Ofiotaur ili Ofiotaurus (grč. бик–змија) u grčkoj mitologiji bilo je stvorenje koje je bilo polubik–poluzmija. Spominje ga jedino Ovidije u svojoj poemi Fasti (3793), gdje kaže da ko god žrtvuje iznutrice stvorenja, dobiće moć da pobijedi bogove. Saveznik Titana je ubio Ofiotaura tokom Titanomahije, ali je orao koga je poslao Zevs ugrabio iznutrice prije nego što su žrtvovane.[1]

Ofiotaur je vjerovatno postavljen na nebo kao kombinacija sazvježđa Bik i Keto, pored Lire i Oltara.

U romanima uredi

Ofiotaur se pojavljuje u trećem dijelu serijala „Persi Džekson i bogovi Olimpa“, Titanovoj kletvi. Persi Džekson je u početku mislio da je Ofiotaur ženka, i zvao ga „Belka“. Ofiotaur je smatrao Persija svojim zaštitnikom. Kasnije su ga odveli na Olimp, gdje je bio pod zaštitom Posejdona, Persijevog oca. Ofiotaur je bio stvorenje koje je Artemida pokušala da ubije prije nego što ga se Titani dokopaju. Ponovo se pojavljuje u „bici za lavirint“ i „Posljednjem bogu Olimpa“.

Reference uredi

  1. ^ „OPHIOTAURUS (Ophiotauros)”. Theoi Greek Mythology. Pristupljeno 1. 2. 2021. (jezik: engleski)

Spoljašnje veze uredi