Otmica je krivično delo odvođenja osobe bez njenog pristanka, a često i njeno držanje u vrsti zatočeništva, radi traženja otkupa u zamenu za puštanje na slobodu.[1] Postoje slučajevi i političkih otmica. Osoba nije dostupna vlastima jedne zemlje jer se nalazi u drugoj koja neće da je isporuči.

Otmica se vrši prisilom ili na prevaru. Otimaju se kako odrasli tako i deca. Nisu retki slučajevi ubijanja otetih. U pojedinim državama Azije i Afrike, gde je vlast slaba, otmice su postale unosan posao.

Vrsta otmica uredi

  • Otmice radi sticanja materijalne koristi
  • Otmice rođenog deteta koje je posle razvoda dato drugom bračnom partneru. Najčešći slučaj kad su razvedeni supružnici iz različitih zemalja i kultura
  • Otmice pasa ili drugih kućnih ljubimaca sa namerom sticanja materijalne koristi

Motivacije uredi

 
Otmica Dine, (akvarel, Džejmsa Tisa, oko 1896–1902)

Kidnapovanje dece obično vrši jedan roditelj ili drugi. Kidnapovanje odraslih je često radi otkupnine ili da se neko primora da podigne novac sa bankomata, ali može biti i seksualni napad. Deca su takođe kidnapovana zbog vršenja seksualnog napada.

Procenjuje se da kriminalne bande zarađuju do 500 miliona dolara godišnje od otkupnine od kidnapovanja.[2]

Kidnapovanje je identifikovano kao jedan od izvora iz kojeg se zna da terorističke organizacije dobijaju sredstva.[3] Članak koji su objavili Peri, Ličtenvald i Makenzi identifikovao je otmicu „tigra” kao specifičnu metodu koju koristi Prava irska republikanska armija ili Kontinuitetna irska republikanska armija, u kojoj se kidnapovani član porodice koristi da primora nekoga da krade od svog poslodavca.

  • Kidnapovanje neveste je termin koji se često primenjuje u širem smislu, da bi se uključila svaka nevesta „oteta“ protiv volje svojih roditelja, čak i ako je voljna da se uda za „otmičara“. I dalje je tradicionalna među pojedinim nomadskim narodima Centralne Azije. U Kirgistanu je došlo do povećana učestalosti ovog vida kidnapovanja od pada Sovjetskog Saveza i naknadne erozije prava žena.[4]
  • Ekspresna kidnapovanja je metoda otmice koja se koristi u nekim zemljama, uglavnom iz Latinske Amerike,[5] gde se traži mali otkup, koji kompanija ili porodica može lako da plati.
  • Kidnapovanje tigra je uzimanje taoca da bi se voljena osoba ili saradnik žrtve naterali da nešto urade (npr. dete je uzeto kao talac da bi se naterao prodavac da otvori sef). Termin potiče iz obično dugog prethodnog posmatranja, kao što to čini tigar dok lovi.

Porodica i prijatelji člana navodnog kulta ponekad koriste otmicu kao metod za uklanjanje tog člana iz navodnog kulta i početak procesa deprogramiranja. Deprogramiranje i izlazno savetovanje su korišćeni sa svrhom da se navodni članovi kulta nateraju da napuste verovanja svojih grupa. Opasnost koju predstavljaju kultne grupe su deprogrameri iskoristili da opravdaju korišćenje ekstremnog čina otmice da bi navodne članove naterali da promene svoju odanost grupi.[6]

Po jurisdikciji uredi

Australija uredi

U Australiji, kidnapovanje je krivično delo, kako je definisano državnim krivičnim zakonom, ili Krivičnim zakonikom Komonvelta. To je teško krivično delo za koje je zaprećena kazna zatvora do 14 do 25 godina.[7]

Kolumbija uredi

Prema studiji politikologa Danijel Gilbert iz 2022. godine, naoružane grupe u Kolumbiji se bave otmicama za otkup kao način da održe lokalni sistem oporezivanja oružanih grupa. Grupe pribegavaju otmicama za otkup da bi kaznile utaju poreza i podstakle stanovnike da ne beže.[8]

Holandija uredi

Član 282 zabranjuje uzimanje talaca (puput 'kidnapovanja').[9] Deo 1 člana 282 dozvoljava da se otmičari osude na kaznu zatvora do 8 godina ili novčanu kaznu pete kategorije.[10] Deo 2 dozvoljava maksimalnu kaznu zatvora od 9 godina ili novčanu kaznu pete kategorije[10] ako postoje teške povrede. Deo 3 dozvoljava maksimalnu kaznu zatvora od 12 godina ili novčanu kaznu pete kategorije[10] ako je žrtva ubijena. Deo 4 omogućava izricanje kazni ljudima koji sarađuju u otmici (kao što je predlaganje ili stavljanje na raspolaganje lokacije na kojoj je žrtva bila talac). Deo 1, 2 i 3 će se takođe odnositi na njih.

