Parasistolija je aritmija srčanog mišića, izazvana postojanjem u miokardu, pored sinusnog čvora, još jednog (u nekim slučajevima i nekoliko) - koji se takmiči sa njim - i generiše svoje električne impulse.[1][2]

Parasistolija
EKG sa registrovanim parasistolama
Specijalnostikardiologija

Etiologija uredi

Kardijalni činioci

Glavnimkardijalni činiocima za nastanak parasistola smatraju se:

  • koronarna bolest srca;
  • kardiomiopatija (bolest koja dovodi do transformacije strukture i funkcionisanja srčanog mišića);
  • zapaljenje srčanog mišića;
  • otkazivanje srca;
  • infarkt miokarda (bolest koja dovodi do smrti značajnog broja kontraktilnih ćelija srčanog mišića);[3]
  • prolaps mitralne valvule (patološko odstupanje valvule ovog ventila u trenutku kontrakcije komore).
Ekstrakardijalni činioci

Parasistola usled dejstva vankardijalnih faktora mogu biti provocirani:

  • hormonalnim poremećajima;
  • visokim nivoom šećera u krvi;
  • bolestima štitne žlezde (hipertiroidizam i hipotiroidizam, koje karakteriše nedovoljna ili prekomerna proizvodnja hormona iz ovog organa);
  • anemija;
  • otkaz autonomnog nervnog sistema;
  • bolesti nadbubrežne žlezde;
  • promene u sastavu elektrolita u krvi;
  • predoziranje nekim lekovima (uglavnom onih koji stimulišu srčanu aktivnost).
Idiopatski činioci

Uzroci iznenadnog početka parasistola koji se ne mogu utvrditi, nazivaju se se idiopatskimm.

Patofiziologija uredi

 
Standardni 12-kanalni EKG je najvažniji i najjednostavniji test za identifikaciju pacijenta sa mehanizmi nepravilnog srčanog rada

Pul se u čovekovom telu konstantno menja u zavisnosti od potreba tela: signali koji regulišu rad sinusnog čvora dolaze iz autonomnog nervnog sistema i unutrašnjih organa koji oslobađaju određene supstance u krv.

Ako telo doživi povećani stres, sinusni čvor dobija naredbu da proizvede više impulsa u roku od jednog minuta; tokom odmora intenzitet njegovog rada opada. U slučaju bilo kakvih poremećaja moguće je normalizovati rad sinusnog čvora uz pomoć brojnih medicinskih preparata, na čije delovanje je ovoj čvor izuzetno osetljiv.[4]

Mađutim kada u srčanom mišiću postoji dodatni izvor električnih impulsa, koji deluje u svom ritmu i nije podložan ni moždanim signalima ni delovanju krvnih hormona i lekova, nastaje fenome parasiistolija. U njoj srčani mišić počinje da se skuplja pod uticajem impulsa primljenih ili iz sinusa ili iz kompetitivnog čvora, poštujući deo koji je prvi dao signal. Ovu pojavu, koja se naziva formiranje dvostrukog ritma, prati ili tahikardija (ubrzani rad srca) ili ekstrasistola (pa se zato parasistolija smatra jednom vrstom aritmije).

Ako impulsi iz konkurentskih područja naizmenično ulaze u srčani mišić, osoba doživljava aritmiju, koja se manifestuje u „zaustavljanju“, „prevrtanju“, „trzanju“, „prekidima“ srca. Svakodnevnim praćenjem EKG sa parasistolijom dokazano je da pacijentov srčani mišić tokom dana napravio preko 30.000 „neplaniranih“ kontrakcija.

Kako parsiolija često ostaje neprepoznata, pacijentu sa dvostrukim ritmom može se postaviti pogrešna dijagnoza: bigemična ektrasistola (stanje u kojem je svaka druga kontrakcija srčanog mišića parasistolni segment) ili trigeminemija (kada je svaka treća kontrakcija „neplanirana“).

Pogrešno postavljanje dijagnoze podrazumeva pogrešan način lečenja: pacijenta zbog nepostojeće ekstrasistole, koje je u načelu neuuspešno, iako donekle olakšava toleranciju aritmije.

Razlika između ekstrazistole i parazistole
Ekstrasistola Parasistola
Ako iz bilo koje zone dolaze dodatni neplanirani impulsi, interval između ektrasistole i normalne kontrakcije srca (takozvani interval adhezije) jednak je istom vremenskom intervalu.
Ova vrsta poremećaja rada srca je karakteristična za rad srca.
Ako su izvori vanrednih impulsa iz dva (ili više) dela sistema srčanog mišića, trajanje intervala koherencije biće nestabilan.
Ovaj obrazac je tipičan za parasistole.

Kako su, i ekstrazistole i parasistole varijacije iste patologije: ovo objašnjava sličnost simptoma, uzroka, metoda terapije i prevencije.

Vrste uredi

U zavisnosti od lokacije dodatnog izvora električnih impulsa, parasistole se dele na:

Komorne — ove komorne parasistole karakteriše činjenica da je čvor za nadmetanje lokalizovan u jednoj od komora srca.[5]

Pretkomorne — kod kojih je pokretač srčane frekvencije smešten u pretkomori,

Kombinovane — kod kojih se žarišta dodatnih impulsa nalaze se u različitim delovima srčanog mišića);

Višestruke — kod kojih je nekoliko kompetitivnih čvorova koncentrisano u jednoj komori srčanog mišića

Bolest koja potiče iz atrioventrikularnog čvora.

Klinička slika uredi

Glavni zaci i simptomi kliničke slike izazvane parasistolama su:

  • iznenadni srčani napadi;
  • osećaj inverzije, trzanja i kratkog srčanog mišića koji slabi;
  • opšta slabost, umor, smanjena efikasnost,
  • stalna vrtoglavica;
  • bolovi u srcu, praćeni osećajem straha;
  • nesvestica, praćena napadima lupanja srca i kašlja.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Jakl R. Poremećaji srćanog ritma. Paediatric Croat 1998; 42 (Supl 1): 107-17.
  2. ^ Barić Lj. Elektrokardiografija u praksi. Libelli Medici 1993; 7: 35-44, 71-102, 285-384
  3. ^ Maggioni AP, Zuanetti G, Franzosi MG, et al. Prevalence and prognostic significance of ventricular arrhythmias after acute myocardial infarction in the fibrinolytic era. GISSI-2 results. Circulation. 1993 Feb. 87 (2):312-22.
  4. ^ SCHOTT, A.: Beitrag zur Frage der Parasystolie. Ztschr. ges. Exper. Med. 55: 762, 1927.
  5. ^ Cantillon DJ. Evaluation and management of premature ventricular complexes. Cleve Clin J Med. 2013 Jun. 80(6):377-87.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi

Klasifikacija


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).