Olja Ivanjicki

Српска уметница (1931-2009)

Olja Ivanjicki (Pančevo, 10. maj 1931Beograd, 24. jun 2009) bila je srpska slikarka.[1]

Olja (Olga) Ivanjicki
Olja Ivanjicki slikarka
Lični podaci
Datum rođenja(1931-05-10)10. maj 1931.
Mesto rođenjaPančevo, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti24. jun 2009.(2009-06-24) (78 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija

Biografija uredi

Olja Ivanjicki (pravo ime Olga[2]) je rođena u Pančevu 10. maja 1931. godine u ruskoj bolnici.[3] Njeni roditelji, otac Vasilij Vasiljenko Ivanjicki i majka Veronika Mihajlovna Pjotrovska su u Srbiju došli kao prognanici iz Rusije nakon Oktobarske revolucije. Živeli su u Kragujevcu gde je Olja Ivanjicki živela sve do dolaska u Beograd, da studira vajarstvo na Akademiji za likovne umetnosti u Beogradu.[4] Mada je upisala vajarstvo, ona se od samog početka uglavnom bavila slikarstvom. Godine 1957. je završila akademiju likovnih umetnosti u klasi profesora Sretena Stojanovića. Po završetku postdiplomskih studija, 1962. godine dobila je posebno priznanje i stipendiju Fordove fondacije za nastavak studija u SAD, a godine 1978. i mogućnost da učestvuje u programu Fulbrajtove fondacije „Artist in Residence - Rhode Island School of Design“.

Bila je član Udruženja likovnih umetnika Srbije (ULUS).

Jedan je od osnivača Niš Art Fondacije i Salona Muzeja Mediale a 2007. osnovala je i Fond Olge Olje Ivanjicki sa krajnjim ciljem da Fond radi na osnivanju Muzeja Olje Ivanjicki.

Postala je zamenik guvernera Američkog biografskog instituta, a zatim zamenik direktora Međunarodnog biografskog centra u Kembridžu.

Umrla je u Beogradu 24. juna 2009. posle operacije srca.[5] Sahranjena je u Aleji zaslužnih građana na beogradskom Novom groblju 27. juna 2009. godine.[6]

Mediala uredi

Godine 1957. sa grupom slikara — Milićem od Mačve, Leonidom Šejkom, Milovanom Vidakom, Svetozarom Samurovićem, Kostom Bradićem, Sinišom Vukovićem, Mirom Glavurtićem i drugim — osnovala je grupu „Mediala“. koju su predstavljali mladi slikari, pisci, filozofi, arhitekte, kompozitori. Svim članovima Medijale bila je zajednička jedna jedina ideja: beskrajna ljubav prema umetnosti i beskrajno verovanje u njene sveukupne moći.

Prva izložba pod nazivom „Medijalna istraživanja“ održana u galeriji Grafički kolektiv a izlagali su Olja Ivanjicki, Leonid Šejka, Miro Glavurtić, Vladan Radovanović.

Grupa Mediala je imala 12 izložbi.

Godine 2006. Olja Ivanjicki radi na osnivanju Salona muzeja Mediale, u okviru Istorijskog muzeja Srbije. Godine 2007. Olja Ivanjicki osniva Fond Olge Olje Ivanjicki.

Slikarstvo uredi

 
Olja Ivanjicki: Jedan dan u godini Leonardo (2006)

Olja Ivanjicki je imala 99 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Šezdesetih godina prošloga veka je počela prva sa pop artom u Beogradu, a pripremala je i izvedbe koje se pamte. Njene slike se nalaze u mnogim muzejima i galerijama širom sveta:

  • muzeju „Metropoliten“ u Njujorku,
  • Muzeju moderne umetnosti u Njujorku,
  • muzeju „Santa Barbara“, Kalifornija
  • Muzeju savremene umetnosti u Beogradu,
  • Narodnom muzeju u Beogradu,
  • Muzeju moderne umetnosti u Skoplju,
  • Muzeju grada Beograda,
  • Istorijskom arhivu u Beogradu,
  • Gradskom muzeju u Rovinju,
  • kolekciji „Filip Beman“ u Filadelfiji,
  • fakultetu „Dobs Feri“ u Njujorku,
  • Kolekciji „Vitezovi Malte“ u Njujorku itd.

Projekti uredi

2003. godine je završila i nekoliko arhitektonskih projekata. Projekat za novi trgovinski centar u Njujorku, pod nazivom „Big Apple Twins – Ground and Sky Zero Memorial“ i arhitektonski projekat koji obuhvata dve građevine za Mars, mušku i žensku zgradu, Matrimonial Buildings.

Godine 2004. je učestvovala na konkursu za memorijalni centar u Njujorku sa projektom „Memorijalna sfera“ (Memorial Sphere).

Godine 2004. napravila je projekat mosta preko Dunava za Beograd, „Belgrade Time Gate“, a učestvovala je i na konkursu „Nasca Observatory Lodge“ u Peruu, kao i na Trećem Pežoovom takmičenju za projekat automobila bliske budućnosti.

Godine 2005. oprobala se i kao kostimograf u Narodnom pozorištu u Beogradu, u opereti „Slepi miš“, Johana Štrausa, a sa modnom kućom „Mona“ je ostvarila modnu reviju „Tesla“, povodom 150 godina rođenja Nikole Tesle.

