Pet solitera na Banjici

Pet solitera na Banjici, kolokvijalno Pet idiota, jeste stambeni blok u starom delu beogradskog naselja Banjica. Nalaze se u Crnotravskoj ulici, preko puta Sportskog centra Banjica. Ulica Bahtijara Vagabzade i prostrana zelena površina na kojoj se nalazi heliodrom deli ovaj blok od Vojnomedicinske akademije.

Soliteri
Administrativni podaci
GradBeograd
OpštinaBanjica, Gradska opština Voždovac
Geografske karakteristike
Koordinate44° 45′ 34″ S; 20° 28′ 28″ I / 44.75938° S; 20.47442° I / 44.75938; 20.47442
Soliteri na karti Grada Beograda
Soliteri
Soliteri
Soliteri na karti Grada Beograda

Naziv uredi

Naziv „Pet idiota” dobili su jer štrče u okruženju, usamljeni jedan do drugoga,[1] okruženi niskim objektima. U vreme kada su se useljavali prvi stanari oko njih je bila praznina.[2]

Istorija uredi

 
Soliteri su projektovani tako da ne liče na „kutiju”
 
Pogled na solitere iz ulice Neznanog junaka
 
Soliteri na Banjici, pet nebodera okruženih niskim građevinama i zgrada Vojnomedicinske akademije u pozadini
 
Spomenik palim borcima za oslobođenje Banjice

Naselje Banjica su arhitektonski osmislili Aleksandar Stjepanović, Slobodan Drinjaković i Branislav Karadžić. Naselje je izgrađeno premna prvonagrađenom konkursnom rešenju iz 1971. godine. U vreme kada je nastalo arhitektonsko rešenje naselja Banjica je bilo jedno od najmodernijih i najsavremenijih u ondašnjoj Jugoslaviji. Korespondiralo je sa evropskim idejama o autonomnim, samodovoljnim stambenim celinama koje pored stambenog dela imaju i druge različite sadržaje, kakvi su prodavnice, klubovi, restorani i slični, odnosno sve što je potrebno za udoban i komforan život. Zgrade su pozicionirane tako da prirodno prate konfiguraciju terena. Pejzažom naselja dominiraju siluete pet solitera koji su sagrađeni u vreme kada su podignute neke od najvećih zgrada u Beogradu (Beograđanka, Istočna i Zapadna kapija Beograda) i zajedno sa ovim građevinama simbolizovali su tadašnju ideju u permanentnom uspehu i prosperitetu društva.[3] Stariji kolege pomenutih arhitekata, koji su brinuli o prosrotno pejsažnom uređenju Banjice iz kancilarija Gradskog Zelenila, tada smeštenim u jednom od pet solitera, navode da je idejno rešenje crvenih lamela projektovao pomenuti Aleksandar Stjepanović dok je pet visokih solitera projekat arhitekte Miodraga Ružića. Ružić je solitere projektovao po nalogu koji je zahtevao pet nebodera koji će biti vidljivi iz svih delova grada ali po obliku neće biti jednostavne četvorouganoe „kutije”.[4]

Simbolika Solitera uredi

Prema nekim mišljenjima, soliteri su građeni tako da, kada se gleda iz vazduha, formiraju preciznu zvezdu petokraku koja je bila simbol nekadašnje SFRJ, ali je moguće da ovaj podatak nije sasvim tačan jer kada se stoji ispod njih ne vidi se baš takav precizan raspored. Drugi izvori tvrde da je Banjicu oslobodilo pet brigada, pa je u čast tih boraca podignuto pet a ne više ili manje visokih solitera. U pisani izvori navodi se da je tadašnja Jugoslovenska narodna armija tokom oslobođenja Beograda na raspolaganju imala pet divizija, pa je moguće da je broj solitera simbol tih pet divizija.

