Портал:Crna Gora/Biografija 9
Ksenija Petrović Njegoš (Cetinje, 22. april 1881. — Pariz, 10. mart 1960) bila je crnogorska kneginja, ćerka kralja Nikole Petrovića Njegoša i Milene Petrović. Bila je njihovo deseto dijete i osma kći. Nije bila udata, niti je iza sebe ostavila potomke. Ostala je upamćena i kao prva žena na Balkanu koja je vozila automobil, ali i prva princeza koja se bavila fotografijom. Fotoaparat je uvijek nosila sa sobom i tako bilježila istorijske trenutke vremena u kome je živjela. Fotografisala je portrete porodice, svakodnevni život ljudi, pejzaže; često je fotografisala i oca, a bila je i članica Bečkoga društva za fotografiju. Bila je prva žena vozač na Balkanu; vozila je automobil marke fiat 1100 koji je na poklon dobila od sestre Jelene.
Kum na rođenju bio joj je tek krunisani ruski car Aleksandar III, ali joj to kumstvo nije dalo privilegiju da se, kao starije sestre, školuje u institutu u Smoljnom, jer se u to vrijeme desio incident sa njenom sestrom, princezom Jelenom na ruskom dvoru, gdje su se oko plesa sa njom na jednom balu sukobili Karl Manerhajm, budući finski premijer i Arsen Karađorđević, brat kneza Petra Karađorđevića i djever najstarije Jelenine sestre Zorke. Sukob se završio dvobojem, nakon čega je princeza Jelena morala da se vrati na Cetinje, a zbog toga je odlučeno da, umesto u Rusiji, Ksenija i najmlađa Vjera nastave obrazovanje na Cetinju.
Uprkos velikom broju udvarača, nikada se nije udala, a među zainteresovanima za brak sa njom bili su srpski kralj Aleksandar Obrenović, grčki prinčevi Nikola, Đorđe i Andrej, kao i bugarski knez Ferdinand. Tokom Prvog svjetskog rata vodila je brojne tehničke stvari u državi, ali je 1916. sa porodicom otišla u egzil u Italiju i nikada se više tokom života nije vratila u Crnu Goru. Iz Italije je sa ocem otišla prvo u Lion, a zatim u Bordo i u parisko predgrađe Neji na Seni. Po završetku rata bila je angažovana u mnogim humanitarnim crnogorskim društvima, koja su se tada osnivala u Francuskoj. Na različite načine pomagala je Crnoj Gori, zarobljenim vojnim licima, izbjeglicama, ženama i djeci. Materijalno stanje joj se pogoršalo zbog načina na koji je kralj Nikola svrgnut s vlasti, zbog čega je radila i kao daktilograf, ali se do kraja života principijelno zalagala za svoj status.
Umrla je 10. marta 1960. godine u Parizu, u 78. godini, sahranjena je u Ruskoj pravoslavnoj crkvi u Kanu, pored sestara Milice i Anastasije i njihovih muževa. Njeni ostaci, zajedno sa ostacima crnogorskog vladarskog para i princeze Vjere, prenijeti su u Crnu Goru 1. oktobra 1989. godine i sahranjeni su u Dvorskoj kapeli na Ćipuru.