Papska konklava je sastanak Kardinalskog kolegijuma sazvanog da izabere novog Biskupa Rima, to jest papu. Rimokatolici papu smatraju apostolskim naslednikom Svetog Petra i zemaljskim vođom Rimokatoličke crkve.[1] Konklava predstavlja postupak za izbor pape duže od polovine vremena postojanja Katoličke crkve, i najduži je aktuelni način izbora vođe neke institucije.[2]

Konklava 1492. godine je prva koja je održana u Sikstinskoj kapeli, u kojoj su održane sve konklave od 1878.

Istorija političkih mešanja i uticaja u izbor pape, i posledično dugotrajni postupci izbora su kulminirali interregnumom od 1268. do 1271, što je navelo papu Grgura X da izda dekret tokom Drugog sabora u Lionu 1274, da kaldinari-elektori moraju da budu osamljeni u zaključanoj prostoriji, cum clave (latinski, „ključem“) i da im ne bude dopušteno da izađu dok novi biskup Rima ne bude izabran.[3] Konklave se sada održavaju u Sikstinskoj kapeli Apostolske palate.[4]

Od Apostolskog doba, Biskup Rima, poput ostalih je biran konsenzusom klerika i laika svoje biskupije.[5] Telo koje vrši izbor je preciznije definisano kada je 1059. kolegijum kardinala određen kao jedino telo zaduženo za ovaj zadatak.[6] Od tada su se razvili ostali detalji ovog procesa. 1970, papa Pavle VI je ograničio elektore na kardinale koji imaju manje od 80 godina. Trenutno važeće procedure je uspostavio papa Jovan Pavle II u svom apostolskom ustavu Universi Dominici Gregis[4] a preradio ih je papa Benedikt XVI kroz motu proprio izdate 11. juna 2007 i 25. februara 2013.[7] Podrška dvotrećinske većine glasova je neophodna da bi novi papa bio izabran, a potrebno je da i izabrani kandidat prihvati dužnost.[8][9]

Reference uredi

  1. ^ Fanning, William H. W. (1913). "Vicar of Christ". Catholic Encyclopedia. New York: Robert Appleton Company.
  2. ^ Baumgartner, Frederic J. (2006). „Creating the Rules of the Modern Papal Election”. Election Law Journal: Rules, Politics, and Policy. 5: 57—73. doi:10.1089/elj.2006.5.57. 
  3. ^ Goyau, Georges (1913). "Second Council of Lyons (1274)". Catholic Encyclopedia. New York: Robert Appleton Company.
  4. ^ a b John Paul II (22 February 1996). Universi Dominici Gregis. Apostolic constitution. Vatican City: Vatican Publishing House.
  5. ^ Baumgartner 2003, str. 4
  6. ^ Weber, N. A. (1913). "Pope Nicholas II". Catholic Encyclopedia. New York: Robert Appleton Company.
  7. ^ "Pope Issues Conclave Motu Proprio" Архивирано на сајту Wayback Machine (13. децембар 2017) National Catholic Register. 25 February 2013.
  8. ^ Benedict XVI (11 June 2007). De aliquibus mutationibus in normis de electione Romani Pontificis (на латинском). Motu proprio. Vatican City: Vatican Publishing House.
  9. ^ "Pope alters voting for successor". BBC News. 26 June 2007.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi

Italijanski dokumentarac na Jutubu (sa titlovima na engleskom)