Padova (ital. Padova, lat. Patavium) je poznati grad na severoistoku Italije. Padova je treći najveći grad u pokrajini Veneto i upravno središte istoimenog okruga Padova.

Padova
ital. Padova
Trg Prato u Padovi
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Italija
RegijaVeneto
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 212.713
 — gustina2.290,93 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 24′ 25″ S; 11° 52′ 29″ I / 45.406877° S; 11.874673° I / 45.406877; 11.874673
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina12 m
Površina92,85 km2
Padova na karti Italije
Padova
Padova
Padova na karti Italije
Ostali podaci
GradonačelnikFlavio Zanonato
Poštanski broj35100
Pozivni broj049
Registarska oznakaPD
Veb-sajt
www.comune.padova.it

Padova ima veoma dobro očuvano staro gradsko jezgro sa nizom crkava i palata, koje je stoga pod zaštitom UNESKO-a, ali na turističkom polju ostala donekle u senci obližnje, veće i turistički važnije Venecije.

Padova ima poznati univerzitet osnovan još 1222. godine.

Geografija uredi

 
Bazilika svetog Antonija sa kupolama u vizantijskom stilu.
 
Trg Prato dela Vale sa crkvom Santo Đustina u pozadini.
 
Reka Bačinjone i okolna gradnja

Padova se nalazi u severoistočnom delu Italije. Od prestonice Rima grad je udaljen 550 km severno, a od sedišta pokrajine, Venecije, 40 km zapadno.

Reljef uredi

Padova se nalazi u istočnom delu Padske nizije. Grad je smešten u ravničarskom području, blizu Venecijanske lagune.

Klima uredi

Klima u padovi je izmenjena sredozemna klima sa znatnim uticajem kontinentalne klime sa severa. Stoga su zime nešto oštrije, a leta blaža nego u južnijim delovima Italije.

Vode uredi

Kroz gradsko jezgro protiče reka Bačinjone, a severnim obodom reka Brenta. Kanal Brenta vezuje grad sa Jadranskim morem.

Istorija uredi

Padovu su osnovali italijansko pleme Veneti, od kojih su je preoteli Gali. Kasnije su je osvojili Rimljani, u 2. veku p. n. e., dajući ime ovome gradu Patavijum (lat. Patavium).

Na početku srednjeg veka strateški položaj doneo je Padovi nekoliko burnih vekova vladavine varvarskih plemena (Goti, Vizigoti, Lombardi, Ugri). Posle toga grad pada pod uticaj bavarskih vladara, a u stvari stiče nezavisnost. Uskoro grad postaje jedna od severnoitalijanskih gradova-državica. U ovo vreme Padova se brzo razvija, a gradom vladaju velikaške porodice Este i De Romano. Međutim, sukobi oko vladanja gradom dovode do pada Padove pod vlast Mletačke republike na početku 15. veka i takvo stanje ostaje do kraja 18. veka.

Kada je Napoleon 1797. ukinuo Mletačku republiku mirom u Kampoformiju počinje vreme naglih istorijskih promena za Padovu. Tokom Napoleonovih ratova Padova je bila deo njegove Kraljevine Italije, da bi potom bila deo Lombardije-Venecije, vazalne države Habzburške monarhije. Godine 1866. Padova i okolina su pridruženi novoosnovanoj Kraljevini Italiji. Ovako buran 19. vek doveo je do propadanja grada i smanjenja stanovništva.

Tokom 20. veka Padova je pretrpela značajna razaranja u svetskim ratovima. Za vreme Prvog svetskog rata severno od grada vodile su se teške borbe. U Drugom svetskom ratu grad je bio teško oštećen savezničkim bombardovanjima. Međutim, druga polovina veka bila je obeležena brzim privrednim rastom i naglom urbanizacijom grada. Novi uzlet grad doživljava od 50-ih godina sa razvojem industrije na širem gradskom području i tako grad postaje jedan od najrazvijenijih gradova Italije.

Klima uredi

Klima (Padova)
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Srednji maksimum, °C (°F) 5,3
(41,5)
8,2
(46,8)
12,7
(54,9)
17,3
(63,1)
22,2
(72)
26,3
(79,3)
28,8
(83,8)
28,1
(82,6)
24,1
(75,4)
17,9
(64,2)
11,4
(52,5)
6,6
(43,9)
28,8
(83,8)
Srednji minimum, °C (°F) −1,1
(30)
0,4
(32,7)
4,1
(39,4)
8,1
(46,6)
12,3
(54,1)
15,9
(60,6)
18,9
(66)
17,3
(63,1)
14,2
(57,6)
9,5
(49,1)
4,5
(40,1)
0,6
(33,1)
−1,1
(30)
Količina padavina, mm (in) 48
(18,9)
49
(19,3)
68
(26,8)
79
(31,1)
82
(32,3)
82
(32,3)
60
(23,6)
59
(23,2)
67
(26,4)
83
(32,7)
82
(32,3)
61
(24)
820
(322,9)
[traži se izvor]

Stanovništvo uredi

Prema rezultatima popisa stanovništva 2011. u opštini je živelo 206.192 stanovnika.[1]

Demografija
1931.1936.1951.1961.1971.1981.1991.2001.2011.
126.843138.709167.672197.680231.599234.678215.137204.870206.192

Godine 2008. Padova je imala nešto preko 210.000 stanovnika, što je 2 puta više nego pre jednog veka. Padova ima i znatno prigradsko područje, sa kojim broji duplo više stanovnika.

Grad danas ima značajan udeo imigrantskog stanovništva; 91% stanovnika su građani Italije, a ostalih 9% su doseljenici iz svih krajeva sveta, najviše sa Balkana.

Važniji kulturni spomenici uredi

Padova je grad sa dugom istorijom. Grad ima očuvano staro gradsko jezgro sadrži i niz crkava, gradskih zdanja, palata. Neki od značajnih kulturnih zdanja su:

Bazilika svetog Antonija i uticaj vizantijske arhitekture uredi

Najimpozantnija i najatraktivnija od zdanja u Padovi je Bazilika svetog Antonija, u kojoj se nalaze njegove relikvije i njegov grob. Od relikvija je u potpunosti sačuvan samo jezik, ali može se videti i njegova vilica itd. Sačuvan je i njegov plašt, ali ne u potpunosti. Bazilika je trobrodna, ima predivan deanbulatorijum. Unutar crkve se nalaze mnogobrojni Donatelovi radovi. Uprkos opštem mišljenju, sv. Antonije Padovanski nije zaštitnik Padove nego Portugalije, gde je i rođen. U Padovu je došao pred kraj života gde je umro i gde mu je sagrađena bazilika.

Bazilika ima sličan stil kupola kao i crkva Svetog Marka u Veneciji, čiji joj je uzor bila za vreme građenja. Obe crkve imaju kupole koje su značajne za vizantijski stil crkva. Vizantijski stil je tada bio veoma dominantan i dovršen pa je uzeo maha i na teritoriji Veneta pa i juga Italije.

Prato dela Vale uredi

Jedan od arhitekturnih bisera je elipsasti trg Prato dela Vale (ital. Prato della Valle). Trg se nalazi obkružen sa vodnim kanalom, preko koga ide nekoliko mostića, a naokolo sa obje strane nalaze se statue poznatih. Na trgu su bile i statue duždeva dok ih nije odstranio Napoleon za vreme francuske vladavine.

Partnerski gradovi uredi

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ „Statistiche I.Stat”. ISTAT. 28. 12. 2012. 

Spoljašnje veze uredi