Poremećaj ličnosti

Poremećaji ličnosti predstavljaju karakteristične i trajne obrasce ponašanja, mišljenja i osećanja koji prilično odudaraju od onog što je uobičajeno. Ove devijacije se obično javljaju u sferi volje, nagona i emocija. Ispoljavaju se preko životnog stila pojedinca i načina na koji on komunicira s drugima.[1]

Poremećaji ličnosti ne predstavljaju bolest u medicinskom smislu, već “hroničnu maladaptaciju”, odnosno hroničnu neprilagođenost uslovima svakodnevnog života, neprilagođenost u interpersonalnim odnosima kao i postojanje disfunkcionalnih stavova i ponašanja.[2]

Vrste uredi

Granični poremećaj ličnosti
nestabilnost međuljudskih odnosa, identiteta i afekta, kao i naznačena impulsivnost.
Antisocijalni poremećaj ličnosti
Zanemarivanje ili kršenje prava drugih ljudi.
Histrionični poremećaj ličnosti
prekomerna emocionalnost i traženje pažnje.
Narcistički poremćaj ličnosti
grandioznost, potreba za divljenjem i nedostatak empatije.
Izbegavajući poremećaj ličnosti
socijalna inhibicija, osećanje neadekvatnosti i preosetljivost na negativno ocenjivanje.
Zavisni poremćaj ličnosti
podređeno i zavisno ponašanje povezano sa prekomernom potrebom da o osobi neko brine.
Shizoidni poremećaj ličnosti
otuđenost od socijalnih relacija i ograničen raspon emocionalnog ispoljavanja.
Paranoidni poremećaj ličnosti
nepoverenje i sumnjičavost, pri čemu se motivi drugih ljudi tumače kao zloćudni.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti
preokupiranost urednošću, perfekcionizmom i kontrolom.
Shizotipalni poremećaj ličnosti
akutna nelagodnost u bliskim međuljudskim odnosima, kognitivne ili perceptivne distorzije i ekscentričnosti u ponašanju.[3]

Reference uredi