Pjer Burdje

француски социолог, антрополог и филозоф

Pjer Burdje (franc. Pierre Bourdieu; Dangen, 1. avgust 1930Pariz, 23. januar 2002) bio je francuski sociolog, antropolog[1][2] i filozof[3]. Razvio je u polju sociološke teorije koje je nazvao teorija prakse. Ključni termini ove teorije su habitus, kapital i polje. Burdje je nastojao da svoje teorijske ideje poveže sa empirijskim istraživanjima svakodnevnog života i da na taj način objasni odnose moći u društvu. Njegov teorijski doprinos pripada disciplini sociologija kulture.

Pjer Burdje
Lični podaci
Datum rođenja(1930-08-01)1. avgust 1930.
Mesto rođenjaDangen, Francuska
Datum smrti23. januar 2002.(2002-01-23) (71 god.)
Mesto smrtiPariz, Francuska
ObrazovanjeViša normalna škola, Lycée Louis-le-Grand, agrégation de philosophie

Život i karijera uredi

Pjer Burdje je rođen u Dangenu (Dangen - Atlantski Pirineji) u južnoj Francuskoj 1. avgusta 1930. Oženio se 1962. godine sa Mari-Kler Brizar. Imali su tri sina: Žeroma, Emanuela i Lorana.

Burdje se školovao u gimnaziji u Pou pre nego što je prešao u Luj le Grand gimnaziju u Parizu. Odatle je dobio prohodnost do Visoke škole u Parizu . Nakon toga je godinu dana radio kao profesor u gimnaziji Mulens pre nego što je stupio u vojnu službi 1955. Njegovi biografi su pisali da je odbio da pohađa školu rezervnih oficira sa svojim kolegama iz Visoke škole, već da je želeo da ostane sa narodom iz skromnog društvenog miljea iz koga je poticao.[4] Učestvovao je u ratu u Alžiru, oktobra 1955.

Posle jednogodišnje vojne službe, Burdje ostaje da radi u Alžiru kao nastavnik. [5] Za vreme Alžirskog rata za nezavisnost 1958-1962, Burdje je sproveo istraživanje koje je predstavljalo osnovu za dalju izgradnju njegove reputacije kao antropologa. Rezultat je bila njegova prva knjiga „Sociologija Alžira“, koja je doživela trenutni uspeh u Francuskoj, a 1962. je objavljena i u SAD.

Burdje je 1968. preuzeo Evropski centar za sociologiju koji je vodio do smrti. Bio je odlikovan medaljom nacionalnog centra za naučna istraživanja 1993. godine. Univerzitet Berkli mu je 1996. dodelio Gofmanovu nagradu, dok je 2001. dobio Haksli medalju Kraljevskog antropološkog instituta.[6] Burdje je u 71. godini života preminuo od kancera. [5]

Uticaj uredi

Burdjeov rad bio je pod uticajem tradicionalne antropologije i sociologije koje je pokušao da sintetiše u svojoj teoriji. Od Maksa Vebera je zadržao značaj dominacije i simboličkih sistema u društvenom životu, kao i ideju društvenih poredaka, koje će na kraju Burdje transformisati iz sociologije religije u teoriju polja. [7]

Od Marksa je stekao razumevanje društva kao skupa društvenih odnosa i potrebe da se dijalektički razviju društvene teorije iz društvene prakse.

Od Emila Dirkema je nasledio određeno strukturalističko tumačenje tendencije društvenih nauka da se reprodukuju, na osnovu analize simboličkih struktura i oblika klasifikacije.

Burdje je takođe bio pod uticajem Vitgenštajna. Navodio je da je Vitgenštajn filozof koji mu je verovatno najviše pomogao u teškim trenucima. Govorio je da je on neka vrsta spasioca kroz stvaralačku krizu.

Burdjeov rad bio je izgrađen na pokušaju da se prevaziđe niz suprotnosti za koje je mislio da karakterišu društvene nauke (subjektivizam/objektivizam, mikro/makro, sloboda/deterinizam) njegovog vremena. Njegovi koncepti polja, kapitala i oblasti bili su osmišljeni radi prevazilaženja takvih suprotnosti.

Rad uredi

Burdje je rutinski nastojao da poveže svoje teorijske ideje sa empirijskim istraživanjima. Njegov rad se može posmatrati kao sociologija kulture ili, kako ga je on opisivao, "Teorija prakse". Njegovi doprinosi sociologiji bili su dokazni i teorijski. On je proširio ideju kapitala kategorijama kao što su društveni kapital, kulturni kapital, finansijski kapital i simbolički kapital. Za Burdjea svaki pojedinac zauzima položaj u multidimenzionalnom društvenom prostoru; on ili ona nisu definisali samo prema članstvu u nekoj društvenoj klasi, već prema svakoj vrsti kapitala koju on ili ona mogu da prikupe kroz društvene odnose. Kapital obuhvata vrednost društvenih mreža, a Burdje je pokazao da se oni mogu koristiti za proizvodnju ili reprodukciju nejednakosti. Na kraju krajeva svaka relativno autonomna oblast, kao što je ekonomija, politika, novinarstvo, birokratija, nauka i obrazovanje, rađa specifičan kompleks društvenih odnosa u kojima će učesnici biti angažovani u svakodnevnoj praksi. Kroz ovu praksu oni će razviti određen raspored za društvenu akciju koja je uslovljena njihovim položajem na terenu.

 
Grob Pjera Burdjea na Per Lašezu

Vrste kapitala uredi

Burdje je poznat po uobličavanju termina kao što su kulturni, socijalni i simbolički kapital. Po njemu, društveni prostor je multidimenzionalan, tako da svaki pojedinac zauzima određenu poziciju u društvu na osnovu vrste i obima kapitala koji može da upotrebi. Iz ove perspektive, društveni položaj pojedinca ne određuje samo materijalna situacija (ekonomski kapital), već i obrazovanje (kulturni kapital), društvene mreže (socijalni kapital) i društveni ugled (simbolički kapital).

