Omaške su nevoljne, slučajne i nesvesne pogrešne radnje u govoru, čitanju, pamćenju i sl. Omaškama je zajedničko to da su naizgled beznačajne, nemotivisane i nerazumljive. U njima se ispoljavaju skrivene protivrečne i nepomirljive težnje od kojih je jedna svesna, a druga nesvesna i remetilačka. Pre Frojda omaške su bile ignorisane kao besmislene i nevažne ali je osnivač psihoanalize otkrio da svaka omaška može imati duboko značenje za razumevanje podsvesnih želja, konflikata, kompleksa i uopšte tumačenje ponašanja pojedinca, a naročito onih postupaka koji su drugima, pa i samom pojedincu nejasni i nerazumljivi.

Međutim, novija istraživanja su ustanovila da Frojdova teorija adekvatno objašnjava samo mali broj omaški, dok za veliku većinu njih nema adekvatno objašnjenje. Zbog toga se Frojdova teorija sada smatra zastarelom.

Literatura uredi