Pustinja Dešte Kevir

Dešte Kevir (na persijskom دشت كوير‎, poznata i kao Velika slana pustinja ili Kavir-e Namak) je velika pustinja smeštena u centralnom delu Iranske visoravani. Proteže se oko 800 km u dužinu i 320 km u širinu, a ukupna površina je 77.600 km², što je čini 23. najvećom pustinjom na svetu.[1] Proteže se od planinskog venca Alborz na severozapadu do pustinje Dešte Lut na jugoistoku. Obuhvata delove pokrajina Razavi Horasan, Semnan, Teheran, Isfahan i Jazd.

Pustinja Dešte Kevir
Sateliski snimak

Klima i struktura uredi

Klima je suva, ima veoma malo padavina. Ipak zbog planina koje okružuju Dešte Kevir, stvaraju se povremeno velika jezera i močvare. Temperatura leti može dostići 50 °C, a prosečna temperatura u januaru je 22 °C. Dnevne i noćne temperature mogu varirati i do 70 °C. Kiša obično pada zimi. Pustinja je prekrivena peskom i šljunkom. Javljaju se močvare, povremeno reke i jezera. Velike temperature dovode do velikog isparavanja, što ostavlja močvare i blato s velikim naslagama soli. Često se javljaju jake oluje zbog kojih mogu nastati peščani brežuljci do 40 m. Neki delovi Dešte Kevira imaju više stepski izgled.

Holocenski jezerski sistem uredi

Pre oko 3000 godina, na početku Holocena, Kevir je bio grupa velikih jezera, azijski monsun je sezao duboko do centra Irana, donoseći letnje kiše koje su formirale brojna jezera u zatvorenim basenima centralne Iranske visoravani koja danas obuhvata Kevir i druge pustinje na tom području. Obilne obale na raznim nadmorskim visinama koje su još uvek prisutne u Keviru su naѕnake holocenskih, monsunskih jezera u centralnom Iranu, gde sada dominira pustinja.

Vegetacija uredi

Vegetacija Dešte Kevira je dobro prilagođena toploj i suvoj klimi, kao i slanoj zemlji. Vrste kao što su trava i grmlje mogu se pronaći samo u nekim dolinama i vrhovima planina. Najšire rasprostranjen je crni pelen. Persijske gazele žive u stepskom i pustinjskom delu centralnog platoa. Divlje ovce, kamile, koze (Capra aegagrus)[2] i persijski leopardi žive u planinskim predelima. Noću se mogu videti divlje mačke, vukovi, lisice i drugi mesojedi. U nekim delovima pusinje žive persijski gepard i persijska zebra. Gušteri i zmije žive u različitim delovima centralnog platoa.

Kultivacija uredi

Velika toplota i brojne oluje iѕaѕivaju eroѕiju u Dešte Keviru, ѕbog čega je maltene nemoguće kultivisati zemlju. Pustinja je nenaseljena i veoma malo eksploatisana. Uzgoj kamila i ovaca i poljoprivreda su izvori života malobrojnih ljudi koji žive na njenom tlu. Naseljavanje ljudi je ograničeno na neke oaze, gde se podižu stambene konstrukcije koje blokiraju vetar da bi se odgovorilo na teške vremenske uslove. Za navodnjavanje, Iranci su razvili sofisticirani sistem bunara poznatih kao kanati. Oni su još uvek u upotrebi, a moderni globalno korišćeni sistemi prihoda od vode temelje se na njihovim tehnikama.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Wright, John W., ur. (2006). The New York Times Almanac. New York, New York: Penguin Books. str. 456. ISBN 978-0-14-303820-7. 
  2. ^ Mohammadian, H. (2005). Mammals of Iran. Tehran, Iran: Shabpareh Publishing Institute. ISBN 978-964-94487-9-4. 

Literatura uredi

  • Mohammadian, H. (2005). Mammals of Iran. Tehran, Iran: Shabpareh Publishing Institute. ISBN 978-964-94487-9-4. 
  • Wright, John W., ur. (2006). The New York Times Almanac. New York, New York: Penguin Books. str. 456. ISBN 978-0-14-303820-7. 

Spoljašnje veze uredi