Pjetro Verhovod
Pjetro Verhovod (6. april 1959) je bivši italijanski fudbaler i trener. Igrao je na poziciji odbrambenog igrača. Nastupao je i za reprezentaciju Italije.
Pjetro Verhovod | |||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||||
Datum rođenja | 6. april 1959. | ||||||||||||||||||
Mesto rođenja | Kalčinate, Italija | ||||||||||||||||||
Visina | 1.80 | ||||||||||||||||||
Pozicija | odbrambeni igrač | ||||||||||||||||||
Seniorska karijera | |||||||||||||||||||
Godine | Klub | Nast. | (Gol) | ||||||||||||||||
1976—1981 1981—1982 1982—1983 1983—1995 1995—1996 1996—1997 1997—2000 |
Como 1907 Fjorentina Roma Sampdorija Juventus Milan Piacenza |
115 28 30 358 21 16 79 |
6 2 0 25 2 1 6 | ||||||||||||||||
Reprezentativna karijera | |||||||||||||||||||
1981—1993 | Italija | 45 | 2 | ||||||||||||||||
Trenerska karijera | |||||||||||||||||||
2001 2002 2005 2014 2018 |
Katanija Fjorentina Trijestina Honved Kamza | ||||||||||||||||||
Nagrade
|
Karijera uredi
Verhovod je u početku bio centar u odbrani, koji se takođe kasnije istakao u zonskom sistemu obeležavanja. Profesionalnu fudbalsku karijeru započeo je za Komo, pre nego što je prešao u Fjorentinu. Međutim, prvi uspesi su mu došli kada je prešao u Romu, osvojivši titulu u Seriji A 1983. Zatim se preselio u Sampdoriju, sa kojom je osvojio četiri italijanska kupa, jedan Kup pobednika evropskog kupa i drugu titulu u seriji A 1991. Godine 1995. je potpisao za Juventus, gde je delovao kao iskusni defanzivac i osvojio je jedinu Ligu šampiona UEFA 1996 u 37. godini. Igrao je finale u Rimu protiv Ajaksa, nakon što je Juventus pobedio na penalima. Zatim je prešao u Milan i Piaćenzu, za koje je nastavio da redovno igra uprkos 41-oj godini života. Na kraju se povukao 2000. Verhovod je odigrao 562 utakmice u Seriji A i sedmi je najveći nosilac nastupa svih vremena u Seriji A, iza njega su bili samo Paolo Maldini, Đanluiđi Bufon, Frančesko Toti, Havijer Zaneti, Đanluka Paljuka i Dino Zof.[1][2]
Reprezentacija uredi
Verhovod je igrao 45 puta sa italijanskom reprezentacijom u periodu od 1981. do 1993. godine postigavši dva gola. Svoj međunarodni debi imao je 6. januara 1981, u dobi od 21 godine, tokom prijateljskog remija protiv Holandije u Montevideu, na turniru „Mundijalito“ 1981. godine. Bio je jedan od igrača italijanskog sastava, iako nije igrao, koji je 1982. osvojio FIFA Svetski kup, pod menadžerom Enzom Bearzotom. Verhovod je bio član italijanskog sastava koji je učestvovao na FIFA Svetskom kupu 1986. godine, a ostvario je i tri nastupa na FIFA Svetskom kupu 1990. godine, pošto je Italija završila na trećem mestu na domaćem tlu, pod menadžerom Azeglijom Vićinijem, nakon što je stigla do poluvremena -finale. Takođe je najstariji golman u istoriji italijanskog nacionalnog tima: postigao je pogodak na meču u kvalifikacijama za FIFA Svetski kup 1994. godine protiv Malte, 24. marta 1993. godine, koji se završio pobedom Italije rezultatom 6–1, pod menadžerom Arigom Sačijem. On je igrao za Italiju na Letnjim olimpijskim igrama 1984. godine, gde je Italija uspela da ostvari četvrto mesto, pošto je stigla do polufinala turnira, iako nikada nije igrala za Italiju na UEFA Evropskom prvenstvu.[3]
Stil igre uredi
Verhovod je bio žilav odmbrameni igrač srednjeg beka, koji je posedovao sjajan tempo; smatran je jednim od najboljih defanzivaca Italije. Bio je smatran [4] za jedog od najbržih defanzivaca na svetu i jednim od najjačih iz Serije A 1980-ih i 1990-ih, zbog svoje snage. Obično se u svojoj ranoj karijeri pozicionirao kao igrač koji označava protivnika. Imao je sposobnost čitanja igre da razbije suprotstavljene igre, uzvrati povratni posed i presreće lopte; ovi atributi takođe su mu omogućili da se istakne u odbrambenom sistemu tokom svoje kasnije karijere.[5] Iako u početku nije bio tehnički nadareni defanzivac, kako je napredovala njegova karijera, pokazao je značajna tehnička i taktička poboljšanja. Iako nije bio naročito visok za centaršut, bio je i vrlo jak za dodavanje lopte u vazduhu zbog visine i imao je sklonost da postigne golove na taj način; Kao rezultat toga, on je jedan od najplodnijih italijanskih igrača svih vremena. Uprkos svom agresivnom stilu igre, takođe je smatran korektnim igračem i na terenu i van njega a takođe se isticao svojim vođstvom, zalaganjem u treningu i sposobnošću da izbegne povrede.[6][7]
Reference uredi
- ^ „Gli eroi in bianconero: Pietro VIERCHOWOD”. Tutto Juve (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 30. 6. 2020.
- ^ „Vierchowod”. Storie di Calcio (na jeziku: italijanski). 10. 2. 2016. Pristupljeno 30. 6. 2020.
- ^ „Pietro Vierchowod Bio, Stats, and Results | Olympics at Sports-Reference.com”. web.archive.org. 18. 4. 2020. Arhivirano iz originala 18. 04. 2020. g. Pristupljeno 30. 6. 2020.
- ^ „Archivio Corriere della Sera”. archivio.corriere.it. Pristupljeno 30. 6. 2020.
- ^ „Almanacco Giallorosso - Pietro Vierchowod - I Giocatori Giallorossi”. www.almanaccogiallorosso.it. Pristupljeno 30. 6. 2020.
- ^ „CINQUE FACCE PER UN CAMPIONATO - la Repubblica.it”. Archivio - la Repubblica.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 30. 6. 2020.
- ^ Damascelli, Tony (19. 8. 2006). „Brio, 50 anni e un rimpianto «Ora in azzurro giocano tutti»”. ilGiornale.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 30. 6. 2020.