Postoji još mnogo teorija koje se odnose na simboliku građevina na Banjici. Tako neki smatraju da pet solitera simbolizuje pet pesnica podignutih u vis koje su u ono vreme simbolizovale otpor okupacionim snagama. Druga teorija kaže da pet solitera predstavljaju pet prstiju šake koji vire iz zemlje pa se zbog toga soliteri razlikuju visinom svojih spratova, što simbolizuje stradale u Logoru Banjica. Još jedna od sličnih verzija je i ta da pet solitera simbolizuje pet nemačkih stražara koji odvode zarobljenike vezane lancima iz Logora Banjica na streljanje u Jajince i druga stratišta.[4]

Izgled bloka uredi

Kako je naselje Banjica građeno prvenstveno za vojna lica nekadašnje SFRJ, tako je i čitavo naselje građeno tako da odiše simbolikom tog vremena. Soliteri su sagrađeni na uzvišenju, jedan do drugoga, i dominiraju okolinom kao jedine toliko visoke građevine. Raspoređeni su tako da, ako se povežu međusobno, formiraju oblik zvezde petokrake.[5] Različite su visine i imaju između 21 i 25 spratova. Kažu da se sa vrha, po lepom vremenu, pogled pruža i do Fruške gore.[1]

U okviru bloka, u Crnotravskoj ulici, u neposrednoj blizini raskrsnice sa ulicom Bahtijara Vagabzade i preko puta Sportskog centra Banjica, podignut je Spomenik palim borcima za oslobođenje Banjice.[6] U skladu sa već pomenutom simbolikom NOB-a na zelenoj površini koja deli solitere od Vojnomedicinske akademije nalazi se i reč „TITO”, ispisana sadnicama bora, koja se i danas može videti iz vazduha.[4]

U blizini solitera nalazi se zelena pijaca - Pijaca Banjica, Tržno-poslovni centar Banjica, Sportski centar Banjica, Vojnomedicinska akademija (VMA)[7] koju od bloka deli prostrana zelena površina na kojoj se nalazi heliodrom[8] i Dnevna bolnica za bolesti zavsinosti “Prim. dr Branko Gačić”.

Lokalna zajednica uredi

Svakog leta od 1999. godine na obližnjem terenu održava tradicionalni turnir u malom fudbalu koji se od 2011. godine zove „Memorijalni turnir Konan i Ranke” po komšijama koji su tragično stradali u saobraćajnoj nesreći. Stanovnici solitera organizuju i umetničke manifestacije pod nazivom „Solitarnost” čiji je cilj stvaranje komšijskog zajedništva i solidarnosti kakva je postojala nekada.[1]

Poznati stanovnici Solitera uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g „Soliteri”. banjica.org. Pristupljeno 9. 8. 2020. 
  2. ^ Pejić, M.; Kuljanin, B.; Janačković, B. (2. 8. 2013). „Gde živiš? U „Lepoj Breni. Blic. Pristupljeno 9. 8. 2020. 
  3. ^ „Reci dobar dan i pogledaj Banjicu iz drugog ugla”. Zvanični veb-sajt. DRUŠTVO ARHITEKATA BEOGRADA. Pristupljeno 9. 8. 2020. 
  4. ^ a b v „Istorija”. Pristupljeno 9. 8. 2020. 
  5. ^ „Znate li priču o položaju 5 solitera na Banjici?”. Mondo. 1.8.201. Arhivirano iz originala 29. 10. 2020. g. Pristupljeno 9. 8. 2020. 
  6. ^ „Spomenik palim borcima za oslobođenje Banjice”. foursquare.com. Pristupljeno 7. 8. 2020. 
  7. ^ „Banjica”. Zvanični veb-sajt. Akademija Oxford. Pristupljeno 9. 8. 2020. 
  8. ^ „Kod VMA otvoren prvi pravi helidrom u Srbiji”. Politika. 3. 1. 2019. Pristupljeno 9. 8. 2020. 

Literatura uredi