Podmetač je sveobuhvatni pojam za parče tkanine ili drugog materijala koje se obično stavlja na pod ili drugu ravnu površinu kao zamena za podlogu. Postoji nekoliko vrsta u zavisnosti od namene. Prva varijanta obezbeđuje ravnu površinu, druga služi kao zaštita onome što je ispod podmetača, treća štiti ono iznad njega, a četvrta ima ulogu čistača.

Otirač, vrsta podmetača

Prirodni uredi

Podmetači su obično pravougaonog oblika, mada to nije pravilo. Raznih su boja i materijala, kako prirodnih, tako i veštačkih. Među onima čija je svrha obezbeđivanje ravne površine nalazi se podloga za miša. Ona stvara optimalan nivo trenja i čini ovu kompjutersku alatku upotrebljivom.[1] Drugi su oni koji štite podlogu ispod podmetača, poput daske za sečenje i rama za slike. Daska sprečava da nož iseče sto ili drugu radnu površinu, a ram štiti sliku od spoljašnjih uticaja. Treći su oni koji štite osobe iznad podmetača, kao što su strunjača i protivvibracioni dušek. Poslednji su čistači kao otirač i tepih, koji sprečavaju prljanje poda, a imaju i estetsku ulogu. Osoba pre uslaska u kuću staje na ovaj splet vlakana, najlona, gume, tkanine, aluminijuma i trlja obuću u cilju otklanjanja prljavštine sa cipela i čizama.[2]

Podmetači za hranu predstavljaju ravan komad drveta ili metala. Prave toplotnu barijeru i sprečavaju oštećenje stola vrućom hranom. Na primer, ukoliko bi se šerpa sa tek napravljenom vrućom supom stavila na sto, podloga i stolnjak bi pretrpeli određene promene. Stoga se podmetači stavljaju i neutrališu toplotu pre nego što stigne do podloge.[3] Podmetači za piće, pak, prave se od kartona i služe da zaštite podlogu od prosipanja tečnosti, te predstavljaju fizičku barijeru.[4]

Sem već nabrojanih primera, postoji još vrsta podmetača i prostirki od prirodnog materijala. Tako se makisu, podmetač za pravljenje sušija, i tatami, japanski jednodelni patos za pod, već vekovima koriste u japanskoj civilizaciji. Jogini prilikom izrade vežbi za telo koriste prostirku za jogu od prirodnih tkanina, a u srednjoj Aziji i bliskim joj predelima upotrebljava se asura, prostirka od rogoza sa više namena. Sve što je pregrada između nekog predmeta i podloge može biti podmetač.[5][6]

Veštački uredi

Podmetači za kupatilo postavljaju se na pod ove prostorije i obezbeđuju toplu površinu na koju osoba može stati po izlasku iz kade ili tuš-kabine, a koja uz to nije klizava. Prave se od penastog materijala, a obično su raznobojni, rupičasti i u obliku ribe. Takođe upijaju malu količine vode, te sprečavaju stvaranje bara na pločicama. Međutim, kako su u stalnom dodiru sa prljavštinom, sapunom i vodom, čine veoma pogodnu površinu za razvitak bakterija i buđi, pa ih treba menjati.[7]

 
Patosnica u automobilu

Patosnica je podmetač koji se stavlja na pod vozila, obično automobila. Ona obično štiti parče tekstila kojim je pod kola prekriven, mada može imati i čisto estetsku ulogu. Mada postoje i varijante nalin na tepih, najčešće se prave one od gume. One su veoma izdržljive i služe da osoba koja se nalazi u automobilu na njih spusti prljave i mokre cipele i čizme umesto na pod vozila. Obično su crne. Prva patosnica bila je kartonska ploča iz 1919.[8]

Podmetači protiv umora posebna su vrsta ovog predmeta, a, prema proizvođačkim specifikacijama, stajanje na njihovoj izbočenoj površini otklanja iscrpljenost i iznurenost osoba koje rade stojeći. Njima se otklanja bol u leđima i stopalima, pa čak i stres, u slučaju da je uzok njih dugoročno stajanje na tvrdoj površini. Prave se od materijala kao što su vinil, drvo, PVC cevi, guma, PVC pena, polipropilen i nitril guma.[9] Danas njihova upotreba nije ograničena na fabričke pogone, već se postavljaju i na mestima u kojima se održavaju sajmovi ili u operacione sale kako bi hirurzima bilo prijatnije prilikom rada. Domaćini i domaćice koriste komercijalne primerke u svojim kuhinjama.[10]

