Pokolj u Starom Brodu i Miloševićima
Pokolj u Starom Brodu i Miloševićima, poznat kao Krvavi mladenci[1] se desio tokom proljeća 1942. godine, uglavnom na obalama rijeke Drine, u mjestima Stari Brod i Miloševići, opština Višegrad. Ustaše su u ovom pokolju ubile oko 6.000 nenaoružanih Srba, isključivo civila. Dio ljudi su bili primorani da izvrše samoubistvo roneći u Drini bježeći od ustaša. Najmasovnije ubijanje ljudi je izvršeno 22. marta 1942. godine, ali su ubijanja trajala i do početka maja 1942.[2]
| Pokolj u Starom Brodu i Miloševićima | |
|---|---|
 | |
| Mesto | Stari Brod (Rogatica) i Miloševići (Višegrad) |
| Datum | proljeće 1942. godine |
| Vrsta napada | masakr |
| Ubijeno | 6.000 |
| Počinioci | Ustaše i lokalni muslimani |
U mjestu Stari Brod je tokom 2008. godine podignuto obilježje u znak sjećanja na ovaj zločin. Osveštano je od strane mitropolita dabrobosanskog Nikolaja i vladike mileševskog Filareta. U pločama od kamena su uklesana imena ubijenih.[3] Nešto kasnije, u maju 2010. godine započeta je gradnja spomen kapele i zvonare.
Kao znak sećanja na ove srpske mučenike 7. septembra 2019. godine je u Starom Brodu osveštan Spomen-muzej za koji je projekat uradio arhitekta Novica Motika iz Zvornika.[4]
Izvršioci uredi
Izvršilac zločina je bila Crna Legija pod komandom Jure Francetića, u kojoj je bilo i lokalnih muslimana. Učestvovale su i snage muslimanske milicije.
Žrtve uredi
Srpski civili su bili uglavnom pripadnici zbjegova sa područja mjesta Rogatica, Višegrad, Han Pijesak, Kladanj, Sokolac, Olovo, Pale i Sarajevo.[5]
Dešavanja uredi
Tokom proljeća 1942. ustaše su preduzele ofanzivu u istočnoj Bosni, kojom je trebalo učvrstiti vlast NDH na istočnoj granici. Ofanziva je počela u martu i kretala se prema Drini, potiskujući ispred sebe desetine hiljada izbjeglica. U Višegradu su prelaz u Srbiju blokirali Italijani, pa je dio naroda krenuo prema Starom Brodu i Miloševićima, po teškom terenu i izložen napadima ustaša i muslimanske milicije.
U takvim okolnostima su ljude nagomilane na obali napadali ustaše, ubijali ih, mučili, silovali žene i bacali u vodu.[3]
Najmasovnije ubijanje je izvršeno 22. marta 1942. godine, ali su ubijanja trajala i do početka maja 1942. Po izjavama svjedoka, dio naroda su od ubijanja spasili Nijemci i nedićevci.[6]
Izjave svjedoka pokolja uredi
Miloš Bašović, rođen 1930, iz Brankovića, Borike kod Rogatice:
… Iz Višegrada narod krene niz Drinu, prema Starom Brodu. Uz mene su bila još tri brata i sestra. Na saonama smo vukli malo nekih stvari. Uzak put, stadosmo svi kod Puhalove njive. Tako se zove. Za nama neka vojska trči, ali mi ne znamo da su ustaše. Narod poče bježati, a oni uglas: ‘Ne bojte se narode, ovo je srpska i crnogorska vojska…’. Kad su nas opkolili, poznadosmo mnoge muslimane komšije među njima. Jedan ustaša uze moju sestru od tri godine, baci je uvis. U ruci mu puška sa bajonetom, dočeka je i pravo baci u Drinu. Nasta pravo klanje naroda. Mene je negdje između Miloševića i Starog Broda zajmio jedan pijani ustaša, gađajući me bajonetom. Uteknem mu nekako i šćućurim se među poubijane. Kriomice gledam kako mi ubiše majku i mlađu braću. Svega i svačega je bilo, Mnoge djevojke, gledajući zvjerstva, ne čekajući da im se približe ustaše masovno su skakale u Drinu. A Drina puna leševa, među njima samo vidiš, zaplove ženske kose…
Milovan Bakmaz, rođen 1931, iz Sokolovića kod Sokoca:
… Krenula kolona naroda od Olova, Kladnja, Mokrog, Pala, Prače, iz sela oko Sarajeva, Rogatice… To je bio užas, puno je Sjemećko polje srpskih izbjeglica, da baciš šibicu pala bi na iksana ili na stoku koju smo poveli sa sobom. Idemo prema Višegradu u koloni, pješice, iznemogli, djeca i stari na volovskim kolima i konjima. Dođemo na ćupriju na Drini kad Italijani ne daju preko Drine. Mi ondaj u Miloševiće, i zanoćimo po kućama. Sjećam se, dobra imanja, ograde im pletene sa prućem. Odjednom narod poče da vrišti i kuka. Pokojna majka spodbije mene, ostavi kravu i zajedno sa narodom bježimo jednim sokakom dolje prema Starom Brodu. I pored jednog žbuna se šćućurimo, a okolo puca, ljudi padaju, skaču u Drinu. Pravi haos, ljudi moji, stoji vriska žena i djece. Opkolili su nas, dobro se sjećam sve naoružani muslimani sa fesovima na glavama. Mi se izvlači odatle, i opet bježi. Bježi. Usput mi pogibe stric Joja, i neke komšije… Kad dođosmo do Drine samo jedan pontonski čamac, i to šupalj, a okolo ima nekoliko ‘iljada duša. Vidimo preko Drine prema nama dvije grupe, posebno Nijemci, a posebno Nedićevci. Kad se smrači, čujemo ustaše kako zovu: „Jovaneee…“. Moj otac nas ubaci na nekakav čamac i pređosmo Drinu. Tu ugledamo Nedićevce i Nijemce kako razgovaraju, a onda sa jednim čamcem krenu patrola preko Drine, među narod, a druga uz Drinu i viču: Curik ustaš, curik ustaš…“. Narod pršte kojekuda, neko pređe Drinu, neko bježi uz one strane. Da nije bilo Nedićevaca i Nijemaca sve bi ono ustaše pobile, ne bi mogla Drina sve primiti, sigurno bi je začepili...
