od 15m, težinu 160 kg, nosivost od 95 kg i maksimalnu brzinu 200 km/h. Jedrilica može imati aerodinamičke kočnice ali ne smeju imati zakrilca i uvlačeći stajni trap.
Na osnovu ovih zahteva nemački DFS (DFS-Deutsches Forschungsinstitut fur Segelflug) je 1937./1938. godine radio na jednom ovakvom projektu na čijem se čelu nalazio već afirmisani projektant inž. Hans Jakobs. Olimpijski odbor za selekciju, koji je zasedao u Rimu februara meseca 1939. godine, od ponuđenih dve nemačke, jedne poljske i dve italijanske jedrilice izabrao nemačku Olimpiju. Nakon toga DFS je planove ove jedrilice poslao svim učesnicima olimpijskih igara kako bi mogle da naprave jedrilice i pripreme se za takmičenje. Od svih zemalja na osnovu ove dokumentacije jedrilicu su napravile: Švedska, Mađarska, Švajcarska i Jugoslavija. Ostale zemlje su ili već bile u ratu ili u pripremama za njega. Do Olimpijskih igara 1940. godine u Tokiju nije došlo jer je rat već počeo. To je ujedno omelo proizvodnju i dalji razvoj jedrilice Olimpija koji je nastavljen tek nakon Drugog svetskog rata.
Tehnički opis
urediOlimpija je bila jedrilica drvene konstrukcije. Trup joj je bio elipsastog oblika obložen oplatom od špera. Na kljunu je bila smeštena pilotska kabina sa poklopcem od pleksiglasa iz jednog dela. Jedrilica je bila opremljena najosnovnijim instrumentima za dnevno letenje, a to su: varijometar, kompas, visinometar, časovnik, brzinomer i pokazivač nagiba[1]. Jedrilica je bila opremljena sa dva rezervoara ukupne zapremine od 40 litara vode kojim je pilot mogao da balansira ukupnu težinu letelice. Kao stajni trap ovoj jedrilici je služio metalni ili drveni klizač pričvršćen amortizerima od tvrde gume. Na kasnijim modelima je ugrađivan fiksan gumeni točak ili u produžetku iza klizača ili bez klizača. Na repu jedrilice nalazila se elastična drljača.
Krila su bila trapezastog oblika sa zaobljenim krajevima a postavljena na gornjoj ivici trupa tako da je letilica bila klasifikovana kao visokokrilni monoplan. Noseća konstrukcija krila je bila drvena sa dve ramenjače, sa prednje strane obložena drvenom lepenkom a zadnje ivice krila i upravljačke površine presvučene su impregniranim platnom. Aeroprofil krila, koren i sredina je bio Gö 549/676 a vitkost 15. Krila su bila opremljena aerodinamičkim kočnicama i sa obe strane krila.
Konstrukcija horizontalnog i vertikalnog stabilizatora kao i kormila bili su izvedeni kao i krilo.
Varijante jedrilica
uredi- DFS Olympia Meise - Originalni porojekt za Olimpijadu, proizvodio se u Nemačkoj, Švedskoj, Holandiji, Švajcarskoj, Mađarskoj, Austriji, Brazilu i Jugoslaviji pre Drugog svetskog rata
- Chilton Olympia 2 - Prototip napravljen u Engleskoj 1946. god. kad je Chilton Aircraft Ltd otkupio dokumentaciju Olimpije.
- EoN Olympia - Proizvodnja kad je Elliotts otkupio dokumentaciju od Chilton Aircraft Ltd[2]
- EoN Type 5 Olympia 1 - Olimpija sa poboljšanim klizačem
- EoN Type 5 Olympia 2 - Olimpija sa fiksnim točkom kao stajnim trapom.
- EoN Type 5 Olympia 3 - Olimpija sa modifikovanim stajnim trapom.
- EoN Type 5 Olympia 4 - Olimpija sa novim krilom aeroprofil NACA 643618 u korenu i NACA 643421 pri vrhu.
- Nord 2000 - Posleratna proizvodnja u Francuskoj.
- Zlin Z-25 Šohaj - Posleratna proizvodnja u Čehoslovačkoj.
