Petar Brajović

учесник Народноослободилачке борбе, генерал-пуковник ЈНА и народни херој Југославије

Petar Brajović (Rijeka Crnojevića, kod Cetinja, 29. jun 1915Beograd, 20. novembar 1991) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-pukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.

petar brajović
Petar Brajović
Lični podaci
Datum rođenja(1915-06-29)29. jun 1915.
Mesto rođenjaRijeka Crnojevića, kod Cetinja, Kraljevina Crna Gora
Datum smrti20. novembar 1991.(1991-11-20) (76 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Porodica
SupružnikSaša Brajović
Delovanje
Član KPJ odfebruara 1942.
Učešće u ratovimaAprilski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaJugoslovenska vojska
NOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19401941.
19411973.
Činpotporučnik JV
general-pukovnik JNA
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Odlikovanja
jugoslovenska odlikovanja:
Orden narodnog heroja
Orden ratne zastave Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.
inostrana odlikovanja:
Vojnički orden slobode
Vojnički orden slobode

Biografija uredi

Rođen je 29. juna 1915. u Rijeci Crnojevića, kod Cetinja. Njegovi roditelji ubrzo su se preselili iz Crne Gore na Kosovo i Metohiju. Brajović je u Peći završio osnovnu školu i gimnaziju. U gimnaziji je postao simpatizer radničkog pokreta i učestvovao u štrajkovima i demonstracijama pećkih gimnazijalaca. Na Vojnu akademiju upisao se 1937, a diplomirao je 1940. sa činom vazduhoplovnog potporučnika.

Narodnooslobodilačka borba uredi

Posle sloma u Aprilskom ratu i kapitulacije, odbio je da ode u Ujedinjeno Kraljevstvo sa ostalim oficirima. Po izbijanju ustanka, u leto 1941. godine, priključio se ustanicima u Peći. Postao je komandant Metohijskog pozadinskog partizanskog odreda. Član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) postao je u februaru 1942. godine.

Po direktivi KPJ, marta 1942. godine, prešao je na ilegalan rad u Đakovicu, a kasnije otišao na Šaru i radio na pitanjima vojne organizacije. Početkom 1943. godine postao je komandant Karadačkog odreda, nešto kasnije komandant Šarplaninskog odreda. Posle kratkog vremena odred se pretvorio u Makedonsko-­kosovski odred, koji se preko Šare i Koraba probio u Ljumu. U blokiranoj Piškopeji, Brajović je rukovodio odbranom grada i njegovim oslobođenjem. Posle toga postao je komandant Kosovskih bataljona, a no­vembra 1943. komandant Prve makedonsko-kosovske udarne brigade, koja je učestvovala u nizu borbi kroz Makedoniju, Albaniju i Grčku. Juna 1944. godine, postao je komandant Prve kosovske udarne brigade, septembra komandant Četrdeset osme divizije, a zatim komandant Operativne zone Makedonije. Oktobra je postao komandant Šesnaestog korpusa i na kraju zamenik komandanta Operativnog štaba za Kosovo i Metohiju.

Istakao se u svim borbama, ali je naročito bio zapažen u borbama kod Kičeva, Debra, Peškopeji, u Grčkoj, u oslobođenju Prilepa. Njegova sposobnost i upornost posebno su došle do izražaja 1944. godine u Februarskom pohodu. Tada je brigada za 14 dana neprekidne borbe probila nekoliko obruča prevalivši preko 300 kilometara. Tom prilikom, Brajović je bio pismeno pohvaljen od Glavnog štaba NOV i PO Makedonije.

Neposredno je rukovodio operacijama za oslobođenje Severne Makedonije i posebno operacijom za oslo­bođenje Skoplja. U borbi protiv balista, februara 1945. godine, teško je ranjen. Od te rane izgubio je nogu.

Posleratni period uredi

Posle rata, završio je Višu vojnu akademiju JNA. Biran je za narodnog poslanika u Skupštini SR Srbije. Penzionisan je u činu general-pukovnika JNA, 1973. godine.

Bio je oženjen Sašom Brajović, sa kojom je imao troje dece — ćerku Ljiljanu i sinove Vidoja i Dragana.

Umro je 20. novembra 1991. u Beogradu, a sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na beogradskom Novom groblju.[1]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden ratne zastave, Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem i Orden za hrabrost. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 20. decembra 1951. godine.

Reference uredi

  1. ^ „Umro general-pukovnik Petar Brajović”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 21. 11. 1991. str. 8. 

Literatura uredi