Polikrat Efeški ili Polikrat iz Efesa (grč. λολυκρατης σεσου) je bio bio episkop grada Efesa u periodu 131—196. godine. U svojoj poslanici rimskom episkopu, Viktoru I Polikrat izveštava da je živeo 65 godina u Gospodu (što bi moglo značiti broj godina od svetog krštenja ili, manje verovatno, broj godina od telesnog rođenja). Osim toga, Polikrat piše da je već osmi episkop u svojoj familiji.

Polikrat je poznat po svojim prepirkama o bogosluženju tokom Uskrsa sa rimskim episkopom Viktorom. O ovom sporu govori Euzebije Cezarejski u svom delu “Istorija Crkve” (knjiga 3, poglavlje 31) i Jeronim Stridonski u delu “O slavnim ljudima” (poglavlje 45). Suština spora je bila u tome što su Efes i rimske pomesne crkve slavili Uskrs, vođeni dvama različitim crkvenim tradicijama koje su primili od različitih apostola. Efeska crkva je istog dana proslavljala Uskrs kada i jevreji svoju Pashu, prema predanju koju je dobio od apostola Jovana Bogoslova i apostola Filipa, a Rimska crkva je uvek slavila Uskrs posle jevrejske Pashe i u nedelju, prema tradiciji primljenoj od apostola Petra i Pavla. Rimski episkop je tražio da ostale pomesne crkve prestanu da opšte sa lokalnom crkvom u Efesu i, štaviše, neselektivno proglašavaju da su članovi Efeske crkve ekskomunicirani. Druge pomesne crkve nisu se slagale s njim, na primer, Irinej Lionski, u ime galskih episkopa, napisao je da je nemoguće isključiti čitave pomesne crkve zato što čuvaju tradiciju koja im je predata od davnina. Irenej je pokušao da izmiri zavađene strane, napisao im je da je spor oko proslave Uskrsa postojao i ranije između Polikarpa, episkopa Smirne i rimskog episkopa Aniceta, ali da su i pored toga, imali mir i potpunu evharistijsku zajednicu.

Konačno pitanje o vremenu proslave Uskrsa odlučeno je na Prvom vaseljenskom saboru, odlučeno je da sve pomesne crkve proslavljaju Uskrs jedan dan - u nedelju, nakon prolećne ravnodnevnice i nakon jevrejske pashe. [1]

Reference uredi