Petar Ubavkić

српски вајар

Petar Ubavkić (Beograd, 19. septembar 1850[1]. ili 12. april 1852[2] — Beograd, 27. jun[1] ili 28. jun[2] 1910) bio je srpski vajar i slikar.[3] Ubavkić je rodonačelnik srpskog vajarstva.[4] Uradio je preko 300 umetničkih dela.[5]

Petar Ubavkić
Lični podaci
Datum rođenja(1852-04-12)12. april 1852.
Mesto rođenjaBeograd, Kneževina Srbija
Datum smrti28. jun 1910.(1910-06-28) (58 god.)
Mesto smrtiBeograd, Kraljevina Srbija
Aleksandar Obrenović (1895)
Branislava Simić (1904).
Plakete Karađorđe i Petar I Karađorđević(1904).

Biografija uredi

Posle četvrtog razreda gimnazije dobija državnu stipendiju zahvaljujući kojoj 1866. godine počinje da uči ikonopisanje kod italijanskog putujućeg umetnika u Beogradu. Mladi Ubavkić je zaista bio šegrt dekorativnog umetnika Nemca, Hajnriha Nokena,[6] koji po Beogradu ukrašava kuće građanskih porodica. Učenje nastavlja u Pančevu, a marta 1873. godine putuje u Beč, gde se opredeljuje za skulpturu. Zbog slabog zdravlja vratio se u Beograd. Ponovo je dobio državnu stipendiju i nastavio studije 1874. godine u Minhenu (Kunstgewerbeschule), a naredne godine na njihovoj Akademiji.[7] Studije prekida 1876. po izbijanju srpsko-turskog rata, kada je pozvan da se vrati u zemlju. Po završetku rata postavljen je za privremenog učitelja kalupovanja u beogradskoj Realci. Sa novom stipendijom od kraja1878. godine produžava studije vajarstva u Rimu na Regio Istituto di Belle Arti S. Luca koje završava 1882. godine.

U Rimu je ostao sve do septembra 1889. godine[8] kada se vraća za Beograd gde postaje učitelj II klase kalupovanja u Realci, a zatim i učitelj crtanja i lepog pisanja u Višoj ženskoj školi i na kraju viši učitelj veština u Trećoj beogradskoj gimnaziji. Za člana Srpskog učenog društva izabran je 30. januara 1883. godine njegovim stapanjem sa SANU postao je njen počasni član 1892. godine. Izlagao je na velikoj međunarodnoj izložbi u Parizu (1889. i 1900) zajedno sa Đorđem Jovanovićem i Urošem Predićem.

Smatra se začetnikom akademske skulptorske umetnosti u novijoj srpskoj istoriji.[9] Uradio je veliki broj javnih spomenika; figura, bista i reljefa. Među njegovim delima najpoznatiji su poprsje Vuka Karadžića (1890), kneza Miloša i Đure Daničića.

Na crkveni praznik Ilindan 1896. godine osvećen je spomenik pesniku i slikaru Đuri Jakšiću na beogradskom Kalemegdanu. Bista je bila zapažen Ubavkićev rad.[10] Već je tu na šetalištu od 1893. godine stojalo još jedno Ubavkićevo vajarsko delo, spomenik prosvetnom dobrotvoru Jovanu Gavriloviću. Kada se tome pridoda i spomenik Đuri Daničiću iz 1894. godine, proizilazi da je na Kalemegdanu postojala mala galerija Ubavkićevih vajarskih radova. Godine 1899. profesor Ubavkić je izradio alegorijsku grupu „Takovski ustanak”, spremajući se za parisku Svetsku izložbu.

Jedan je od osnivača Društva srpskih umetnika „Lada“. Društvo je osnovano 4. septembra 1904. uoči Prve jugoslovenske umetničke izložbe u Beogradu, to je najstarije društvo umetnika u Srbiji, a prema nekim procenama i u Evropi.[11] Osnivači društva, koje je nazvano po slovenskoj boginji proleća, jesu Petar Ubavkić, Uroš Predić, Đoka Jovanović, Marko Murat, Beta Vukanović, Rista Vukanović, Simeon Roksandić, a kao osnivač se pominje i Nadežda Petrović koja je dve godine nakon osnivanja istupila iz ovog udruženja. On je učestvovao na Prvoj jugoslovenskoj umetničkoj izložbi održanoj 1904. godine u Beogradu, sa svojih 10 vajarskih dela.[12]

Maja 1910. godine Ubavkić je unapređen u višeg učitelja prve klase. Prešao je iz druge, u prvu klasu. On je tada „učitelj veština” u Trećoj beogradskoj gimnaziji.[13][14]

Sačuvano je 30 od 80 njegovih skulptura.[15]

Petar Ubavkić je umro 28. juna 1910. godine u Beogradu, i sahranjen na Novom groblju.[16]

Izložbe njegovih skulptura su organizovane u Galeriji Matice srpske 1972. i MSU 1975.[17]

Izložbe uredi

Samostalne

Grupne

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b Biografija na sajtu SANU, Pristupljeno 23. 4. 2013.
  2. ^ a b Informacija o njegovom grobu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. јануар 2011), Приступљено 23. 4. 2013.
  3. ^ „Na dan 28.6.1910.: Umro Petar Ubavkić, srpski vajar.”. www.nadanasnjidan.net. Приступљено 2024-02-04. 
  4. ^ „Izuzetno vredan portret kralja Milana Obrenovića čitavu deceniju u depou niškog muzeja”. B92.net (на језику: српски). 2020-01-20. Приступљено 2024-01-28. 
  5. ^ „ВАЈАРСТВО У СВЕТУ И КОД НАС - Културни центар Новог Сада - Културни центар Новог Сада”. www.kcns.org.rs (на језику: српски). 2023-03-20. Приступљено 2024-01-28. 
  6. ^ "Београдске општинске новине", Београд 1. децембар 1936.
  7. ^ "Просветни гласник", Београд 15. март 1885.
  8. ^ "Мале новине", Београд 12. септембар 1889.
  9. ^ „at Serbianschool.com”. www.serbianschool.com. Arhivirano iz originala 30. 05. 2004. g. 
  10. ^ "Školski list", Beograd 1. avgust 1896.
  11. ^ Izložba društva umetnika Lada („Danas“, 27. septembar 2005), Pristupljeno 23. 4. 2013.
  12. ^ "Nova iskra", Beograd 1. septembar 1904.
  13. ^ "Prosvetni glasnk", Beograd 1. jul 1910.
  14. ^ 011info.com <office@011info.com>. „Petar Ubavkić: Kako je prvi srpski vajar potpuno zaboravljen?”. 011info - najbolji vodič kroz Beograd (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-28. 
  15. ^ „Ubavkić za jubilej Narodnog muzeja”. SEECULT. 2019. 
  16. ^ „Znamenite ličnosti – JKP Pogrebne usluge – Beograd” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-28. 
  17. ^ „Petar Ubavkić”. Hronologija izlaganja skulpture u Srbiji (na jeziku: srpski). 2021-11-24. Pristupljeno 2024-01-28. 

Literatura uredi

  • Dokumentacija Muzeja savremene umetnosti, Beograd
  • 1966. Petar Ubavkić, Enciklopedija likovnih umjetnosti 4. pp. 468, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb
  • 1973. Lazar Trifunović, Petar Ubavkić, Građa za istoriju moderne srpske umetnosti, 1, Institut za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta, Beograd,
  • 1975. Jugoslovenska skulptura 1870-1950. pp. 16, 61-63, 278, Jugoslovenska umetnost XX veka, Muzej savremene umetnosti, Beograd

Spoljašnje veze uredi