Patrik Konrad

Patrik Konrad (njem. Patrick Konrad; 13. oktobar 1991) austrijski je profesionalni biciklista koji trenutno vozi za UCI vorld tur tim — Bora—hanzgro. Osvojio je dva puta prvenstvo Austrije u drumskoj vožnji i ostvario je jednu etapnu pobjedu na Tur de Fransu, dok je Điro d’Italiju dva puta završio u prvih deset.

Patrik Konrad
Konrad na Điro d’Italiji 2023.
Lični podaci
Puno ime	Patrik Konrad
Datum rođenja	(1991-10-13)13. oktobar 1991.
Mjesto rođenja	Medling, Austrija
Državljanstvo	Austrija
Visina	1,80 m
Masa	65 kg
Timske informacije
Trenutni tim	Bora—hanzgro
Disciplina	drumski
Uloga	vozač
Tip vozača	brdaš
Juniorska karijera
2010—2011	Tirol radland
2012	Vorarlberg
2013	Etiks—ihned
2014	Gurmetfejn—simplon
Profesionalna karijera
2014	Netap—endura (pripravnik)
2015—2023	Bora—argon 18
2024—	Lidl—trek
Uspjesi
Prvenstva
Nacionalni šampion (vožnja na hronometar)	2 (2019, 2021)
Ažurirano: 4. jul 2023.

Karijera

Početak karijere

Rođen je u Medlingu, gdje je vozio za lokalne timove tokom juniorske karijere, a 2013. je vozeći za austrijski nacionalni tim završio Tur de l’Avenir na trećem mjestu, iza Rubena Fernandeza i Adama Jejtsa. Godine 2014. je vozeći za tim Gurmetfejn—simplon završio Tur of Austrija trku na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu i osvojio je klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. U drugom dijelu sezone prešao je u tim Netap—endura kao pripravnik, a 2015. godine potpisao je profesionalni ugovor sa timom, koji je promijenio naziv u Bora—argon 18. Tokom sezone završio je Tur de l’En na devetom, a Tur of Oman i Abu Dabi tur na desetom mjestu. Godine 2016. vozio je svoju prvu grand tur trku — Tur de Frans, gdje je uglavnom radio za Petera Sagana, koji je ostvario tri etapne pobjede i osvojio je klasifikaciju po poenima. Godine 2017. završio je Vuelta a Mursiju na trećem mjestu, Abu Dabi tur na desetom, uz osvojenu sprint klasifikaciju i Vuelta al Pais Basko na sedmom, nakon čega je vozio Điro d’Italiju po prvi put. Na etapi 15 ostao je u grupi sa favoritima do kraja i u sprintu je završio na šestom mjestu, dok je Điro završio na 16 mjestu u generalnom plasmanu. Krajem sezone vozio je Vuelta a Espanju po prvi put, gdje je drugu etapu završio na devetom mjestu u sprintu.

2018—

Godine 2018. završio je Pariz—Nicu na sedmom mjestu i Vuelta al Pais Basko na desetom, nakon čega je vozio Điro d’Italiju. Četvrtu etapu završio je na sedmom mjestu u grupi favorita, nakon čega je osmu etapu završio na osmom mjestu, u grupi koja je došla na cilj sedam sekundi iza Ričarda Karapaza. Etapu 11 završio je na šestom mjestu, osam sekundi iza Sajmona Jejtsa i došao je do devetog mjesta u generalnom plasmanu. Na etapi 19, Kris Frum je napao na usponu Kole dele Finestre, na 80 km do cilja, što niko nije mogao da prati; Konrad je otpao i od druge grupe i završio je na devetom mjestu, osam minuta iza Fruma. Điro je završio na osmom mjestu u generalnom plasmanu, što mu je bio najbolji rezultat na nekoj grand tur trci. U avgustu je osvojio brdsku klasifikaciju na Tur de Polonje trci, a u finišu sezone završio je Gran pri sajkliste de Kvebek na petom mjestu u sprintu, a pobijedio je Majkl Metjuz.

