Predrag Vranešević

Predrag Peđa Vranešević (Novi Sad, 27. maj 1946 — Novi Sad, 6. februar 2022)[1][2] bio je srpski muzičar, konceptualni umetnik i arhitekta. Zajedno sa bratom Mladenom 1978. godine pokrenuo je sastav Laboratorija zvuka koji je funkcionisao do 1996. godine.[3]

Predrag Vranešević
Lični podaci
Datum rođenja(1946-05-27)27. maj 1946.
Mesto rođenjaNovi Sad, FNR Jugoslavija
Datum smrti6. februar 2022.(2022-02-06) (75 god.)
Mesto smrtiNovi Sad, Srbija

Biografija uredi

Muzikom je počeo da se bavi kao student. U Beogradu je oformio grupu The Best Nothing, ali njihova muzika nije zabeležena. Bend je nastupio na prvoj Gitarijadi u Beogradu 1966. godine i privukao pažnju medija. Po povratku u Novi Sad 1970. i 1971. bio je aktivan kao konceptualni umetnik u okviru kolektiva nazvanog KOD, kojem je pripadao i drug iz detinjstva, Slobodan Tišma. KOD su se zalagali za kritički odnos prema tadašnjoj društvenoj stvarnosti i umetnosti, zbog čega su imali problema sa lokalnim moćnicima iz sfere kulture. Dva člana grupe KOD (Miroslav Mandić i Slavko Bogdanović) osuđena su na 9, odnosno 8 meseci zatvora zbog svojih tekstova.[4]

Zajedno sa bratom Mladenom je između 1969. i 1973. delovao u bendu Med, koji je predstavljao začetak ideje koja je vodila ka Laboratoriji zvuka.[4]

Prvi singl Laboratorije zvuka "(Ljubite bez razlike supruge i svastike) Dok vam je još vreme" bio je lansiran na Opatijskom festivalu 1978.[4]

Laboratorija zvuka je osamdesetih godina objavila tri albuma i jedan u devedesetim. Pod imenom Laboratorija XXI pojavio se i materijal nazvan "Slet opera Nema zemlja", kao rimejk rok opere na kojoj su sedamdesetih radili Peđa Vranešević i Želimir Žilnik.[4]

1990. godine zaposlio se kao muzički urednik u Radio televiziji Novi Sad.[5]

Braća Vranešević su napisali i u svom studiju snimili muziku i songove za 20 igranih filmova, 57 dokumentarnih, 66 animiranih, 12 kratkih igranih, 11 televizijskih filmova, 18 televizijskih serija, niz kratkih televizijskih formi i nekoliko autorskih filmskih i video radova.[4] Napisao je muziku i za više pozorišnih predstava.

Preminuo je 6. februara 2022. godine posle duge i teške bolesti.

Živeo je u Novom Sadu.[6]

Konceptualna umetnost uredi

Braća Vranešević su izazvala veliku pažnju publike i medija 1984. godine u Londonu, nastupajući pet večeri za redom u prestižnom Institutu savremene umetnosti (ICA) sa muzičko-tekstualno-vizuelnim performansom pod nazivom "Uzjahati konja svetog Marka". Za umetnički rad i doprinos nagrađeni su "Bronzanim zmajem" u Krakovu i zlatnim medaljama i nagradama za životno delo na Festivalu dokumentarnog i kratkog igranog filma u Beogradu, koju je Peđa dobio 2007. godine.[5]

Na novosadskoj Tribini mladih početkom sedamdesetih je zajedno sa Miroslavom Mandićem bio urednik filmskog programa.[5]

Rad u arhitekturi uredi

Predrag Vranešević je završio studije arhitekture u Beogradu 1972. godine.

Punih deset godina je radio kao arhitekta u novosadskom Urbanističkom zavodu na poziciji "arhitekte saradnika" u odseku Urbanističko projektovanje, a kasnije kao "projektant" i "planer". Za vreme služenja vojnog roka u Bijeljini na zahtev tadašnjeg direktora više puta je dobijao vanredno odsustvo zbog pripreme i postavke izložbe Generalnog urbanističkog plana grada Novog Sada 1974. godine.[7]

Kao deo grupe za uređenje slobodnih površina “Urban dizajn”, Vranešević je, između ostalog, učestvovao u postavci spomenika "Kameni cvet" vajara Ljubomira Denkovića, kao i u urbanističkom projektu uređenja slobodnih površina na novosadskom Novom naselju.[7]

Posao u Urbanističkom zavodu je napustio 1982. godine nakon što mu je odbijen zahtev za neplaćeno odsustvo, koje je tražio zbog, kako je naveo, "komponovanja muzike za tri filma, i to jednog u Ljubljani, drugog u Zagrebu, a trećeg u Novom Sadu". U molbi je dao obećanje da će završiti Studiju razvoja delatnosti kulture za potrebe revizije GUP-a Novi Sad.[7]

Na strani 125. publikacije "Novi Sad - slika grada", koju je Zavod za urbanizam priredio i izdao povodom 35-godišnjice osnivanja i rada (1960—1995), spominje se i Predrag Vranešević.[7]

Filmografija uredi

Peđa Vranešević je filmskom muzikom počeo da se bavi najpre u saradnji sa rediteljima inovativnog pristupa, kao što su Karpo Aćimović Godina i Želimir Žilnik.[4]

God. Naziv Uloga
1970-e
1978. Ljubav u jedanaestoj
1978. Stići pre svitanja
1979. Trofej
1979. Knjiga drugova
1979. Poslednja trka
1980-e
1980. Splav meduze
1981. Piknik u Topoli
1981. Baza na Dunavu
1982. Laboratorija zvuka (tv film)
1982. Stenica (tv film)
1983. Priče iz Nepričave
1983. Još ovaj put
1984. Kraj rata
1984. Pozorište u kući (TV)
1984. Nedeljni zabavnik
1985. Jedna polovina dana
1986. Rodoljupci
1986. Sekula i njegove žene
1986. Druga Žikina dinastija
1987. Strategija švrake
1987. Oktoberfest (film)
1988. Lutkomendija
1988. Kraj partije
1988. Vanbračna putovanja
1990-e
1990. Cajtnot
1990. Umetni raj
1991. Original falsifikata
1992. Dezerter
1992. Jevreji dolaze
1993. Pun mesec nad Beogradom
1993. Fazoni i fore
1998. Likvidacija (TV)
2000-e
2001. Čorba od kanarinca
2002. Fazoni i fore 2

Reference uredi

  1. ^ „Umro Peđa Vranešević”. Nova S. Pristupljeno 6. 2. 2022. 
  2. ^ „Preminuo Predrag Vranešević, osnivač grupe Laboratorija zvuka”. Politika. 6. 2. 2022. Pristupljeno 6. 2. 2022. 
  3. ^ „Predrag Peđa Vranešević: Me, Myself and I”. b92. Pristupljeno 20. 1. 2019. 
  4. ^ a b v g d đ Rakezić, Saša (10. 2. 2022). „Čovek misterije stvaranja”. Vreme br. 1623: 47. 
  5. ^ a b v Kosanović, Antonije (6. 2. 2022). „Luftika”. Luftika. Pristupljeno 11. 4. 2022. 
  6. ^ „Zvanični sajt Predrag Vranešević”. Iz Enciklopedije Novog Sada. Arhivirano iz originala 23. 01. 2018. g. Pristupljeno 23. 1. 2018. 
  7. ^ a b v g Gojkov, Stevan (11. 2. 2022). „Gradnja”. https://www.gradnja.rs/. Pristupljeno 11. 4. 2022.  Spoljašnja veza u |website= (pomoć)

Spoljašnje veze uredi