Petar Ozgijan (Dubrovnik, 1932Zagreb, 1979) bio je srpski kompozitor, jermenskog porekla.

Petar Ozgijan
Lični podaci
Datum rođenja(1932-04-27)27. april 1932.
Mesto rođenjaDubrovnik, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti1. april 1979.(1979-04-01) (46 god.)
Mesto smrtiZagreb, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija

Biografija

uredi

Petar Ozgijan je rođen u Dubrovniku 1932. godine. Diplomirao je 1959. i magistrirao 1964. kompoziciju u klasi Stanojla Rajičića na Muzičkoj akademiji u Beogradu (sada Fakultetu muzičke umetnosti). Predavao je teorijske predmete u Muzičkoj školi Slavenski 1959. do 1964, a potom na Muzičkoj akademiji u Beogradu) od 1964. do 1979. Godine 1963. napisao je teorijsku studiju "Razvoj i oblici kadence u evropskoj muzici" (posthumno objavljena 1985). Njegovo muzičko stvaralaštvo prvenstveno je usmereno na instrumentalnu muziku. Proučavajući Ozgijanov opus, Vlastimir Peričić ističe kako su dela iz ranog kompozitorovog opusa bliska neoklasičnom stilu po čvrstoj formalnog građi i tonalnom harmonskom jeziku. U ostvarenjima iz kasnije faze Ozgijan izlazi iz okvira klasične forme i tonalnosti, ustupivši mesto smelom izrazu jedne savremene emotivnosti. Petar Ozgijan je umro 1979. godine.[1]

Među značajnija dela ubrajaju se: Poema eroico za veliki orkestar (1959), Meditacije za dva klavira, gudače i udaraljke (1962), Koncert za orkestar Siluete (1963), Sigogis za orkestar (1967), Diferencias za violinu i orkestar(1970), Gudački kvartet (1972), Simfonija ’75 (1975), Instrumentalne pesme za ženski hor (1977), Nocturno za gudače (1977). Kompozicija Za Mimu (1978) posvećena je srpskom klarinetisti Milenku Stefanoviću.[2]

Nagrade

uredi

Među priznanjima izdvajaju se Nagrada "Stevan Hristić" (za delo Poema eroico) i Oktobarska nagrada grada Beograda (za delo Nocturno) dodeljena posthumno 1979. godine.

Reference

uredi

Spoljašnje veze

uredi