Pranje novca je proces prikrivanja ilegalnih izvora novca tako da izgleda kao da dolazi iz legalnih izvora.[1] Uglavnom se javlja u zemljama gde vlada kleptokratija i često se ogleda u prisvajanju javnih sredstava od strane korumpiranih organa vlasti pod maskom ulaganja u infrastrukturu i unapređenje životnog standarda.

Načini na koje novac može biti opran su različiti i manje ili više prefinjeni, i uključuju falsifikovanje faktura uvoza i izvoza, zamena otete imovine za novčana sredstva preko ili unutar državnih granica, paralelne kreditne transakcije, razmena novca između računa unutar banaka uz podmićivanje bankarskih zvaničnika radi prikrivanja velikih ilegalnih transfera, itd. [2]

Iako je veoma teško utvrditi tačnu količinu opranog novca, mnoga regulatorna tela vrše godišnje procene na nivou kako naconalnih tako i globalne ekonomije. Godine 1996. Međunarodni monetarni fond procenio je da dva do pet procenata svetske ekonomije čini opran novac. S druge strane, međuvladino telo za borbu protiv pranja novca pod nazivom Financial Action Task Force, tvrdi da je nemoguće izvršiti realnu procenu količine opranog novca pa stoga ne objavljuje statistike po tom pogledu.[3]

Bez obzira na poteškoće prilikom utvrđivanja, količina opranog novca svake godine dostiže milijarde Američkih dolara i predstavlja poseban izazov vladama sveta.[4]. Kao rezultat toga, vlade, finansijske institucije i međunarodna tela ulažu napore u sprečavanju, odvraćanju i hvatanju perača novca.

Reference uredi

  1. ^ „Article 6, UN Convention against Transnational Organized Crime” (PDF). UN. 8. 1. 2001. Pristupljeno 1. 9. 2011. 
  2. ^ PETER J . QUIRK (1997). „Money Laundering: Muddying the Macroeconomy” (pdf). IMF, Finance & Development. Pristupljeno 18. 12. 2011. 
  3. ^ Financial Action Task Force. „Money Laundering FAQ”. Arhivirano iz originala 06. 04. 2011. g. Pristupljeno 2. 3. 2011. 
  4. ^ Reuter, Peter (2004). Chasing Dirty Money. Peterson. ISBN 978-0-88132-370-2. Arhivirano iz originala 18. 01. 2012. g. Pristupljeno 18. 12. 2011. 

Literatura uredi