Godine 2007. sa modnom kućom „Mona“ iz Beograda uradila kolekciju „Njegoš“ posvećenu 150-godišnjici štampanja Gorskog vijenca.

Godine 2009., pred sam odlazak u bolnicu na tešku operaciju, predala skice za još jednu reviju u okviru kuće „Mona“.

Objavljena dela uredi

  • 1995. „Ogledalo ljubavi“, prepiska Olje Ivanjicki i Leonida Šejka, Silmir, Beograd
  • 1995. „Oluja mozgova“, razgovori sa Oljom Ivanjicki, priredila Ljubinka Milinčić, KOV, Vršac
  • 1998. „Videla sam pre i posle“, pesme i eseji, priredila Suzana Spasić, Interpres, Beograd
  • 2008. „Večni uslov“, poeme, priredila Suzana Spasić, Kompanija Novosti, Beograd
  • 2009. „Videla sam pre i posle“, drugo izdanje, prva posthumna knjiga, Interpres, Beograd
  • 2014. "Vodič", zapisi o umetnosti, prvo izdanje, edicija Peto carstvo, Fond Olge Olje Ivanjicki, Beograd

Monografije uredi

  • 1984. Bora Ćosić - Olja
  • 1984. Dragoš Kalajić - Olja Leonardova kći, AFA (Alpine Fine Arts)
  • 1999. Multimedijalna Monografija, kompakt-disk - Olja, Radionica duše
  • 2016. Milan Šarac - „Jedinstvena Olja“ COBISS.SR 222504716[7]
  • 2009. Olja Ivanjicki - Očekivanje nemogućeg, (Philip Wilson Publisher), Službeni glasnik, Beograd, Gajo, Podgorica, na srpskom, ruskom i engleskom jeziku, naslov engleskog izdanja je (Painting the Future)
  • 2017. Dragoš Kalajić - Olja, Vukotić Media, Beograd
 
Olja Ivanjici prima nagradu Zlatni beočug

Nagrade i priznanja uredi

  • Izabrana za Najboljeg slikara 20. veka u Jugoslaviji na osnovu glasanja sprovedenog među jugoslovenskom publikom.
  • Dobitnik je Sedmojulske (1988) i Vukove nagrade za životno delo, najvećih priznanja u Srbiji.
  • 1995. IBC Cambridge - „Međunarodnu ženu godine”[8]
  • 1998. ABI - Međunarodni biografski centar iz Kembridža i Američki biografski institut - „Međunarodnu ženu godine”
  • 1999. IBC Cambridge - „Vodećih 2000 intelektualaca sveta”[8]
  • 2000. IBC Cambridge - „Izuzetni pojedinci 20. veka”[8]
  • 2001. IBC Cambridge - „Vodeće žive legende sveta za 2001 godinu”
  • 2005. Jedan od osnivača Niške umetničke fondacije za mlade umetnike.
  • 2006. Zlatni beočug za životno delo Kulturno-prosvetne zajednice Beograda.
  • 2008. Nagrada Braća Karić životno delo

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Olga Olja Ivanjicki”. Hronologija izlaganja skulpture u Srbiji (na jeziku: srpski). 2021-11-15. Pristupljeno 2024-01-31. 
  2. ^ Ko je ko u Srbiji 1991, Beograd 1991. strana 163-164, tekst „Ivanjicki V. Olga - Olja“
  3. ^ „Olja Ivanjicki | Actress, Production Designer”. IMDb (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-31. 
  4. ^ „Olja Ivanjicki”. www.cdm.me. 
  5. ^ RTS :: Preminula Olja Ivanjicki, Pristupljeno 17. 4. 2013.
  6. ^ Sahranjena Olja Ivanjicki : Kultura : POLITIKA, Pristupljeno 17. 4. 2013.
  7. ^ Olja Ivanjicki me je naučila da stidljivost sputava čoveka („Politika“, 24. april 2016)
  8. ^ a b v „Olja Ivanjicki”. Galerija slika i antikvarnica D&B (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-31. 

Literatura uredi

  • Protić, B. Miodrag (1970). „Olja Ivanjicki”. Srpsko slikarstvo XX veka, Tom 2. - Biblioteka Sinteze (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Nolit. str. 533. 
  • Žarko Domljan, Likovna enciklopedija Jugoslavije, Volume 1, Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, (1984.) pp. 660.
  • Sirotković, Jakov; Cecić, Ivo (1990). Enciklopedija Jugoslavije. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod. ISBN 978-86-7053-024-9. .
  • Miodrag B. Protić, Muzej savremene umetnosti Beograd, Muzej savremene umetnosti, Beograd, 1965
  • Aleksa Čelebonović, Savremeno slikarstvo u Jugoslaviji, Jugoslavija, Beograd, 1965,
  • General Books LLC. Serbian Sculptors: Olga Jevric, Olja Ivanjicki, Ana Bealic, Šorde Jovanovic, Risto Stijovic, Olga Jancic, Matija Vukovic, Jovan Soldatovic, General Books LLC. . 2010. ISBN 978-1-157-44220-2.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).,
  • Metropolitan Museum of Art, Annual report of the trustees, Tom 122, The Museum, New York, N.Y., 1992,

Spoljašnje veze uredi