Птелеа
Ptelea, lažni brest (Ptelea trifoliata L.) nosi naučni naziv roda od starogrčkog naziva za brest – πτελέα, zbog sličnosti ploda sa brastovim, otuda i srpsi naziv lažni brest. U SAD ga zovu hmeljevo drvo (hoptree) zbog toga što su njegove plodove nemački doseljenici u Teksas upotrebljavali tokom XIX veka u pravljenju piva umesto hmelja. Epitet vrste trifoliata znači trolisna, a odnosi se na tročlano složeni list.
Ptelea | |
---|---|
Ptelea u arboretumu Čanhasen (Minesota) | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Divizija: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | P. trifoliata
|
Binomno ime | |
Ptelea trifoliata | |
Areal | |
Sinonimi | |
|
Opis vrste uredi
Žbun ili manje drvo okruglaste krune, visine do 8 m.
Listovi sa drškom, složeni, tročlani, spiralno raspoređeni, aromatični. Liske su jajaste ili eliptične, duge 6-10 cm, sa lica tamnozelene i sjajne, a sa naličja su matzelene i gole. Posute tačkastim uljanim žlezdicama. Koren sa debelim mesnatim žilama.
Četvoročlani, aktinomorfni cvetovi u uspravnim, terminalnim gronjama, neprijatnog mirisa, na kratkim bočnim izdancima, sitni, zeleno-beli; jednopolni, muški sa četiri prašnika sa dlakavim, u dnu proširenim, filamentima; ženski sa sinkarpnim (2-3 karpele) tučkom kratkog stubića i okriljenim dvookim (ređe trookim) plodnikom, sa po dva semena zametka u svakom okcu. Cveta od aprila do juna. Oprašivanje je entomofilno.
Plod je dvosemena krilata orašica, okruglasta, stisnuta, zelenozlatno žuta, a po dozrevanju siva, prečnika do 2,5 cm; u skupinama po dvadesetak. Krila su kožasta sa mrežastom nervaturom i okružuju plod sa svih strana. Dozreva početkom jeseni, ponekad ostaje i preko zime na granama. Rasejava se vetrom. Seme tamnosmeđe do crno, sjajno, 6-8 mm, kapljičastog oblika. Sadrži malo endosperma, embrion lopatastog tipa, klijanje epigeično[1][2][3][4][5][6].
Areal uredi
Prirodno rasprostranjenje: Istok Severne Amerike – Kvebek i Njujork do Floride, zapadno do Teksasa i Kanzasa. U okviru svog prirodnog areala javlja se na staništima niske nutritivne vrednosti. Opseg introdukcije: Vrsta je uneta u Evropu kao ornamentalna i aklimatizovana je u Austriji, Belgiji, Mađarskoj, Litvaniji, Poljskoj i Slovačkoj. Kod nas slabo rasprostranjena.[4].
Bioekološke karakteristike uredi
Vrsta toleriše širok dijapazon svetlosnih uslova. Može se uspešno gajiti u polusenci ali isto tako i na senovitim ali i otvorenim prostorima. Duboku zasenu ne podnosi. Toleriše različite zemljišne uslove: glinovita, ilovasta zemljišta, peskovita, slabo alkalna, kisela, dobro drenirana. Dobro podnosi sušu, dosta otporna na niske temperature. Često se javlja na staništima koja su pod uticajem nekog poremećaja, a uočava se i po obodu šuma.[4].
Značaj uredi
Sadi se kao ukrasna, posebno za žive ograde. Upotrebljava se u medicinske svrhe kao lekovita biljka. Plod je jestiv, sa gorkom aromom. Starosedeoci Amerike upotrebljavali su ga kao začin. Dodaje se hmelju kao aroma za pivo, i hlebu umesto kvasca. U Srbiji nema invazivne karakteristike te se ne preporučuju mere suzbijanja niti uspostavljanje monitoringa ove vrste kao potencijalno neinvazivne[7][8][5][4].
Razmnožavanje uredi
Razmnožava se semenom. Vegetativna reprodukcija u prirodi nije zabeležena. U rasadniku unutarvrsni ukrasni taksoni, kao Ptelea trifoliata ‘Aurea’, mogu da se razmnože vazdušnim položnicama (uspeh oko 50%)[9], a postoji i zapis iz 1868. o razmnožavanju korenskim reznicama[10].
Reference uredi
- ^ Bean. W. (1981): Trees and Shrubs Hardy in Great Britain. Vol 1 - 4 and Supplement. Murray
- ^ Jovanović, B. (1985): Dendrologija. IV izmenjeno izdanje. Univerzitet u Beogradu. Beograd
- ^ Vukićević E. (1996): Dekorativna dendrologija, Šumarski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd
- ^ a b v g Mihailo Grbić (urednik) (2010): Invazivne biljke u biotopima Beograda. Studija u okviru projekta 21024 tehnološkog razvoja: Ekologija, monitoring i tehnološki postupci za kontrolu invazivnih biljaka u biotopima Beograda
- ^ a b Huxley. A. (1992): The New RHS Dictionary of Gardening. MacMillan Press. 1992. ISBN 978-0-333-47494-5.
- ^ Stilinović, S. (1985): Semenarstvo šumskog i ukrasnog drveća i žbunja. Univerzitet u Beogradu. Beograd
- ^ Ambrose, J. D. 2002. Update COSEWIC status report on the comman hoptree Ptelea trifoliata in Canada. Committee on the Status of Endangered Wildlife in Canada. Ottawa. 1-14 pp.
- ^ Edward F. Gilman and Dennis G. Watson 1994. Ptelea trifoliate Common Hoptree. Fact Sheet ST-530. FRAPENA. Forest Service.
- ^ Wyman, D. (1954): The Arnold Arboretum Garden Book. Toronto, New York, London
- ^ Wobst (1868): Vermehrung der Pflanzen durch Wurzelstecklige. Gardenflora 17: 292-6