Velika Britanija uredi

Kidnapovanje je prekršaj prema običajnom pravu Engleske i Velsa. Lord Brendon je izjavio u 1984. R v D:[11]

Prvo, priroda krivičnog dela je napad na ličnu slobodu pojedinca i njeno narušavanje. Drugo, krivično delo sadrži četiri sastojka i to: (1) uzimanje ili odvođenje jedne osobe od strane druge osobe; (2) silom ili prevarom; (3) bez saglasnosti lica koje je tako uzeto ili odvedeno; i (4) bez zakonskog opravdanja.[12][13][14]

U svim slučajevima otmice dece, gde se navodi da je dete kidnapovalo, materijalno je odsustvo pristanka tog deteta. Ovo je slučaj bez obzira na uzrast deteta. Veoma malo dete neće imati razumevanja ili inteligencije da pristane. To znači da će odsustvo pristanka biti neophodan zaključak iz uzrasta deteta. Za porotu je činjenično pitanje da li starije dete ima dovoljno razumevanja i inteligencije da pristane.[15] Lord Brendon je rekao: „Ne bih trebalo da očekujem da će porota uopšte često otkriti da dete mlađe od četrnaest godina ima dovoljno razumevanja i inteligencije da da svoj pristanak.“[16] Ako je dete (pošto je sposobno za to) pristalo da bude uzeto ili odvedeno, činjenica da osoba koja ima starateljstvo ili staranje i kontrolu nad tim detetom nije pristala da se to dete odvede ili odvede je nebitna. Ako, s druge strane, dete nije pristalo, pristanak osobe koja ima starateljstvo ili negu i kontrolu nad detetom može podržati odbranu od zakonitog opravdanja.[15] To je poznato kao Gilikova kompetencija.[17]

U pogledu ograničenja gonjenja ne može se pokrenuti krivično gonjenje, osim od strane ili uz saglasnost direktora državnog tužilaštva, za delo otmice ako je učinjeno prema detetu mlađem od šesnaest godina i od strane lica koje je povezano sa detetom, u smislu člana 1. Zakona o otmici dece iz 1984. godine.[18] Kidnapovanje je krivično delo samo pod optužbom.[19] Kidnapovanje je kažnjivo kaznom zatvora ili novčanom kaznom po nahođenju suda. Ne postoji ograničenje novčane ili zatvorske kazne koja se može izreći pod uslovom da kazna nije preterana.[20][21][22]

Roditelj bi trebalo da bude krivično gonjen za otmicu sopstvenog deteta samo „u izuzetnim slučajevima, kada je ponašanje dotičnog roditelja toliko loše da bi običan čovek koji ispravno misli to odmah i bez oklevanja smatrao krivičnim po prirodi”.[15][23]

Statistika uredi

Zemlje sa najvišim stopama uredi

 
Uhapšeni kidnaperi u Rio de Žaneiru, Brazil, leže na zemlji

Otmica radi otkupa danas je uobičajena pojava u raznim delovima sveta, a određeni gradovi i zemlje se često opisuju kao „Svetska prestonica kidnapovanja“. UN su 2018. utvrdile da su Pakistan i Engleska imali najveći broj otmica, dok je Novi Zeland imao najveću stopu među 70 zemalja za koje su dostupni podaci.[24] Od 2007. godine ta titula je pripadala Iraku sa verovatno 1.500 kidnapovanih stranaca.[25] Godine 2004. je to bio Meksiko,[26] a 2001. Kolumbija.[27] Do statistike je poteško doći. Izveštaji sugerišu svetski total od 12.500–25.500 godišnje, sa 3.600 godišnje u Kolumbiji i 3.000 godišnje u Meksiku oko 2000. godine.[28] Međutim, do 2016. godine broj kidnapovanja u Kolumbiji je opao na 205 i nastavlja da opada.[29][30] Meksičke cifre je teško potvrditi zbog straha od umešanosti policije u otmicu.[31] „Čini se da kidnapovanje cveta posebno u krhkim državama i zemljama u sukobu, jer politički motivisane milicije, organizovani kriminal i narko mafija ispunjavaju vakuum koji je ostavila vlada“.[32]