Risto Borovčanin, rođen 1932. u mjestu Žulj, 2010. u Pediši kod Sokoca:
... Sjećam se, 3. maja 1942. godine stričevi nam kažu da i mi moramo napustiti selo. Neki pobjegoše na Romaniju u Duboke doline, a mi opet za onim kolonama prema Drini. Stric Jovan kaza, idemo da se prebacimo u Srbiju. Po mraku stignemo u Miloševiće. Ujutro dojaha jedan četnički kurir na konju i onako juri kroz narod pa viče: ‘Bježte ljudi, evo ustaša, poklaće i vas kao juče one u Višegradu…’ Narod se razleti, pokušava da skupi stoku pa da krene ka Starom Brodu, a već nas stiže ustaška konjica. Što osta naroda gore u strani i ostade, a što uhvatiše ono dolje prema Drini počeše ubijati. Prigone nas, prigone Drini. Siluju žene, kolju, odsjecaju ruke, noge, vade oči, bacaju malu djecu uvis i dočekuju na bajonete. Bio je to jedan strašan užas i pakao. Narod zapomaže i jauče. Ljudi sami skaču u Drinu, mlade cure posebno. Mi se oko majki grupisasmo, pokušavajući se nekako spasiti. Odjednom sam pao potrbuške među gomilu pobijenih i unakaženih. Glavni pokolj je bio negdje između 16 i 17 časova po podne. A Drina mutna, nadošla, valovita, puna leševa. Donosilo leševe i od Višegrada. To je bio nevjerovatan i strašan prizor...
Ljubica Planinčić, rođena 1920, iz Seljana, 2010. u Gučevu kod Rogatice:
... Narod je počeo bježati pred silnom ustaškom vojskom. Bježali, bježali, a mene mala đeca bila, jedno od pola godine, a drugo od godinu i po. I dvije zaove zajedno sa mnom, i one nosile đecu. Tako stigosmo na Drinu, u Stari Brod. Narod, koji je jači ode… Po cijeli dan skelom prebacuju preko Drine, a Drina velika, iz brda u brdo. Čamci prepuni ljudi, a opet po desetero navaljuje, skače, hoće da prevrnu čamce… E, kad je bilo pred mrak, zaustaviše se čamci, i narod zanoći kraj Drine. Pada kiša, a ja se skrila sa đecom iza neke kolibe. Zbili se i ćutimo, a kraj Drine samo začuješ zapomaganje i jauke. Što je naroda otišlo u Miloševiće, niko se nije vratio. Nije ostalo ni pile, sve su pobili. A ostalo je malo na Starom Brodu, zato što su nas malo Nijemci zaštitili. Bože sačuvaj onog vremena, patnji i zločina. Ko je ono iščekao. Ustaše nema šta nisu radile, Bože ti mili, sakloni i sačuvaj onijeh jada. Te zločine nije zapamtio niko, što je država i ratova. I vjekova. Pobiše onoliki narod, a Drina nosi sve. Mnogi su sami skakali u Drinu, nisu čekali kamu i nož, da im oči i džigerice vade… Eh, kad se sjetim, najgore su prošle mlade cure, žalosti ljuta… Pohvataju se za ruke i same skaču u Drinu. Bože sačuvaj! Išla sam kasnije mnogo puta do Drine. Nikad i nigdje nikome spomena… Bože sačuvaj…
Objavljena djela uredi
Momir Krsmanović je 1970-ih godina napisao roman „Teče krvava Drina“, zbog kojeg je bio proganjan od strane komunističkih vlasti. U novembru 2008. je predstavljeno djelo grupe autora „Zaboravljeni zločin - Stari Brod“, koju je izdalo Srpsko sokolsko društvo „Soko“ iz Dobruna i izdavačka kuća „Dabar“.[7]
Reference uredi
- ^ regiona, Savez Srba iz (2024-03-22). „KRVAVI MLADENCI: Ustaše 1942. godine poklale 6.000 SRBA u Starom Brodu i Miloševićima!”. Savez Srba iz regiona (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-03-26.
- ^ „DA SE NE ZABORAVI DRINSKA GROBNICA 6.000 SRBA”. Arhivirano iz originala 24. 06. 2016. g. Pristupljeno 16. 06. 2016.
- ^ a b ZLOČIN U STAROM BRODU Ko nije znao da pliva - zaplivao je u večnost
- ^ „"TITO NIJE HTEO DA POMOGNE" Dodik poručio da se u Starom Brodu dogodio STRAVIČAN PIR”. Blic. Pristupljeno 8. 9. 2019.
- ^ U Starom Brodu na Drini odslužen parastos za preko 6.000 srpske nejači koju su ubile ustaša 1942. godine
- ^ Stoj Drino, vodo 'ladna
- ^ „Milomir Krsmanović”. Arhivirano iz originala 03. 06. 2016. g. Pristupljeno 16. 06. 2016.
