Organski poremećaji artikulacije

Organski poremećaji artikulacije predstavljaju skup poremećaja zajedničke delatnosti govornih organa prilikom proizvođenja govornih glasova, koja je usko povezana sa razvojem fonemskog sluha kod dece koji omogućava diferenciranje glasova u reči. Artikulacioni poremećaj se može javiti kao izolovana teškoća ili može biti udružen sa nekom drugom govorno-jezičkom teškoćom (npr fonološkim poremećajem, specifičnim jezičkim poremećajem, mucanjem).[1]

Proizvodnja govora vizuelizovana pomoću MRT u realnom vremenu

Osnovne informacije uredi

Komunikacija podrazumeva svako verbalno ili neverbalno ponašanje, bez obzira na to da li je namerno ili nenamerno, a koje utiče na ponašanje, ideje ili stavove drugih osoba u okruženju. Jezik, govor i komunikacija su tri pojedinačna sistema određena strukturom i specifičnim razvojnim procesima taka da ako u jednom domenu postoji kašnjenje ili zaostajanje, ono se može odraziti na druge domene.[2] Za uspešnu komunikaciju neophodno je da dete uvremenjeno razvije temeljne veštine kojima će moći razmeniti određene sadržaje. Razmena može biti verbalna i neverbalna (gestikularna, pisana, itd). Funkcija artikulacije u komunikaciji predstavlja zajedničku delatnost govornih organa prilikom proizvođenja govornih glasova. Pravilna govorna artikulacija je usko povezana sa razvojem fonemskog sluha kod dece koji omogućava diferenciranje glasova u reči. Razvoj artikulacije sledi razvojni model i sa oko četiri godine govor bi trebalo da je razumljiv.[3]

U tom smislu kod pojedinih osoba mogu se javiti artikulacioni poremećaji, odnosno poremećaj izgovora govornih glasova, kao poremećaji motoričke proizvodnje pojedinog glasa (jednog ili više njih) koji se manifestuju u vidu:[4]

  • nedostatka ili nedovoljne diferenciranosti vokala (a, e, i, o, u),
  • nedostatka realizacije nekog glasa (omisija),
  • zamene jednog glasa drugim (supstitucija),
  • nepravilnog izgovaranja pojedinog glasa (distorzija u oblicima: sigmatizam — teškoće u izgovoru glasova s, z, c, š, č, ć, đ, rotacizam — teškoće u izgovoru glasa r, i lambdacizam — teškoće u izgovoru glasa l).

Etiologija uredi

Organske artikulacione poremećaje uzrokuju:

Anatomske nepravilnosti govornih organa:[5]

  • nepravilni zubi i zagriz,
  • visoko i usko tvrdo nepce,
  • prekratka i zadebljana podjezična resica,
  • rascepi usne i nepca i slično.

Urođeni deformiteti

Neurološka stanja

  • nedovoljnapokretljivost i spretnost govornih organa — motorna dizartrija kod cerebralne paralize, razvojna govorna apraksija.

Dijagnoza uredi

U funkciji artikulacije procenjuje se:[6]

  • kvalitet izgovorenog glasa,
  • položaj govornih organa prilikom izgovora određenog glasa ili grupe glasova,
  • prisustvo patološkog glasa.

Procena uredi

Procenu funkcije artikulacije neophodno je da uradi logoped. Procena se u svim uzrastima vrši na osnovu anamnestičkih podataka dobijenih od roditelja ili staratelja deteta, kao i kliničkog pregleda i opservacije uz po proceni dodatne dijagnostičke procedure (standardizovani testovi u logopediji):[6]

1. Trijažni artikulacioni test

2. Globalni artikulacioni test

3. Test za procenu artikulacionih i fonetsko-fonoloških sposobnosti:

  • procena pokretljivosti govornih organa,
  • ispitivanje artikulacije glasova,
  • ispitivanje fonetsko-fonoloških sposobnosti,

4. Test oralne praksije.

Prognoza uredi

Prisutnost umerenih teškoća (nivo 2) predstavlja umereno otežavajući činilac za razvoj i participaciju deteta u socijalnim i obrazovnim situacijama, u svim uzrastima. Nije dovoljan kao samostalan kriterijum za upis deteta u Registar, ali govori o potrebi za intervencijom u cilju pružanja pomoći detetu.[6]

Prisutnost izraženih teškoća (nivo 3 i nivo 4) negativno utiče na participaciju deteta u obrazovnim i socijalnim situacijama. Predstavlja dovoljan kriterijum za upis deteta u Registar. Mora biti praćen odgovarajućim intervencijama (npr. dodatne specijalističke procene, savetovanje roditelja, intervencije u vrtiću ili školi, prilagođavanje obrazovnog pristupa).[6]

Izvori uredi

  1. ^ Rescorla, L., Lee, E. C. (2000) Language Impairment in Children. U: T. Layton, L. Watson (ur.) Early language impairment in children: Nature. New York: Delmar Publication. 1–38.
  2. ^ International classification of functioning, disability and health: children & youth version ICF-CY (2007)
  3. ^ „Patologija verbalne komunikacije” (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 03. 12. 2022. g. Pristupljeno 2022-12-03. 
  4. ^ Haynes, W. O., Pindzola, R. H. (2004) Diagnosis and Evaluation in Speech Pathology. Boston: Allyn & Bacon
  5. ^ Ukoumunne, O.C., Wake, M., Carlin, J., Bavin, E.I., Lum, J., Skeat, J., Williams, J., Conway, L, Cini, E., Reilly, S., Profiles of language development in pre-school children: longitudinal latent class analysis of data from Early Language in Victoria Study. Child: Care, Health and Development, 38, 341–349, 2012
  6. ^ a b v g Procena funkcionalnog statusa dece uzrasta do pet godina - metodološko uputstvo. Glavni i odgovorni urednik Doc. dr Verica Jovanović, Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut”

Spoljašnje veze uredi

 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).