Značajnija dela prevedena na srpski uredi

  • Burdije, Pjer (1999) Nacrt za jednu teoriju prakse: tri studije o kabilskoj etnologiji, Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva
  • Burdije, Pjer (1999) Signalna svetla: prilozi za otpor neoliberalnoj invaziji, Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva
  • Burdije, Pjer (2000) Narcisovo ogledalo: rasprava o televizijskom novinarstvu, Beograd: CLIO

Izabrane publikacije uredi

  • Algeria 1960: The Disenchantment of the World: The Sense of Honour: The Kabyle House or the World Reversed: Essays, Cambridge University Press 1979.
  • Les héritiers: les étudiants et la culture (1964), Eng. The Inheritors: French Students and Their Relations to Culture, University of Chicago Press 1979.
  • Esquisse d'une théorie de la pratique, précédé de trois études d'ethnologie kabyle, (1972), Eng. Outline of a Theory of Practice. Cambridge University Press. 1977. .
  • Homo Academicus, (French Edition) Les Éditions de Minuit, Paris, 1984. (English Edition) Polity, 1990.
  • Reproduction in Education, Society and Culture (Theory, Culture and Society Series), Sage, 1990, with Jean-Claude Passeron (in French: La Reproduction. Éléments pour une théorie du système d'enseignement, Les Éditions de Minuit, 1970).
  • with Luc Boltanski & P. Maldidier, “La défense du corps”, in Social Science Information 10, no. 4 (1971): 45–86.
  • with Luc Boltanski, “Le titre et le poste: rapports entre système de production et système de reproduction”, in Actes de la recherche en sciences sociales 1, no. 2 (1975): 95 – 107.
  • with Luc Boltanski, “Le fétichisme de la langue”, in Actes de la recherche en sciences sociales 1, no. 4 (1975): 2– 32.
  • with Luc Boltanski, “La production de l'idéologie dominante”, in Actes de la recherche en sciences sociales 2, no. 2-3 (1976): 4–73.
  • Forms of Capital (1986) [1983]
  • Distinction: A Social Critique of the Judgment of Taste, Richard Nice, 1984. Harvard University Press.
  • Choses dites, 1987 Eng. In Other Words: Essays toward a Reflective Sociology, Stanford, 1990.
  • “The Corporatism of the Universal: The Role of Intellectuals in the Modern World”, Telos 81 (Fall 1989). New York: Telos Press
  • Language and Symbolic Power. University Press 1991.
  • The Political Ontology of Martin Heidegger. Polity, 1991.
  • The Love of Art: European Art Museums and Their Public. Stanford, CA: Stanford University Press, 1991.
  • Language & Symbolic Power. . Harvard University Press. 1991. ; paperback edition, Polity, 1992.
  • with Loïc Wacquant, An Invitation to Reflexive Sociology. University of Chicago Press / Polity, 1992.
  • with Hans Haacke, Free Exchange. . Stanford, CA: Stanford University Press. 1995. .
  • with Luc Boltanski and Robert Castel, Photography: A Middle-Brow Art. . Stanford, CA: Stanford University Press. 1996. ISBN 9780804726894. .
  • Les règles de l'art, 1992; Eng. Rules of Art: Genesis and Structure of the Literary Field. . Stanford, CA: Stanford University Press. 1996. .
  • with Monique De Saint Martin, Jean-Claude Passeron, Academic Discourse: Linguistic Misunderstanding and Professorial Power. Polity, 1996.
  • Practical Reason: On the Theory of Action. . Stanford, CA: Stanford University Press. 1998. .
  • State Nobility: Elite Schools in the Field of Power. . Stanford, CA: Stanford University Press. 1998. .
  • Weight of the World: Social Suffering in Contemporary Society. Polity, 1999.
  • On Television. The New Press, 1999.
  • Acts of Resistance: Against the Tyranny of the Market. . The New Press. 1999. .
  • Pascalian Meditations. . Stanford, CA: Stanford University Press. 2000. . / Polity, 2000.
  • La domination masculine, 1998; Eng. Masculine Domination. Stanford, CA: Stanford University Press. 2001. .
  • Interventions politiques (1960–2000). Textes & contextes d’un mode d’intervention politique spécifique, 2002.
  • Contre-Feux, 1998; Eng. Counterfire: Against the Tyranny of the Market. Verso Books, 2003.
  • Science de la science et réflexivité, 2002; Eng. Science of Science and Reflexivity. Polity, 2004.
  • The Social Structures of the Economy. Polity, 2005.

Reference uredi

  1. ^ University Press}-[mrtva veza], Pristupljeno 24. 4. 2013.
  2. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 192. ISBN 86-331-2075-5. 
  3. ^ The Guardian Obituary, Pristupljeno 24. 4. 2013.
  4. ^ Jane Goodman, 'Bourdieu in Algeria' (2009). Books.google.ie. str. 8—9. Pristupljeno 20. 4. 2014. 
  5. ^ a b Johnson, Douglas. „''The Guardian'' obituary, Douglas Johnson 28 January 2002”. Guardian. Pristupljeno 20. 4. 2014. 
  6. ^ Riding, Alan. „''The New York Times'' obituary, Alan Riding 25 January 2002”. Nytimes.com. Pristupljeno 20. 4. 2014. 
  7. ^ McKinnon, A., Trzebiatowska, M. & Brittain, C. (2011). 'Bourdieu, Capital and Conflict in a Religious Field: The Case of the Anglican Communion'. Journal of Contemporary Religion, vol 26, no. 3, pp. 355-370. [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016)

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi