Pionirski park je jedan od centralnih beogradskih parkova, smešten između Bulevara kralja Aleksandra i Ulica kralja Milana, kneza Miloša i Dragoslava Jovanovića. Prostire se na površini od 3ha 60a 13m²

Pionirski park
Opšte informacije
MestoBeograd
OpštinaStari grad
Država Srbija
Koordinate44° 48′ 38″ S; 20° 27′ 51″ I / 44.8106035° S; 20.4642482° I / 44.8106035; 20.4642482
Površina3,6 ha
StarateljJKP Zelenilo Beograd[1]
Pionirski park
U parku svojom monumentalnošću dominiraju stara stabla koprivića.

Današnji Pionirski park, a nekadašnja Dvorska bašta, čini zaštićenu okolinu nepokretnih kulturnih dobara: zgrade Starog dvora - danas zgrada Skupštine grada Beograd i Novog dvora - danas sedište predsednika Republike Srbije.[1]

Istorija parka

uredi

Kada je 1842. godine na presto stupio Aleksandar Karađorđević, nije imao svoj dvor jer su svi dotadašnji konaci bili svojina Obrenovića. Zato je država, za potrebe formiranja rezidencije novog kneza Srbije Aleksandra Karađorđevića, kupila kuću sa baštom na Terazijama, koju je sazidao Stojan Simić, na močvarnom terenu koji je poravnat i nasut.[2] U toj zgradi je bio stari dvor, koji je posle ubistva kralja Aleksandra Obrenovića porušen.[3] Kada je Srbija proglašena kraljevinom, 1882. godine, sagrađena je nova zgrada dvora, dvor kralja Milana (današnji Stari dvor). Izgradnja zgrade Novog kraljevskog dvora - dvora kralja Aleksandra I Karađorđevića, započeta je, prema projektu arhitekte Stojana Titelbaha,[4] 1911. godine, a završena 1922. godine. Koncepcija gradnje je vezana za arhitekturu Starog dvora sa kojom čini jedinstvenu celinu.

Na uglu današnje Ulice kneza Miloša i Bulevara kralja Aleksandra se nalazi osmatračnica Vrhovne komande srpske vojske koja je preneta sa solunskog fronta.

Planirano je da se na prostoru Dvorske bašte napravi novi dvor, ali kralj Aleksandar je odustao od toga - dvor je napravljen na Dedinju a Novi dvor je ustupljen muzeju. Zatim se razmišljalo o uređenju tog prostora, npr. da se između ul. Kralja Milana i Aleksandrove naprave trgovi Ujedinjenja i Viteškog kralja, sa obeliskom odn. spomenikom.[5]

Posle Drugog svetskog rata, 1945. godine uklonjen je visoki kameni zid koji je zatvarao dvorsku baštu i tako je postala jedinstveni zeleni gradski prostor nazvan Pionirski park, po česmi posvećenoj pionirima koja je izgrađena 1952. godine. Tako je ostvaren urbanističko-arhitektonski sklop istaknute estetske i ambijentalne vrednosti, koji se održao do danas, sa Pionirskim parkom kao jednim od prvih parkova Beograda, koji je očigledan primer uticaja tadašnje razvijene Evrope koji su dopirali u Srbiju.[1]

Prva dvorska zgrada Stari dvor (danas kabinet Gradonačenika Beograda) nastao tokom vladavine Dinastije Obrenovića. Nakon nekoliko godina 1911. početa je izgradnja Novog dvora koji je građen kao rezidencija kraljevske porodice. Prema projektu arhitekte Stojana Titelbaha je gradnja započela 1912. godine a završena je tek posle Prvog svetskog rata. U Novom Dvoru je boravio kralj Aleksandar I Karađorđević do izgradnje Dvora na Dedinju. Od 1934. do 1945. godine se tu nalazio Muzej Kneza Pavla, da bih posle Drugog svetskog rata naziv promenio u Narodni Muzej.