Godine 2019. završio je Vuelta a Mursiju na četvrtom mjestu i Vuelta al Pais Basko na devetom, dok je u junu Tur de Svis završio na trećem mjestu, tri minuta iza Egana Bernala i osvojio je prvenstvo Austrije u drumskoj vožnji po prvi put. U julu je vozio Tur de Frans poslije dvije godine, kao jedan od tri lidera, uz Sagana i Emanuela Bukmana. Tokom etapa gubio je vrijeme i kasnije je radio za Bukmana, koji je završio na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu. Godine 2020. cilj mu je bio da se bori za generalni plasman na Điro d’Italiji, ali je zbog pandemije kovida 19 sezona prekinuta u martu i nije mogao da trenira kako je planirao. Nakon što je sezona nastavljena krajem jula, završio je Sibiu tur na drugom mjestu u generalnom plasmanu, minut iza suvozača Gregora Milbergera. U oktobru je vozio Điro d’Italiju. Petu etapu je završio na drugom mjestu, odsprintavši grupu favorita koja je došla na cilj 35 sekundi iza Filipa Gane. Na etapi 13 završio je na trećem mjestu u sprintu grupe favorita, iza Dijega Ulisija i Žoaa Almeide i došao je do šestog mjesta u generalnom plasmanu. Na etapi 15 otpao je na poslednjem usponu i završio je na šestom mjestu, minut i po iza Tea Gejgan Harta, dok je na etapi 18 otpao na usponu Paso delo Stelvio, dugom 25 km, a koji je bio pretposlednji na etapi; Roan Denis je vukao preko cijelog uspona i pratili su ga samo Gejgan Hart i Džaj Hindli. Završio je etapu na šestom mjestu, četiri minuta iza Hindlija, ali je napredovao za dvije pozicije i došao je do sedmog mjesta u generalnom plasmanu. Etapu 20 završio je na 17 mjestu, dva i po minuta iza Gejgan Harta, ali je izgubio preko 20 sekundi od Vinčenca Nibalija i pao je na osmo mjesto. Hronometar na poslednjoj etapi završio je na 36 mjestu i Điro je završio na osmom mjestu u generalnom plasmanu.

Konrad na etapi 16 na Tur de Fransu 2021. na kojoj je ostvario pobjedu.

Godine 2021. završio je Tur de la Provens na petom i Kriterijum di Dofine na 12 mjestu, nakon čega je osvojio prvenstvo Austrije u drumskoj vožnji po drugi put. U julu je vozio Tur de Frans, gdje je na početnim etapama izgubio dosta vremena. Na sedmoj etapi je otišao u bijeg, ali u finišu nije mogao da prati napad Mateja Mohoriča i završio je na sedmom mjestu. U bijeg je otišao i na etapi 14, na kojoj je Bauke Molema napao na 42 km do cilja, što niko nije pratio; Konrad i Serhio Igita su se odvojili od grupe u pokušaju da dostignu Molemu, ali je on ostvario pobjedu, dok je Konrad odsprintao Igitu i završio je na drugom mjestu. Na etapi 16. u bijeg su otišla trojica vozača, ali je kasnije iz glavni grupe napalo još 11 vozača, koji su dostigli vodeću trojku na drugom usponu. Na trećem usponu, Konrad je napao na preko 30 km do cilja i ostvario je solo pobjedu, 40 sekundi ispred Sonija Kolbrelija i dobio je nagradu za najagresivnijeg vozača na etapi. To mu je bila prva pobjeda na grand tur trkama u karijeri, a takođe, postao je treći austrijski vozač koji je ostvario pobjedu na Tur de Fransu, nakon Maksa Bule 1931. i Georga Točniga 2005. godine. Do kraja trke nije išao u bijeg i završio je na 27 mjestu u generalnom plasmanu. U finišu sezone završio je Gran pri de Valonija na sedmom mjestu u sprintu, dok je pobijedio Kristof Laport. Godine 2022. završio je Tur de Hongri na osmom mjestu, 50 sekundi iza Edija Danbara, dok je Kriterijum di Dofine završio na 12 mjestu. U julu je vozio Tur de Frans, gdje je na nekoliko etapa išao u bijeg, ali nije uspio da ostvari pobjedu i završio je na 16 mjestu u generalnom plasmanu. U finišu sezone završio je Bemer klasik na petom mjestu, četiri sekunde iza četvoročlane grupe koju je odsprintao Marko Haler.

Godine 2023. završio je Lijež—Bastonj—Lijež na osmom mjestu i Ešborn—Frankfurt na drugom, izgubivši u sprintu od Serena Krag Andersena. U maju je vozio Điro d’Italiju poslije dvije godine i bio je jedan od lidera tima uz Aleksandra Vlasova i Lenarda Kemnu. Na početnim etapama je gubio vrijeme, nakon čega je išao u bijeg na nekoliko etapa, ali nije uspio da ostvari pobjedu i trku je završio na 20 mjestu radeći za Kemnu, koji je završio na devetom mjestu u generalnom plasmanu. U julu je vozio Tur de Frans, gdje je lider tima bio Džaj Hindli.

Privatni život

Sin je bivšeg trkača na srednjim distancama i organizatora maratona u Beču — Volfganga Konrada.

Spoljašnje veze

• Profil na sajtu uci.org
• Profil na sajtu cyclingarchives.com
• Profil na sajtu procyclingstats.com
• Profil na sajtu cqranking.com
• Profil na sajtu cyclebase.nl
• Patrik Konrad na sajtu Olympedia.org