 
Gimnastičarska strunjača

Podmetači za održavanje čistoće služe u svrhe očuvavanja sterilnih površina takvim i opštu zaštitu od prljavštine, bakterija i bilo koje spoljašnje kontaminacije. Posebne vrste su lepljive i neklizljive, a sastoje se od slojeva antiseptičkog filma, koji hvata svu prašinu sa obuće i točkova. Film je napravljen od polietilena a prekriven akrilnim lepkom, koji sprečava razvoj mikroorganizama.[11] Obično se upotrebljavaju u laboratorijama u kojima se odvijaju osetljivi eksperimenti. Obrnuti proces događa se u slučaju strunjače. Iako joj to nije namena, ona sem zaštite od povrede prilikom izrade gimnastičarskih vežbi pruža i podlogu na koju prelazi prljavština sa patosa fiskulturnih sala. Stoga se često mora dezinfikovati kako gimnastičari ne bi dolazili u kontakt sa prašinom.[12]

Dezinfekcioni podmetači su podtip podmetača za održavanje čistoće, ali imaju širu primenu. Mogu se naći na raznim mestima, a prekriveni su antiseptičkim sredstvom koje dezinfikuje obuću, što je potrebno u slučajevima kada se ulazi na osetljiva mesta kao što su profesionalne kuhinje, porodilišta i ostala mesta gde je nivo higijene visok.[13]

Istorija uredi

Kako postoji veliki broj vrsta podmetača, nije moguće govoriti o njihovoj istoriji uopšteno, već o svakoj varijanti posebno. Podmetači od prirodnih materijala kao što su daska za sečenje, podmetač za hranu i tatami obično su se razvili uz svoju namenu. Tako je daska za sečenje stvorena od davnina, čim je bilo potrebno obezbediti ravno mesto za sečenje i sprečiti oštećenje drugih površina, tatami se razvio uz japansku civilizaciju i tako dalje.

Kartonski podmetači za piće prvi put su napravljeni 1880. u Nemačkoj i nazvani filcevima. Ipak, oni u početku nisu bili podmetači već prekrivači. Tokom letnjih dana, mušice i ose su letele oko krčaga piva. Insekti, grančice i lišće upadali su u pivo i činili da nepitkim. Zato se od srebra i lima pravio poklopac kojim se pivo štitilo. Zamena lima za karton nastavljena je i nakon 1880, a već 1903. proizvodnja je bila masovna. Zbog higijene ih je potrebno redovno sušiti.[14]

Što se tiče otirača, zna se da su se upotrebljavali još pre dve do tri hiljade godina.[15] Savremene verzije kao što su podmetač za kupatilo i patosnice za automobile patentirane su u prvoj polovini dvadesetog veka, dok su najsavremenije varijante poput podmetača protiv umora i onih za dezinfekciju i održavanje čistoće tekovina tekućeg veka. Preuzet iz komedije Izbiračica Koste Trifkovića, postoji izraz upućen uobraženim osobama: izbirač nađe otirač.[16]

Reference uredi

  1. ^ „What is mousepad?”. What is?. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  2. ^ „What Should I Consider When Buying a Doormat”. WiseGeek. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  3. ^ „Homemaker Basics: What is a Trivet?”. Home Ever After. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  4. ^ „Tough Times for the Humble Beer Mat”. Spiegel Online. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  5. ^ „mat”. Oxford Dictionaries. Arhivirano iz originala 03. 09. 2013. g. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  6. ^ „mat”. Merriam-Webster. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  7. ^ „The bugs that lurk in your bathroom”. London Evening Standard. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  8. ^ „Types of car mats”. UK car mats. Arhivirano iz originala 14. 09. 2013. g. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  9. ^ „Anti-fatigue matting”. Job Access. Arhivirano iz originala 18. 08. 2013. g. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  10. ^ „Distinctive Home Anti-Fatigue Kitchen Mat”. Kohl's. Arhivirano iz originala 26. 07. 2013. g. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  11. ^ „Adhesive Mats”. Texwipe. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  12. ^ „Your Gym's Dirty Little Secrets”. ABC News. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  13. ^ „Disinfecting Foot Mats”. W Chemical. Arhivirano iz originala 24. 08. 2013. g. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  14. ^ „Pivski podmetač”. Podmetači. Arhivirano iz originala 19. 09. 2013. g. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  15. ^ „How to care for bath mats”. OverBlog. Arhivirano iz originala 29. 10. 2013. g. Pristupljeno 9. 9. 2013. 
  16. ^ „Izbiračica kao spektakl”. Pečat. Pristupljeno 9. 9. 2013.