- Cinke - Posleratna proizvodnja u Mađarskoj.
Karakteristike
urediKarakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu Olimpija a prema izvorima[3][4]
Finesa | 1 : 25,5 pri brzini 69 km/h |
---|---|
Performanse |
|
Dimenzije |
|
Masa |
|
Operativno korišćenje
urediJedrilica Olimpija je bila veoma lagana i efikasna, lako se njome upravljalo i letelo. Relativno jednostavan dizajn, drvena konstrukcija i jednostavna i jeftina tehnologija izrade omogućavala je proizvodnju ovih jedrilica i u aeroklubovima. Od kada se pojavila, ona je jednostavno postala standard u projektovanju i gradnji vazduhoplovnih jedrilica. Kada se ovome doda lako, jednostavno i jeftino održavanje, nije čudno što se ova jedrilica masovno koristila u periodu posle drugog svetskog rata. Jedrilica se proizvodila u Nemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britanija, Holandiji, Švedskoj, Švajcarskoj, Austriji, Mađarskoj, Brazilu, Čehoslovačkoj, Australiji i Jugoslaviji a korišćena je u znatno većem broju zemalja. Tačan broj proizvedenih primeraka nikada nije tačno utvrđen, samo u Nemačkoj je proizvedeno blizu 1.000 komada ovih jedrilica. Ove jedrilice su učestvovale na brojnim jedriličarskim takmičenjima širom sveta a kad su ih prevazišle modernije jedrilice napravljene od lakših a čvršćih materijala one služe za trenažu jedriličara.
Prva jedrilica ovog tipa u Kraljevini Jugoslaviji je registrovana septembra meseca 1940. godine sa brojem YU-KCU vlasništvo Bore Ivkovića iz Beograda[5]. Pretpostavlja se da je ova jedrilica napravljena kao samogradnja u Akademskom Aeroklubu iz Beograda. Letela je do 1947. godine kada je uništena u udesu. Posle rata napravljene su još tri jedrilice ovog tipa i imale su registracione brojeve YU-4104, YU-4105, YU-4106.
Izvestan, i ne tako mali broj ovih jedrilica, i dan danas leti nebom širom Evrope.
Sačuvani primerci
urediJedrilica Olimpija (D.F.S./70 Olimpija) registarski broj YU-4106, Serijski № 33 čuva se u depou Muzeja vazduhoplovstva na aerodromu "Nikola Tesla" u Beogradu. U većini evropskih muzeja vazduhoplovstva nalaze se sačuvani primerci ove jedrilice. Jedna jedrilica Olimpija se nalazi u Postojini potpuno je restaurirana i nalazi je u letnom stanju[2].
Zemlje u kojim se proizvodila ova jedrilica
urediVidi još
urediReference
uredi- ^ Nachbau Gerätebrett DFS Olympia Meise
- ^ a b Олимпија и Олимпијада
- ^ Hardy, Michel (1982). Gliders & Sailplanes of The World (na jeziku: (jezik: engleski)). London: IAN ALLAN Ltd. ISBN 978-07110-11526.
- ^ DFS Olympia Meise Sailplane
- ^ Krunić, Čedomir (2013). Civilno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije -druga knjiga (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Č.Krunić. ISBN 978-86-901623-4-5.
Literatura
uredi- Hardy, Michel (1982). Gliders & Sailplanes of The World (na jeziku: (jezik: engleski)). London: IAN ALLAN Ltd. ISBN 978-07110-11526.
- Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9.
- Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije.
- Krunić, Čedomir (2013). Civilno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije -druga knjiga (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Č.Krunić. ISBN 978-86-901623-4-5.
Spoljašnje veze
uredi- OLIMPIA -DFS50
- DFS-Olympia-Meise Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. novembar 2019)
- DFS Olympia Meise
- Фотографије DFS Olympia Meise
- DFS Olympia Meise Sailplane
- Nachbau Gerätebrett DFS Olympia Meise
- Олимпија и Олимпијада
- Deutsches Segelflugmuseum Exponate 1918 bis 1945
- Gleit und Segelflugzeuge (crteži) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. decembar 2019)