Pirati uredi

Kidnapovanje na otvorenom moru u vezi sa piratstvom je u porastu. Prijavljeno je da je 661 članova posade uzeto za taoce i 12 kidnapovano u prvih devet meseci 2009. godine.[33] IMB centar za izveštavanje o pirateriji je zabeležio da je 141 član posade uzet kao talac, a 83 kidnapovana u 2018. godini.[34]

Član 134. KZ Republike Srbije uredi

(1) Ko silom, pretnjom, obmanom ili na drugi način odvede ili zadrži neko lice u nameri da od njega ili drugog lica iznudi novac ili kakvu drugu imovinsku korist ili da njega ili koga drugog prinudi da nešto učini, ne učini ili trpi, kazniće se zatvorom od dve do deset godina.

(2) Ko radi ostvarenja cilja otmice preti ubistvom ili teškom telesnom povredom otetom licu, kazniće se zatvorom od tri do dvanaest godina.

(3) Ako je oteto lice zadržano duže od deset dana ili je prema njemu postupano na svirep način ili mu je teško narušeno zdravlje ili su nastupile druge teške posledice ili ko delo iz stava 1. ovog člana učini prema maloletnom licu, učinilac će se kazniti zatvorom od tri do petnaest godina.

(4) Ako je usled dela iz st. 1. do 3. ovog člana nastupila smrt otetog lica ili je delo izvršeno od strane grupe, učinilac će se kazniti zatvorom od pet do osamnaest godina.

(5) Ako je delo iz st. 1. do 3. ovog člana izvršeno od strane organizovane kriminalne grupe, učinilac će se kazniti zatvorom od najmanje pet godina.