Do 1944. park je bio opasan visokim zidom i služio je kao bašta Dvorskog kompleksa. Uklanjanjem zida park je predat na javno korišćenje i dobio ime Pionirski park, po istoimenoj organizaciji najmlađih. Na uglu ulica Bulevara kralja Aleksandra i kneza Miloša je ostala gomila kamenja poređana da liči na osmatračnicu na Kajmakčalanu gde su se mladi kraljevići Aleksandar, Tomislav i Andrej igrali rata. Danas su tu spomen ploče sa likom i imenom svih srpskih vojskovođa iz Prvog svetskog rata.

U periodu od 22. do 31. avgusta 1957. godine u parku je održana izložba pod nazivom „Skulptura u slobodnom prostoru”.

Godine 1989. u Parku je podignut spomenik Nadeždi Petrović, rad vajarke Angeline Gatalice. Spomenik je poklon grada Aranđelovca.[6]

Intervencije u parku u 21. veku

uredi

U okviru parka izgrađena je podzemna garaža na tri nivoa, koja je otpočela sa radom 1. aprila 2005. godine.[7] Garaža ima 467 parking mesta, sa jednim izdvojenim mestom za invalide i dva porodična i parking mesta za trudnice. Ulaz je iz ulice Dragoslava Jovanovića.[8]

Andrićev venac

uredi

U čast velikana jugoslovenske književnosti i nobelovca Ive Andrića, prostor između Pionirskog parka i Ulice kralja Milana, na kome se nalazi zgrada Novog dvora, danas nosi naziv Andrićev venac. Ulica koja se nekada zvala Dvorsko sokače[9] preuređena je u šetalište na kome se nalazi spomenik Ivi Andriću.

Hortikulturno uređenje parka

uredi

Pejzažno-arhitektonsko uređenje Parka čini nerazdvojivu celinu sa kulturno-istorijskim vrednostima celog prostora. Prostor Parka, sa značajnim vizurama koje se pružaju na okoline prostorne elemente, čine tri različito oblikovane potceline:

  • Prostor uz Ulicu kneza Miloša, rešen u pejzažnom (slobodnom) stilu, predstavlja najveći i najkvalitetniji deo Parka sa najviše kvalitetnih stabala.
  • Cvetni parter ispred zgrade Skupštine grada, bez visokog rastinja.
  • Prostor prema Ulici kralja Milana sa fontanom, bogato uređenim cvetnim parterom i dva bočna dela uz zgrade dvorova, sa nekoliko pojedinačnih visokih četinara i lišćara.

Bogatstvo Parka čine različite domaće i uvezene vrste drveća, među kojima se ističe nekoliko najvrednijih primeraka impozantnih dimenzija, koji su obeleženi info-tablama. Među njima su hrast lužnjak (Quercus robur L.), koprivić (Celtis australis L.), ginko (Ginkgo biloba L.), divlji kesten (Aesculus hippocastanum L.) i drugi. Visokovredna dendroflora obogaćena je brojnim vrstama dekorativnih cvetnica i trajnica.

Kao deo celokupnog sistema javnog zelenila, Pionirski park je značajan element klimatske infrastrukture grada Beograda.[1]

Galerija

uredi

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b v g „Pionirski park”. Zvanična prezentacija. JKP Zelenilo - Beograd. Arhivirano iz originala 19. 4. 2018. g. Pristupljeno 18. 4. 2018. 
  2. ^ Mišić 2013, str. 3.
  3. ^ Nušić 1984, str. 7,9
  4. ^ „Zgrada Novog dvora”. Katalog nepokretnih kulturnih dobara na području grada Beograda. Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Pristupljeno 19. 4. 2018. 
  5. ^ "Vreme", 11. nov. 1934
  6. ^ Kalezić, Darko (12. 4. 2015). „Spomenik Nadeždi Petrović: Kad sanjaš u boji”. Dan u Beogradu. Pristupljeno 19. 4. 2018. 
  7. ^ „Garaža Pionirski park”. Parking servis. Arhivirano iz originala 20. 04. 2018. g. Pristupljeno 19. 4. 2018. 
  8. ^ „Garaža „Pionirski park. Zvanična prezentacija. Parking servis. Arhivirano iz originala 19. 04. 2018. g. Pristupljeno 19. 4. 2018. 
  9. ^ Vesić, Goran (29. 12. 2017). „Grad bolji za život”. Politika. Pristupljeno 19. 4. 2018. 

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi