Petar Brajović
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Petar Brajović (Rijeka Crnojevića, kod Cetinja, 29. jun 1915 — Beograd, 20. novembar 1991) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-pukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.
petar brajović | ||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||||||||
Datum rođenja | 29. jun 1915. | |||||||||||
Mesto rođenja | Rijeka Crnojevića, kod Cetinja, Kraljevina Crna Gora | |||||||||||
Datum smrti | 20. novembar 1991.76 god.) ( | |||||||||||
Mesto smrti | Beograd, Srbija, SFR Jugoslavija | |||||||||||
Profesija | vojno lice | |||||||||||
Porodica | ||||||||||||
Supružnik | Saša Brajović | |||||||||||
Delovanje | ||||||||||||
Član KPJ od | februara 1942. | |||||||||||
Učešće u ratovima | Aprilski rat Narodnooslobodilačka borba | |||||||||||
Služba | Jugoslovenska vojska NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija 1940 — 1941. 1941 — 1973. | |||||||||||
Čin | potporučnik JV general-pukovnik JNA | |||||||||||
Heroj | ||||||||||||
Narodni heroj od | 20. decembra 1951. | |||||||||||
Odlikovanja |
|
Biografija uredi
Rođen je 29. juna 1915. u Rijeci Crnojevića, kod Cetinja. Njegovi roditelji ubrzo su se preselili iz Crne Gore na Kosovo i Metohiju. Brajović je u Peći završio osnovnu školu i gimnaziju. U gimnaziji je postao simpatizer radničkog pokreta i učestvovao u štrajkovima i demonstracijama pećkih gimnazijalaca. Na Vojnu akademiju upisao se 1937, a diplomirao je 1940. sa činom vazduhoplovnog potporučnika.
Narodnooslobodilačka borba uredi
Posle sloma u Aprilskom ratu i kapitulacije, odbio je da ode u Ujedinjeno Kraljevstvo sa ostalim oficirima. Po izbijanju ustanka, u leto 1941. godine, priključio se ustanicima u Peći. Postao je komandant Metohijskog pozadinskog partizanskog odreda. Član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) postao je u februaru 1942. godine.
Po direktivi KPJ, marta 1942. godine, prešao je na ilegalan rad u Đakovicu, a kasnije otišao na Šaru i radio na pitanjima vojne organizacije. Početkom 1943. godine postao je komandant Karadačkog odreda, nešto kasnije komandant Šarplaninskog odreda. Posle kratkog vremena odred se pretvorio u Makedonsko-kosovski odred, koji se preko Šare i Koraba probio u Ljumu. U blokiranoj Piškopeji, Brajović je rukovodio odbranom grada i njegovim oslobođenjem. Posle toga postao je komandant Kosovskih bataljona, a novembra 1943. komandant Prve makedonsko-kosovske udarne brigade, koja je učestvovala u nizu borbi kroz Makedoniju, Albaniju i Grčku. Juna 1944. godine, postao je komandant Prve kosovske udarne brigade, septembra komandant Četrdeset osme divizije, a zatim komandant Operativne zone Makedonije. Oktobra je postao komandant Šesnaestog korpusa i na kraju zamenik komandanta Operativnog štaba za Kosovo i Metohiju.
Istakao se u svim borbama, ali je naročito bio zapažen u borbama kod Kičeva, Debra, Peškopeji, u Grčkoj, u oslobođenju Prilepa. Njegova sposobnost i upornost posebno su došle do izražaja 1944. godine u Februarskom pohodu. Tada je brigada za 14 dana neprekidne borbe probila nekoliko obruča prevalivši preko 300 kilometara. Tom prilikom, Brajović je bio pismeno pohvaljen od Glavnog štaba NOV i PO Makedonije.
Neposredno je rukovodio operacijama za oslobođenje Severne Makedonije i posebno operacijom za oslobođenje Skoplja. U borbi protiv balista, februara 1945. godine, teško je ranjen. Od te rane izgubio je nogu.
Posleratni period uredi
Posle rata, završio je Višu vojnu akademiju JNA. Biran je za narodnog poslanika u Skupštini SR Srbije. Penzionisan je u činu general-pukovnika JNA, 1973. godine.
Bio je oženjen Sašom Brajović, sa kojom je imao troje dece — ćerku Ljiljanu i sinove Vidoja i Dragana.
Umro je 20. novembra 1991. u Beogradu, a sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na beogradskom Novom groblju.[1]
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden ratne zastave, Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem i Orden za hrabrost. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 20. decembra 1951. godine.
Reference uredi
- ^ „Umro general-pukovnik Petar Brajović”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 21. 11. 1991. str. 8.
Literatura uredi
- Ko je ko u Jugoslaviji — biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Beograd: Sedma sila. 1957. COBISS.SR 4864263
- Ko je ko u Jugoslaviji — jugoslovenski savremenici. Beograd: Hronometar. 1970. COBISS.SR 4897031
- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982. COBISS.SR 48700167