Poznati slučajevi otmica uredi

Reference uredi

  1. ^ „Definition of kidnapping”. 2017. Sources: Cornell University Law School. Cambridge English Dictionary. English Oxford Living Dictionaries. Merriam-Webster Dictionary. 
  2. ^ „Kidnap and ransom market value”. Arhivirano iz originala 10. 06. 2011. g. Pristupljeno 14. 04. 2023. 
  3. ^ Perri, Frank S., Lichtenwald, Terrance G., and MacKenzie, Paula M. (2009). „Evil Twins: The Crime-Terror Nexus” (PDF). Forensic Examiner. str. 16—29. 
  4. ^ „Bride Kidnapping - a Channel 4 documentary”. Channel4.com. 
  5. ^ Garcia Jr; Juan A. „Express kidnappings”. Thepanamanews.com. Arhivirano iz originala 30. 7. 2007. g. Pristupljeno 7. 12. 2006. 
  6. ^ Cook, Douglas (1982). „Tort Liability for Cult Deprogramming: Peterson v. Sorlien. Ohio State Law Journal. Ohio State University Moritz College of Law. 43: 465—489. Pristupljeno 3. 10. 2020. 
  7. ^ „CRIMES ACT 1900 - SECT 86 Kidnapping”. www5.austlii.edu.au. Arhivirano iz originala 04. 04. 2022. g. Pristupljeno 14. 04. 2023. 
  8. ^ Gilbert, Danielle (2022). „The Logic of Kidnapping in Civil War: Evidence from Colombia”. American Political Science Review (na jeziku: engleski). 116 (4): 1226—1241. ISSN 0003-0554. doi:10.1017/S0003055422000041. 
  9. ^ „wetten.nl - Regeling - Wetboek van Strafrecht - BWBR0001854”. wetten.overheid.nl (na jeziku: holandski). Arhivirano iz originala 2015-05-02. g. Pristupljeno 2016-09-18. 
  10. ^ a b v € 78,000
  11. ^ The Law Reports. Lord Brandon: R v D [1984] AC 778, [1984] 3 WLR 186, [1984] 2 All ER 449, 79 Cr App R 313, [1984] Crim LR 558, HL, reversing [1984] 2 WLR 112, [1984] 1 All ER 574, 78 Cr App R 219, [1984] Crim LR 103, CA
  12. ^ Lord Brandon: R v D [1984] AC 778 at 800, HL. The following cases are relevant: R v Reid [1973] QB 299, [1972] 3 WLR 395, [1972] 2 All ER 1350, 56 Cr App R 703, [1972] Crim LR 553, CA; [as well as:] R v Wellard [1978] 1 WLR 921, [1978] 3 All ER 161, 67 Cr App R 364, CA; [and:] R v Cort [2003] EWCA Crim 2149, [2003] 3 WLR 1300, [2004] 1 Cr App R 18, CA; [and:] R v Hendy-Freegard.
  13. ^ „Hendy-Freegard v R [2007] EWCA Crim 1236 (23 May 2007)”. Bailii.org. Pristupljeno 2012-05-14. 
  14. ^ Chris Johnston. „The Times | UK News, World News and Opinion”. Business. timesonline.co.uk. Pristupljeno 2012-05-14. „EWCA Crim 1236, [2007] 3 WLR 488. [mrtva veza]
  15. ^ a b v R v D [1984] AC 778, HL
  16. ^ R v D [1984] AC 778 at 806, HL
  17. ^ For the Charging child abduction and kidnapping in the same indictment see: R v C [1991] 2 FLR 252, [1991] Fam Law 522, CA.
  18. ^ The Child Abduction Act 1984, section 5 Arhivirano januar 4, 2016 na sajtu Wayback Machine
  19. ^ „Kidnapping - False Imprisonment:Offences against the Person: Sentencing Manual: Legal Guidance: The Crown Prosecution Service”. Cps.gov.uk. 2010-03-31. Arhivirano iz originala 2012-01-12. g. Pristupljeno 2012-01-20. 
  20. ^ For background, see: R v Morris [1951] 1 KB 394, 34 Cr App R 210, CCA. (Also:) R v Spence and Thomas, 5 Cr App R (S) 413, [1984] Crim LR 372, CA. Further information: Crown Prosecution Service: „Kidnapping - False Imprisonment: Offences against the Person: Sentencing Manual: Legal Guidance: The Crown Prosecution Service”. Cps.gov.uk. 2011-06-24. Arhivirano iz originala 2012-04-21. g. Pristupljeno 2012-05-14. 
  21. ^ For the CPS guidance, see: „Legal Guidance:The Crown Prosection Service: Prosecuting Cases of Child Abuse”. Cps.gov.uk. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 2012-05-14. 
  22. ^ For Offences against the person, see: „Offences against the Person: Legal Guidance: The Crown Prosecution Service”. Cps.gov.uk. Arhivirano iz originala 2012-04-10. g. Pristupljeno 2012-05-14. 
  23. ^ Gary Slapper (23. 8. 2007). „The Law Explored: abduction and false imprisonment”. The Times. London. Pristupljeno 2011-01-09. [mrtva veza]
  24. ^ „Kidnapping | dataUNODC”. 
  25. ^ „(NCCI) | NGO Coordination Committee for Iraq”. www.ncciraq.org. Arhivirano iz originala 27. 03. 2023. g. Pristupljeno 14. 04. 2023. 
  26. ^ „Highbeam.com”. Highbeam.com. Arhivirano iz originala 2007-05-24. g. Pristupljeno 2012-01-20. 
  27. ^ „Colombia: Kidnap capital of the world”. BBC News. 2001-06-27. Pristupljeno 2012-01-20. 
  28. ^ „Facts about Kidnapping”. Free Legal Advice. Arhivirano iz originala 2010-12-15. g. Pristupljeno 2011-01-09. 
  29. ^ „Military Personnel – Logros de la Política Integral de Seguridad y Defensa para la Prosperidad” (PDF) (na jeziku: španski). mindefensa.gov.co. Arhivirano iz originala (PDF) 2015-04-13. g. 
  30. ^ „Colombia kidnappings down 92% since 2000, police say”. bbc.com. 28. 12. 2016. 
  31. ^ Dickerson, Marla; Sanchez, Cecilia (5. 8. 2008). „Mexican police linked to rising kidnappings”. LA Times. Pristupljeno 2011-01-10. 
  32. ^ IKV Pax Christi (jul 2008). „Kidnapping is a booming business” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 2011-07-20. g. Pristupljeno 2011-01-10. 
  33. ^ „Unprecedented increase in Somali pirate activity”. Commercial Crime Services. 21. 10. 2009. Arhivirano iz originala 2010-12-16. g. Pristupljeno 2011-01-09. 
  34. ^ „IMB piracy report 2018: attacks multiply in the Gulf of Guinea”. Commercial Crime Services. 16. 1. 2019. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi