Petar Pero Ćetković

Petar Pero Ćetković (Mužovići, kod Cetinja, 12. oktobar 1907Nevesinje, 28. mart 1943) bio je oficir Jugoslovenske vojske, učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-major NOVJ i narodni heroj Jugoslavije.

petar pero ćetković
Petar Pero Ćetković
Lični podaci
Datum rođenja(1907-10-12)12. oktobar 1907.
Mesto rođenjaMužovići, kod Cetinja, Kraljevina Crna Gora
Datum smrti28. mart 1943.(1943-03-28) (35 god.)
Mesto smrtiNevesinje, ND Hrvatska
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ od1942.
Učešće u ratovimaAprilski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaJugoslovenska vojska
NOV i PO Jugoslavije
19291941.
19411943.
Činkapetan prve klase JV
general-major NOVJ
(posthumno unapređen)
U toku NOBkomandant Treće udarne divizije
Heroj
Narodni heroj od30. aprila 1943.

Odlikovanja
jugoslovenska odlikovanja:
Orden narodnog heroja
inostrana odlikovanja:
Orden otadžbinskog rata drugog stepena
Orden otadžbinskog rata drugog stepena

Biografija uredi

Rođen je 12. oktobra 1907. godine u selu Mužovići, kod Cetinja. Potiče iz siromašne seljačke porodice. Osnovnu školu je završio u Ljubotinju, a gimnaziju na Cetinju. Posle završenih šest razreda gimnazije, decembra 1926. godine, upisao je Vojnu akademiju, koju je završio aprila 1929. godine. Pošto je u svojoj 54. klasi bio među prvima, dobio je pravo da izabere garnizon. Izabrao je Nevesinje i u tom malom garnizonu kao potporučnik otpočeo oficirsku karijeru.

U Vojsci Kraljevine Jugoslavije, u kojoj je imao čin kapetana prve klase, ostao je do kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, 17. aprila 1941. godine. Pošto je uspeo da izbegne zarobljavanje, vratio se u svoje rodno mesto. Tu se povezao sa članovima Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) i aktivno učestvovao u pripremama oružanog ustanka — radio je kao vojni instruktor na obuci omladine.

Na početku Trinaestojulskog ustanaka naroda Crne Gore, bio je borac Ljubostinjskog odreda, a potom postaje vojni savetnik. Novembra 1941. godine imenovan je za komandanta Lovćenskog bataljona Crnogorsko-sandžačkog partizanskog odreda. Lovćenski bataljon je prilikom napada na Pljevlja, 1. decembra 1941. godine, vodio izuzetno teške borbe.

Kada je 21. decembra 1941. godine, u Rudom, formirana Prva proleterska udarna brigada Pero je postao komandant njenog Prvog (lovćenskog) bataljona. U čuvenom Igmanskom maršu, januara 1942. godine, njegov bataljon je, zahvaljujući njegovom vojnom iskustvu, imao najmanje promrzlih boraca. Februara 1942. godine bataljon je pregazio hladnu i brzu reku Neretvu i time izbegao opkoljavanje. Njegova je velika zasluga što su u višednevnim teškim borbama tučene jake četničke snage na sektoru MojkovacKolašin. Snažne udarne grupe iz Prve i Druge proleterske brigade kojima je on komandovao 3. juna 1942. godine razbile su četnike u Dobrom dolu na Durmitoru. Ovaj uspeh mnogo je pomogao partizanskim snagama da se uspešno povuku iz Crne Gore. Prvi (lovćenski) bataljon se više puta istakao u pohodu proleterskih brigada u Bosansku krajinu, tokom juna i jula 1942. godine, i u borbama u ovoj oblasti. Među velikim uspesima u ovom periodu su zauzimanje: Konjica, borbe na Cincaru, oslobođenje Livna i dr.

Septembra 1942. godine imenovan je za komandanta Prve dalmatinske udarne brigade i sa njom od septembra do novembra 1942. godine postigao vidne uspehe u borbama kod Sinja, oko Duvna i na prostoru Livno–Sinj. U toku 1942. godine, zbog svojih zasluga u Narodnooslobodilačkoj borbi primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).

Uspesi u komandovanju i rukovođenju jedinicama, bili su odlučujući za Ćetkovićevo imenovanje na dužnost komandanta Treće udarne divizije, 9. novembra 1942. godine. Divizija je u novembru i decembru 1942. i početkom januara 1943. godine izvela više zamašnih poduhvata u dolini reka Vrbasa i Bosne — borbe za oslobođenje i odbranu Jajca, borbe u dolini Vrbasa (sektor JajceTravnik), oslobađanje dela centralne Bosne i dr.

Na početku Četvrte neprijateljske ofanzive, Treća divizija je prebačena u rejon gornjeg toka reke Vrbas. Vodila je žestoke borbe za Bugojno i oko Gornjeg Vakufa. Potom je došla borba za Prozor. Ovaj grad, koji su branile jake italijanske snage, bio je glavna prepreka na putu Glavne operativne grupe u dolinu reka Rame i Neretve. Zbog toga je Vrhovni komandant NOV i POJ Josip Broz Tito naredio Trećoj diviziji da razbije neprijatelja i grad oslobodi. Dve noći su borci Treće divizije herojski jurišali. Uspeo je tek drugi napad, grad je oslobođen, a neprijatelj je uz velike gubitke proteran. To je bio jedan od najvećih uspeha u borbama na Neretvi. Posle toga divizija je vodila žestoke borbe u dolini Rame, na Neretvi i za Konjic. Te borbe i protiv udar kod Gornjeg Vakufa odlučili su sudbinu ranjenika na Neretvi, razbijanje neprijateljskih snaga i pripremu prodora na istok. U protivofanzivi sa Neretve na istok Treća divizija je vodila više žestokih borbi sa Italijanima, ustaško-domobranskim i četničkim jedinicama. Prelaz preko Neretve, borbe na Prenju i Veležu i oslobođenje Nevesinja bili su njeni veliki uspesi.

Pero Ćetković, komandant Treće udarne divizije, ranjen je 24. marta 1943. godine kod Nevesinja i ubrzo podlegao ranama. Tako je život i karijeru vojnika završio u borbi za mesto u kome je, četrnaest godina ranije, kao mladi potporučnik dobio prvu dužnost. Kada su 1. maja 1943. godine, uvedeni prvi činovi u NOVJ, posmrtno je proizveden u čin general-majora.

Ukazom Vrhovnog štaba NOV i POJ, 30. aprila 1943. godine, proglašen je za narodnog heroja Jugoslavije, među prvim borcima NOV i POJ. Ukazom Prezidijuma Vrhovnog sovjeta SSSR-a odlikovan je Ordenom otadžbinskog rata prvog stepena. U „Biltenu Vrhovnog štaba“ br 23–27 o proglašenju Pere Ćetkovića za narodnog heroja piše:


Foto-galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ Zbornik NOR 1949, str. 228.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi