Prve štamparije u Banjaluci

U Banjaluci je do 1941. godine radilo 11 štamparija. Bile su to štamparije: J.S.Wolfa, Fona i Grgića, Ugrenovića, Srca Isusova, Z.Jovića, Glas Krajine, Braća Jakšić, Milana Uzelca, Vrbas, Grafika Bogdana Kuruzovića i Šapirografija Stojana Kovačevića. Banjalučke štamparije bile su srednjeg i manjeg kapaciteta. Broj radnika u štamparijama nije prelazio pet. U njima su štampani svi banjalučki listovi. Prvu malu štampariju u Banjaluci otvorio je 3. avgusta 1886. godine knjižar Josip S. Volf, pod nazivom Jos. S. Wolf. Volfovu štampariju kupili su 1. avgusta 1903. godine knjižari Adolf Fon i Pavo Grgić, koji su proširili njen kapacitet i dali joj naziv Tiskara (Štamparija) Fon i Grgić. U ovoj štampariji štampani su banjalučki listovi: Novi život, Čičak, Trazera, Banjalučki glasnik, kao i prve razglednice na kojima je prikazana gradska panorama Banjaluke. Štampariju Fon i Grgić kupio je štampar Zvonimir Jović.

Spiridon Ugrenović je 1900. godine otvorio Štampariju S. Ugrenović. Ova štamparija je više puta mijenjala ime i vlasnika. Prvo je promijenila ime u Štamparija Sp. Ugrenović i sinovi, zatim u Štamparija Braća Ugrenović i na kraju u Štamparija Dušan Ugrenović. Narodna radikalna stranka] kupila je 1922. godine Štampariju Dušana Ugrenovića i promijenila joj ime u Glas Krajine d.d.. Bez obzira na ovu promjenu, braća Dušan i Ljubomir Ugrenović su 15. decembra 1923. godine otvorili novu štampariju pod imenom Štamparija i knjigoveznica Ugrenović.

Katolički red Trapista otvorio je 1900. godine u Delibašinom Selu Štampariju Srca Isusova u manastiru Marija Zvijezda kod Banjaluke. Bila je to "samostanska kućna tiskara" manjeg kapaciteta u kojoj su radili monasi. Štamparija je radila do 1945. godine.

Poslije 1918. godine Zvonimir Jović je otvorio Štampariju Zvonimira Jovića. Štampala je listove: Glasnik Biskupije banjalučke, Naša pravda, Službeni list Vrbaske oblasti, Štipavac, Nova štampa, Pozorišni godišnjak Narodnog pozorišta Vrbaske banovine, Radnička straža, Bubanj, Vrlo važno, Zora, Razvitak, Osvit i Šišmiš. Štamparija je radila do Drugog svjetskog rata.

Političko-prosvjetno dioničarsko društvo za izdavanje novina i knjiga pod nazivom Glas Krajine je 1923. godine počelo sa radom. Štampariju je nakon 1937. godine od Radikalne stranke kupio knjižar Milan Uzelac, koji joj je promijenio ime u Štamparija M. Uzelca. Oko 1928. godine braća Jakšić otvorili su štampariju srednjeg kapaciteta , koja je zapošljavala pet radnika. U Banjaluci su tridesetih godina prošlog vijeka radile još tri štamparije manjeg kapaciteta: Vrbas, Grafika Bogdana Kuruzovića i Šapirografija Stojana Kovačevića.