Omega (veliko Ω, malo ω, grč. Ωμέγα) je 24. i ujedno i poslednje slovo grčkog alfabeta. U grčkom numeričkom sistemu ima vrednost 800. U doslovnom značenju omega označava „veliko O“ (o mega) i u suprotnom je značenju u odnosu na slovo omikron koja znači „malo O“ (o mikron). U modernom grčkom omega ima istu zvučnost kao i omikron.

U klasičnom grčkom jeziku ovo slovo se zvalo ō (ὦ), dok je omikron bio ou (οὖ). Sadašnje ime je iz vizantijskog perioda.

U srpskom jeziku omega se transkribuje kao o (χρώμα [hroma] - boja).

U simboličkom značenju, omega kao poslednje slovo često označava kraj ili svršetak nečega, a najbolji primer je deo iz Novog zaveta gde se spominje Bog kao alfa i omega (ἐγὼ τὸ ἄλφα καὶ τὸ ὦ, ὁ πρῶτος καὶ ὁ ἔσχατος, ἡ ἀρχὴ καὶ τὸ τέλος. [ Ego to alfa kai to o, o protos kai o eshatos, i arhi kai to telos]; Ja sam alfa i omega, prvi i poslednji, početak i kraj.).