Pitekuse (stgrč. Πιθηκούσσαι, Pithēkoússai, lat. Pithecusae; doslovno „majmunsko“ ili „naseljeno majmunima“) je bila antička grčka kolonija na Iskiji, najvećem ostrvu u Napuljskom zalivu. To je bila prva i najsjevernija naseobina koju su Grci osnovali na zapadu. Akropolj ― na mjestu današnjeg sela Lacco Ameno ― bio je kontinuirano u upotrebi između polovine 8. vijeka p. n. e. i 1. vijeka p. n. e. Tragovi života ranijeg domorodačkog stanovništva iz apeninske kulture bronzanog doba otkriveni su i na tom lokalitetu i na drugim mjestima na ostrvu, a naročito na susjednom ostrvu Vivari, gdje je vidljivo i značajno prisustvo mikenske kulture. Pitsekuse su oko 770. p. n. e. osnovala dva grada s Evbeje, Halkida i Eretrija, i to ne kao uobičajenu koloniju (apoikia), nego kao emporium, tj. trgovište, odnosno isturenu tačku za trgovinu sa zapadom.[1] Tokom druge polovine 8. vijeka p. n. e. Pitekuse su bile veliko i značajno istureno mjesto, sa nekoliko hiljada žitelja, na zapadnom kraju trgovačkog puta koji je na istoku kretao od Egejskog mora. Na lokalitetu Mazzola ili Mezzavia otkriveni su obilni dokazi o metalurškoj proizvodnji (gvožđa i zlata). Masovno su se proizvodile lokalne verzije poznogeometrijskih vaza evbejskog stila, a bilo je i doseljenika iz Korinta koji su izrađivali vaze protokorintskog stila.

Ostrvo Iskija u Napuljskom zalivu

Tokom iskopavanja koja je od 1952. organizovao Giorgio Buchner pronađeni su u dolini San Montano grobovi, za koje se vidi da su od samog početka bili raspoređeni po porodičnim parcelama. U tim su grobovima, pored predmeta lokalne izrade, pronađene i vaze i drugi artefakti koji su pre 700. p. n. e. uvezeni sa Evbeje, iz Korinta, Atine, severne Sirije ili Kilikije, Fenikije, Egipta i Etrurije. Jedna posuda s Rodosa iz poznog geometrijskog perioda ima urezan natpis, na halkidskoj varijanti grčkog alfabeta, koji se sastoji od tri stiha s duhovitom aluzijom na Nestorov pehar, koji je opisan u Ilijadi. Na jednom krateru lokalne izrade predstavljena je scena brodoloma, i to je najstariji primer figurativnog slikarstva u Italiji.

Pitekuse su izvršile značajan uticaj i na širenje orijentalizirajućeg stila na italskom kopnu. Zahvaljujući takvom preovlađujućem ukusu, i Demarat iz Korinta stekao je veliko bogatstvo trgujući s etrurskim gradovima, pre nego što se 657. p. n. e. preselio u Tarkvinije.[2] Uticaj Pitekusa slabi već od 7. vijeka p. n. e., nakon što su Evbejani na obližnjem italskom kopnu, u Kampaniji, osnovali grad Kume.[3]

Reference

uredi
  1. ^ „Strabo, Geography, book 5, chapter 4, section 9”. www.perseus.tufts.edu. Pristupljeno 03. 11. 2023. 
  2. ^ „Dionysius of Halicarnassus, Antiquitates Romanae, Books I-XX, book 3, chapter 46, section 3”. www.perseus.tufts.edu. Pristupljeno 03. 11. 2023. 
  3. ^ „Titus Livius (Livy), The History of Rome, Book 8, chapter 22, section 5”. www.perseus.tufts.edu. Pristupljeno 03. 11. 2023.