Petar Plancije
Petar Plancije (hol. Pieter Platevoet, latinizovano kao Petrus Plancius; 1552, Dranutr — 15. maj 1622, verovatno Amsterdam) je bio kalvinistički sveštenik i teolog, ali je danas poznatiji kao kartograf i astronom.
Petar Plancije | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1552 |
Mesto rođenja | Dranutr, Španska Nizozemska, današnja Belgija |
Datum smrti | 15. maj 1622.69/70 god.) ( |
Mesto smrti | Amsterdam(?), Holandija |
Naučni rad | |
Polje | kartografija, astronomija |
Poznat po | uvođenju sazvežđa južne hemisfere |
Zvanični veb-sajt | |
de |
Biografija uredi
Rođen je u bogatoj porodici kao Piter Platevut (kasnije je latinizovao svoje ime, u skladu sa običajem među tadašnjim učenim ljudima), i svoje teološko obrazovanje je sticao u Francuskoj[1], Engleskoj i Nemačkoj[2]. Tokom Holandskog rata za nezavisnost, Plancije je bio prinuđen da 1585. godine pobegne iz rodne Flandrije u Holandiju.[3] U Amsterdamu je postao sveštenik u flamanskoj zajednici, a ubrzo je postao i kartograf za Holandsku instočnoindijsku kompaniju čiji je jedan od osnivača bio i za koju je uradio više od 100 mapa.[2][3] Njegovo interesovanje za astronomiju je najverovatnije posledica zanimanja za kartografiju i navigaciju. Prvi je počeo da koristi Merkatorovu projekciju za izradu navigacionih karata, i smatra se da je od njegovih savremenika jedino sam Merkator bio bolji kartograf od Plancija.[3] Plancije je pripremio instrumente za navigaciju i Memoare (uputstva za navigaciju) za prva dva putovanja brodova Holandske istočnoindijske kompanije do Indije.[2]
S obzirom na to da je južno nebo bilo nedovoljno poznato, Plancije je osetio potrebu da uradi detaljniju mapu svetlih južnih zvezda kako bi olakšao navigaciju mornarima. Zato je obučio navigatore Pitera Kajsera i Frederika de Hautmana kako da naprave katalog zvezda, koji su oni i doneli sa svog puta 1595—1597. Kajser i De Hautman su ove zvezde rasporedili u dvanaest sazvežđa, koja je Plancije iskoristio pri izradi svog globusa 1598. godine, a koja su postala opšteprihvaćena nakon što ih je i Johan Bajer uvrstio u svoju Uranometriju. Ova sazvežđa su mahom nazvana po životinjama sa kojima su se moreplovci sretali u južnim morima, osim sazvežđa Indus i Južni trougao[1][3]
Na svom globusu iz 1612. godine, Plancije je dodao još 8 sazvežđa koja su bila njegov lični doprinos, a od kojih su prihvaćena 4 — Golub, Žirafa, Jednorog i Južni krst[3].
Vidi još uredi
- Nikola Luj de Lakaj, francuski astronom koji je takođe uvodio sazvežđa južne hemisfere
Reference uredi
- ^ a b Virginia Trimble, Thomas Williams, Katherine Bracher, Richard Jarrell, Jordan D. Marché, F. Jamil Ragep, ur. (2007). Biographical Encyclopedia of Astronomers. Springer. str. 911. ISBN 978-0-387-31022-0.
- ^ a b v Cornelis Koeman (1988). Flemish and Dutch Contributions to the Art of Navigation in the XVIth Century. UC Biblioteca Geral 1. str. 496.
- ^ a b v g d Phil Simpson (2012). Guidebook to the Constellations. Springer. str. 80—81. ISBN 978-1-4419-6941-5.
Literatura uredi
- Virginia Trimble, Thomas Williams, Katherine Bracher, Richard Jarrell, Jordan D. Marché, F. Jamil Ragep, ur. (2007). Biographical Encyclopedia of Astronomers. Springer. str. 911. ISBN 978-0-387-31022-0.
- Cornelis Koeman (1988). Flemish and Dutch Contributions to the Art of Navigation in the XVIth Century. UC Biblioteca Geral 1. str. 496.
- Phil Simpson (2012). Guidebook to the Constellations. Springer. str. 80—81. ISBN 978-1-4419-6941-5.
Spoljašnje veze uredi
- Ijan Ridpat, Star Tales (jezik: engleski)
- Biografija Petra Plancija na sajtu Museo Galileo (jezik: engleski)
- Biografija Petra Plancija (jezik: engleski)
- Biografija Petra Plancija na Encyclopedia of Science Dejvida Darlinga (jezik: engleski)