Perica Donkov

српски сликар

Perica Donkov (Mazgoš 1956) je srpski likovni umetnik, redovni profesor Fakulteta umetnosti, Univerziteta u Nišu, član ULUS-a od 1983. godine i istaknuti umetnika od 2004. godine.

Perica Donkov
Lični podaci
Datum rođenja(1956-00-00)1956.(67/68 god.)
Mesto rođenjaMazgoš, SFRJ
Umetnički rad
PoljeSlikarstvo
Pravacneoenformel

Život i karijera

uredi

Rođen je 1956. godine u Mazgošu, Opština Dimitrovgrad tada u SFR Jugoslaviji. Fakultet likovnih umetnosti završio je u Beogradu 1981. godine. Na istom fakultetu magistrirao je slikarstvo 1984. godine, u klasi profesora Radenka Miševića.

Član je ULUS-a od 1983., u statusu slobodnog umetnika do 2008. Godine 2004. dobija status istaknutog umetnika.

 
Donkovu je 2003. godine, u požaru uništen njegov atelje u Niškoj tvrđavi. Sa njim je nestao i veći deo slikarevog opusa. Prostor nekadašnjih ateljea Perice Donkova u niškoj Tvrđavi, danas stoje kao, ruglo i ružan podsetnik o stavu i načinu na koji se nadležne institucije ophode prema umetnicima i autorima sa reputacijom čiji su radovi zajedno sa zidinama izgoreli.[1].

Kada je Donkovu 2003. godine, u požaru uništen njegov atelje u Niškoj tvrđavi sa njim je nestao i veći deo slikarevog opusa. Posle ovog nemilog događaja svaka izložba Donkova postala je znak umetničke i ljudske pobede slikara bez ateljea,

koji ne pristaje na pauze u radu; ova situacija, s druge strane, svakako je inicirala fazu redukcije boje pa je olovnosiva dominantna a kvalitet slikarske materije vrlo decentan

Od 2008. godine radi kao profesor na Fakultetu umetnosti u Nišu, a od 2014. godine ke u zvanju rednog profesora. Živi i stvara u Nišu. Godine 2015. izašla je o Perici Donkovu monografija „Slika kao sklonište“ autora Milete Prodanovića u izdanju Vujičić kolekcija Beograd.

Likovno stvaralaštvo

uredi
 
Naslovna strana monografije o Perici Donkovu

Na domaćoj umetničkoj sceni Perica Donkov se pojavio sredinom osamdesetih 20. veka,

da bi već krajem te decenije bio viđen je kao jedan od protagonista novog enformela. Od tada, u njegovom opusu, se može otkriti veoma izražena, jasno trasirana alhemičarska „olovna žica”, zatim stalno istraživanje međuodnosa materije i duha, kao i negovanje svojevrsne „patine sakralnog”. Podsetićemo da je Donkov utemeljio vlastiti stilsko-poetski kredo u domenu novog enformela – objašnjenog kao „slikarstvo znaka, gesta i materije, po drugi put”. Sve što potom Donkov bude kreirao biće gotovo palimpsesti, s delikatnim asocijacijama na pepeo i prah, na prolaznost.[2]

Kao jedan od najznačajnijih predstavnika neoenformela na našim prostorima izlagao je na svim značajnijim likovnim manifestacijama tokom osamdesetih i devedesetih godina 20. veka.[a] Ako je u ranim radovima Perice Donkova znak bio nedvosmisleno apstraktan, tek nagoveštavajući moguće simboličke asocijacije, na slikama nastalim krajem završne decenije prošlog veka znak ponekad dobija prepoznatljivost, skoro neočekivanu u okvirima dotadašnje umetnikove poetike.

 
Fuga (2001), Narodni muzej Kraljevo

Likovno stvaralaštvo Perice Donkova, danas predstavlja ubedljivu slikarsku pojavu, nastalu u vitalnoj klimi postmodernih traženja i svojevrsne reinterpretacije modernističkog jezika na početku trećeg milenijuma.

Njegovo stvaralaštvo, danas je zastupljeno u svim relevantnim razmatranjima likovne scene Jugoslavije i Srbije počev od 1981. godine do danas.

Izložbe

uredi

Učestvovao je na više od sto pedeset kolektivnih izložbi, a trideset puta je samostalno izlagao (Beograd: 1985 – galerija KNU, 1994 – Salon MSU, 1998 – galerija ULUS-a, 2002 – Kulturni centar; Niš, Vranje, Gelzenkirhen, Novi Sad, Vršac, Pančevo, Sofija, Oslo…).

Priznanja

uredi
 
11. januarska nagrada Grada Niša

Dobitnik je četrnaest nagrada za slikarstvo, među kojima su značajnije:

  • Zlatna paleta ULUS-a,
  • Nagrada „Milan Konjović”,
  • Nagrada „Beli anđeo”,[3]
  • Nagrada „Đorđe Krstić”,
  • Nagrada galerije „Nadežda Petrović”,
  • Nagrada beogradske kritike za izložbu meseca

Dobitnik je i priznanja Grada Niša:

  • Nagrade „11. januar”, za 2010. godinu.
  • Politikina nagrada za najbolju izložbu u 2019. godini

Dela mu se nalaze u stalnoj postavci Muzeja savremene umetnosti – Beograd, Muzeju grada Beograda, Galeriji SLU – Niš, muzejskim i privatnim zbirkama, javnim prostorima, u Sofiji, Balčiku, Oslu, Gelzenkirhenu, Njujorku, Čikagu, Londonu, Solunu, Veneciji.

Napomene

uredi
  1. ^ Likovne manifestacije na kojima je učestvovao Donkov u 20. veku: Kontrolirana gesta, Jugoslovenska dokumenta 89, Trideset najznačajnijih umetnika 8. i 9. decenije 20. veka u Jugoslaviji, Bijenale mladih, Oktobarski salon…[2]

Izvori

uredi
  1. ^ M, V.. „Umetnici „slikaju džez” u Tvrđavi”. Južne vsti, 13. 8. 2016. Pristupljeno 11. 6. 2017. 
  2. ^ a b Mileta Prodanović, Perica Donkov: slika kao sklonište, Monografija, Fondacija Vujičić, Beograd 2015.
  3. ^ „Beli anđeo Perici Donkovu”. www.danas.rs, 19. 9. 2007. Pristupljeno 9. 8. 2018. 

Spoljašnje veze

uredi