Pia Mlakar
Pia Mlakar (Hamburg, 28. decembar 1908 – Ljubljana, 24. mart 2000) bila je slovenačka plesačica i koreografkinja. Pia je bila nemačkog porekla i pravo ime joj je bilo Marija Luiz Šolc.[1] Odrasla je u porodici intelektualaca, a i sama je bila obrazovana. U Drezdenu je završila Licej – žensku gimnaziju. Školovala se kod Rudolfa von Labana, u njegovom koreografskom institutu u Berlinu i koreografkinje ruskog porekla Jelene Poljakove u Beogradu.[1] Njen celokupni opus i umetnički razvoj tesno je povezan sa njenim mužem, takođe plesačem, Pinom Mlakarom, za koga se udala 1929. godine.
Pia Mlakar | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 28. decembar 1908. |
Mesto rođenja | Hamburg, Kraljevina Pruska |
Datum smrti | 24. mart 2000.91 god.) ( |
Mesto smrti | Ljubljana, Slovenija |
Državljanstvo | Slovenija, SFRJ, Kraljevina Jugoslavija, Kraljevina Pruska |
Obrazovanje | Koreografski institut Rudolf Laban |
Zanimanje | koreograf, balerina |
Porodica | |
Supružnik | Pino Mlakar |
Umetnički rad | |
Polje | Balet |
Pravac | moderni ekspresionizam, romantika i klasika. |
Nagrade | Prešernova nagrada 1949 i 1978 |
Karijera uredi
Prve angažmane imala je u Darmštatu kao član baletskog ansambla u Landesteatru, a od 1930. je u Fridrihsteatru u Desauu nastupala kao solistkinja.[1] Nastupala je i u Cirihu, gde se posebno istakla ulogom Jele u komadu Frana Lotke, Đavo u selu. Od 1946. do 1952. i od 1954. do 1960. je, zajedno sa mužem, bila na čelu baletske trupe SNG u Ljubljani, a u međuvremenu, od 1952. do 1954. godine na čelu baletske trupe teatra u Minhenu.[2]
Bila je plesačica velike izražajnosti, spoja modernog ekspresionizma, romantike i klasike. Na početku karijere plesala je glavne uloge u baletima, za koje je osmišljavala koreografije zajedno sa suprugom Pinom.[1]
Kao igrački par su gostovali u Novom Sadu, gde je 17. marta 1933 godine održano Koncertno veče – veče Mlakarevih igara u dvorani hotela Sloboda, u organizaciji novosadskog Crvenog krsta.[2] Sa svojim koncertnim programom, pod nazivom Mlada pota, predstavili su se krajem 1932. u više gradova u zemlji, kao i u Pragu i Cirihu.[2] U više navrata zajedno sa mužem je nastupala u Zadužbini Ilije M. Kolarca u Beogradu.[3][4]
Pia je dobitnica mnogobrojnih priznanja za svoje umetničko stvaralaštvo, a sa Pinom je dva puta nagrađena Prešernovom nagradom, 1949. i 1978. godine.[2]
Uloge uredi
Pia i Pino Mlakar su zajedno postavili oko 30 baleta, od kojih 12 celovečernjih, koji su izvođeni da domaćim i stranim scenama[2]. Neka od dela u kojima je nastupala su:
- Petruška, Igora Stravinskog
- El Amor Brujo, Manuela de Falja
- Til Ojlenšpigel, Riharda Štrausa
- Legenda o Josifu, Riharda Štrausa
- Đavo u selu, Frana Lotke
- Ohridska legenda, Stevana Hristića
- Male igrarije, V. A. Mocarta
- Simfonijsko kolo, Jakova Gotovca
- Pepeljuga, Sergeja Prokofjeva
- Kneginja, u baletu Frana Lotke Balada o jednoj srednjovjekovnoj ljubavi, koji je nagrađen bronzanom medaljom na prvom svetskom takmičenju koreografa u Parizu 1932. godine.
- Herc dama, u baletu Igora Stravinskog Igra karata (1938)
- Prva žena, u Betovenovom delu Prometejeva bića (1938)
- Samostalne koreografije su Plesač u okovima, koju je izvela bez muzičke pratnje (1956) i Dafnis i Hloe Morisa Ravela (Ljubljana, 1960)
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ a b v g „Mlakar Pia”. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Pristupljeno 28. 03. 2022.
- ^ a b v g d „Mlakar Pia”. Enciklopedija Srpskog narodnog pozorišta. Pristupljeno 28. 03. 2022.
- ^ Program koncerta Pije i Pina Mlakar u Zadužbini Ilije M. Kolarca (1933), Beograd
- ^ Program koncerta Baletskih umetnika Mlakar u Zadužbini Ilije M. Kolarca (1948), Beograd