Orahovačka Sahat-kula

Orahovačka Sahat-kula se nalazi u naselju Gradina, u starom jezgru Orahovca. Sagradio ju je Mahmut-paša Rotul u 18. veku.

Iznad vrata na severoistočnoj strani nalazi se natpis na klesanom kamenu na osmanskom jeziku, koji pokazuje godinu gradnje - 1206, po kalendaru hidžra, koja se podudara sa 1792. godinom. Sahat kula ima strateški položaj jer predstavlja najvišu tačku u silueti Orahovca. Služila je za orijentaciju meštana u pogledu vremena i kao strateško osmatračko mesto.

Osnova Sahat-kule je pravougaona, sazidana kamenom različitog oblika povezanog krečnim malterom. Kamenovi na uglovima osnove su isklesani u pravougaonom obliku, i na taj način su formirana četiri isturena ugla duž sve četiri fasade. Zgrada nije omalterisana, tako da se jasno vidi zidna struktura. Gornji deo je pokriven četvorovodnim krovom, prekrivenim olovnim pločama. Iznad njega leži osmatračnica kvadratne osnove gde se nalazi zvono. I osmatračnica je pokrivena četvorovodnim krovom sa olovnim pločama.

U Sahat-kulu se ulazi preko spoljašnjeg kamenog stepeništa, koje se nalazi na severoistočnoj strani. Kameno stepenište vodi do ulazne drvene kapije, sa polukružnim ramom od klesanog kamena. U unutrašnjosti se od ulaza proteže drveno stepenište koje vodi do gornjeg dela. U unutrašnjosti Sahat-kule se nalazi satni mehanizam, sa ugraviranim natpisom „LEOPOLD DPABEINGER in SSJENN 1793”, što znači da je proizveden 1793. godine. Sat koji se nalazio na kuli ne funkcioniše i čuva se u prostorijama Muzeja u Orahovcu. Godine 1908. prvobitno zvono je zamenjeno zvonom donesenim iz Velike Hoče, koje je, po predanju, selu darovala kneginja Milica. U periodu 2009-2010. godine je donacijama Nevladine organizacije „Cultural Heritage without Borders” i opštine Orahovac izvršena kompletna restauracija Sahat-kule, a tom prilikom je postavljen i novi sat.

Svojim dominantim položajem i karakterističnim oblikom, Sahat-kula u Orahovcu predstavlja spomenik od posebnog istorijskog, umetničkog, društvenog i naučnog značaja.[1] Podigao ju je, tokom tureske vladavine, 1813. godine Mahmud-paša Rotulović, koji je sa turskom vojskom i albanskim dobrovoljcima, ratovao protiv Karađorđa posle osvajanja Beograda i Smedereva, gde je iz tamošnjim crkava opljačkao tri zvona i doneo ih u Prizren, Orahovac i Mamušu kod Prizrena, postavivši ih na svoje novopodignute sahat kule.

Sahat kula je izgrađena na ostacima starog grada – „Gradine“ i predstavlja svojevrstan simbol starog dela Orahovca. Na Sahat kuli je postojalo i masivno zvono, koje su muslimani iz Orahovca 1908. godine doneli sa porušene Sahat kule u Velikoj Hoči, koje je, po predanju, darovala kneginja Milica. Ključeve od Sahat kule su po oslobođenju od Turaka držale srpske prodice, koje su živele u njenoj neporednoj blizini i taj običaj prenosile sa generacije na generaciju, sve do rata 1999.godine, kada su bile prinuđene da se isele iz tog dela grada.

Sahat kula je nakon rata, septembra meseca 2009. godine, rekonstruisana i konzervirana od strane švedske NVO CHwB („Kulturno nasleđe bez granica“) i albanske SO Orahovac, uz nadzor kosovskog Zavoda za zaštitu kulturnog nasleđa u Prizrenu, kada je popravljen i stari satni mehanizam italijanske proizvodnje, koji se, posle kraćeg rada, ponovo pokvario. Od tada je lokalne albanske vlasti svojataju i predstavljaju kao spomenik isključivo svog kulturnog nasleđa a odnedavno su započeli i radove na uređenju tog dela starog grada, koji obuhvataju i radove na uređenju ulica i samog pristupa Sahat kuli. U međuvremenu su mnogi Srbi prodali svoje kuće u blizini Sahat kule.

Reference

uredi

Spoljašnje veze

uredi