Пећински медвед

Pećinski medved (lat. Ursus spelaeus), izumrla je vrsta medveda, koja je poznata preko fosilnih ostataka i praistorijskih crteža na zidovima pećina nastali tokom srednjeg i kasnog pleistocena.

Pećinski medvjed
Vremenski raspon:
0,25–0,027 Ma
srednji Pleistocen - kasni Pleistocen
ilustacija pećinskog medvjeda
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
U. spelaeus
Binomno ime
Ursus spelaeus
Johann Christian Rosenmüller, 1794.

U oblastima u kojima nisu pronađeni ostaci pećinskog medveda, otkriveni su ostaci mrkog medveda (lat. Ursus arctos). Pećinski medved je bio većeg rasta, zubi su bili prilagođeni hrani biljnog porekla i imao je izbočinu na čeonom delu lobanje. Ostaci pronađeni u Evropi pripadaju jedinkama koje su uginule tokom hibernacije, starijim jedinkama ili mladuncima, prema čemu se zaključuje da pećinski medved nije bio čest plen čoveka. Veličina medveda se smanjuje tokom postglacijala.

Stanište uredi

Pećinski medved je živeo širom Evrope, od Španije do Evroazije, i od Italije i Grčke do Belgije. Bilo ih je i u Nemačkoj, Poljskoj, Mađarskoj, Rumuniji i u nekim delovima Rusije i Srbije. Ne postoje dokazi da je ovaj medved živeo u severnoj Britaniji, Skandinaviji i baltičkim zemljama, koje su u to vreme bile pod dubokim ledom. Najviše ostataka ove vrste pronađeni su u Austriji, Švajcarskoj, na jugu Nemačke, severnoj Italiji, severnoj Španiji, Hrvatskoj, Mađarskoj i Rumuniji. Iako je u nekim pećinama pronađen veliki broj skeleta, naučnici veruju da su skeleti akumulirani u periodu od 100.000 godina, što bi značilo otprilike 2 smrtna slučaja godišnje[1]. U Srbiji su glava i više fragmenata pećinskog medveda pronađeni u jednom od kanala pećinskog sistema u palezoiskim mermerisanim krečnjacima u blizini sela Brezovica kod Trstenika.

Fosili uredi

Pećinski crteži uredi

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Bieder, Robert (2005). Mečka. str. strana 192. ISBN 978-1-86189-204-1. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi