Prekodunavska Bugarska
Prekodunavska Bugarska (bug. Отвъддунавска България) je termin koji se u bugarskoj istoriografiji odnosi na zemlje sjeverno od Dunava, koje su u vrijeme Prve i Druge bugarske države bile u posjedu ili administrativno-ekonomskoj i vazalnoj podređenosti bugarskih careva.[1]
To su uglavnom zemlje današnje Rumunije, kao i zemlje iz Mađarske, Moldavije, Ukrajine i Srbije — Vojvodina. Tokom Druge bugarske države, sve do postepenog formiranja nezavisnih vlaških i moldavskih kneževina, njihove zemlje su deo političke geografije Bugarske, a ove zemlje su administrativno i ekonomski organizovane kao bugarske regije. Ipak, i nakon početka vladavine prvih vlaških vladara Basaraba, ove teritorije ostaju pod bugarskim uticajem.[2]
Bugarski jezik je zvaničan i koristi se u Vlaškoj i Moldaviji do kraja 17. veka — od bitke kod Hopleje do početkom vladavine fanariota. Bugari u to vrijeme u Vlaškoj su poznati kao Srbi.[3][4]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Transilvanskite (sedmigradskite) bъlgari. Etnos. Ezik. Etnonimiя. Onomastika. Prosopografii — Sto godini sled Lюbomir Miletič v Sedmigradsko
- ^ ROLЯTA I ADMINISTRATIVNATA ORGANIZACIЯ NA T. NAR. „OTVЪDDUNAVSKA BЪLGARIЯ”
- ^ PЪTUVANE VЪV VLAŠKO. Ploeщ. str. 314: Mahalata, gdeto se preselili — tova e severoiztočnata čast na grada, i sega se kazva mahala „Serbrяska” (pod imeto „sъrbi” sa izvestni povečeto bъlgari vъv Vlaško), sъs zdrava i hubava čerkva „Sv. Georgi Novi”, koяto dnes e napъlno povlašena.
- ^ Zaщo bъlgarite gradinari v Rumъniя sa naričani „sъrbi“?
Literatura uredi
- Ostrogorski, Georgije (1969). Istorija Vizantije. Beograd: Prosveta.
- Popović, Vladislav (1986). „Kuvrat, Kuver i Asparuh” (PDF). Starinar. 37: 103—133.