Ragbi sedam (engl. rugby sevens) je dinamičnija varijanta ragbi juniona (ragbi 15), sa po 7 ragbista u jednoj ekipi.[1][2] Ragbi sedam je olimpijski sport. Ragbi sedam je sport koji je nastao u Škotskoj 1883. Pravila ragbija 7 su slična pravilima ragbija 15, ali ima i nekih razlika. U ragbiju 7 ekipa pored 7 ragbista u startnoj postavi, ima i 5 rezervnih igrača. Pauza između dva poluvremena traje 1 minut. Pretvaranje se izvodi drop kikom u ragbiju 7, igrač nema pravo kao u ragbiju 15 da koristi čunj. Ragbi sedam se igra na terenu, koji ima iste dimenzije kao i onaj za ragbi 15. Utakmica u ragbiju 7 traje 14 minuta, dva poluvremena po 7 minuta. Pozicije u ragbiju 7 su: Levi stub, taloner, desni stub, demi, otvarač, centar i krilo. Najznačajnija takmičenja u ragbiju sedam su svetsko prvenstvo u ragbiju sedam, evropsko prvenstvo u ragbiju sedam i svetska serija ragbija sedam.[3]

Ragbi 7 u Hong Kongu

Pregled uredi

Ragbi sedam je sankcionisan od strane Svetskog ragbija i igra se po sličnim zakonima (sa izuzecima navedenim u nastavku) i na terenu istih dimenzija kao i igra sa 15 igrača. Dok običan meč ragbi unije traje najmanje 80 minuta, normalan meč ragbija sedam sastoji se od dva poluvremena po sedam minuta sa pauzom od dva minuta. Ranije je finale takmičenja moglo da se igra u dva poluvremena od po deset minuta,[4] ali počevši od 2017. godine, mečevi finalnog kola su bili ograničeni na poluvremena od sedam minuta[5] (isključujući nerešene utakmice) u nastojanju da se smanje povrede. Rezultati ragbija sedam su generalno uporedivi sa redovnim rezultatima u ragbiju, ali se golovi postižu mnogo češće u ragbiju sedam, pošto su defanzivci više razmaknuti. Sistem bodovanja je isti kao i regularni ragbi, odnosno pet poena za pokušaj, tri poena za penal ili ispadanje i dva poena za konverziju posle pokušaja.[6]

Pravila uredi

Ragbi sedam se igra na standardnom polju za igru ragbi unije. Polje je dugačko do 100 m (330 ft) i 70 m (230 ft) široko.[7][8] Na svakoj gol-liniji su stubovi u obliku slova N. Stative su na gol-liniji. Ovo se razlikuje od američkog fudbala u kojem su stative iza gol-linije.

Varijacije zakona igre uredi

 
Tokom skrama u ragbiju sedam učestvuju po tri igrača iz svake ekipe umesto osam.

Postoji nekoliko varijacija u zakonima koji se primenjuju na ragbi sedam,[9][10] prvenstveno da bi se ubrzala igra i da bi se uzeo u obzir smanjen broj igrača. Glavne promene se mogu sažeti na sledeći način:

  • 7 igrača po timu na terenu (umesto 15).
  • Pet zamena, sa pet razmena (umesto 8).
  • Poluvremena od sedam minuta (umesto poluvremena od 40 minuta, u 15-ak minuta).
  • Najviše dva minuta poluvremena (umesto deset minuta).
  • Utakmice izvučene nakon regulisanja nastavljaju se u produžetke za zlatni poen, u više perioda od 5 minuta.
  • Svi pokušaji konverzije moraju biti prekinuti (umesto da se ima opciju mesta udareanja).
  • Konverzije se moraju izvršiti u roku od 30 sekundi od pokušaja (umesto 90 sekundi). Pre 2016. ograničenje je bilo 40 sekundi.
  • Skrumovi tri igrača (umesto osam igrača).
  • Početni udarci: u ragbiju sedam počinje ekipa koja je upravo dala gol, a ne ekipa koja je primila
  • Žuti kartoni nose 2 minuta suspenzije (umesto 10 minuta) za prekršioca.
  • Sudije brzo odlučuju o prednosti (gde jedna igra obično završava prednost, za razliku od ragbija petnaest).
  • Na velikim takmičenjima, prisutni su dodatni zvaničnici (sudije u dodiru sa golom) da procene uspeh udaraca na golove, što znači da se igra ne odlaže čekajući da se dodirne sudije prebace u poziciju da sude pokušaje konverzije.

Glavni turniri uredi

Svetska serija ragbija sedam uredi

 
Novi Zeland je osvojio trinaest titula u Svetskoj seriji ragbija sedam; najviše od bilo koje nacije koja se takmičila u godišnjim serijama turnira.

Svetska serija se održava svake sezone od inauguracione sezone 1999–2000. Svake sezone održava od sedam do jedanaest turnira ragbija sedam, od oko oktobra do kraja juna. Na većini turnira se takmiči 16 timova – uglavnom „osnovni timovi“ koji učestvuju u svakom događaju, ali i neki timovi koji osvajaju pravo da učestvuju u odabranim događajima.

Novi Zeland je bio dominantna snaga u ragbiju sedam, pobedivši u 13 od 23 sezone, uključujući prvih šest sezona od 1999–2000 do 2004–05. Poslednjih godina, međutim, nekoliko drugih timova osporilo je dominaciju Novog Zelanda. Fidži je osvojio seriju 2005–06 i ponovo u 2014–15 i 2015–16; Južna Afrika je pobedila 2008–09 i 2016–17; a Samoa je polagala pravo na krunu 2009–10. Ostali jaki kandidati su Engleska i Australija, od kojih je svaki imao nekoliko mesta u prva četiri u poslednjih nekoliko sezona.[11] Na Londonskom takmičanju 2015. Sjedinjene Države su osvojile svoj prvi turnir u Svetskoj seriji.[12]

Letnje olimpijske igre uredi

Međunarodni olimpijski komitet je 2009. godine izglasao da se ragbi sedam uključi u program za Olimpijske igre 2016. u Rio de Žaneiru, Brazil.[13] Postojala su dva otvorena mesta za sportove i prvobitno je sedam sportova počelo da se nadmeće za uključivanje u program za 2016. godinu. Događaj je debitovao u olimpijskom programu na Letnjim olimpijskim igrama mladih 2014.

Dva pitanja u vezi sa razlikama između struktura ragbi saveza i Olimpijskih igara rešena su usaglašena pre Olimpijskih igara 2016. Pitanje kombinovanog britanskog tima pokazalo se manjim problemom u ragbi juniji. Izvršni direktor Svetskog ragbija Majk Miler podržao je koncept kombinovanog britanskog tima ragbija sedam 2011. za Olimpijske igre 2016. i dalje.[14] Drugo pitanje je status Severne Irske. Svetski ragbi priznaje Irski ragbi fudbalski savez kao upravno telo ovog sporta za celo ostrvo Irska. Nasuprot tome, Međunarodni olimpijski komitet priznaje Britansku olimpijsku asocijaciju kao upravno telo olimpijskog tima Ujedinjenog Kraljevstva, dok Olimpijski savet Irske obično postavlja timove koji predstavljaju celu Irsku u sportovima koji su organizovani na bazi cele Irske. Severnoirski igrači ragbija sedam igraju za irski tim.[15][16]

U muškoj konkurenciji Fidži je osvojio zlatnu medalju u debiju na Olimpijskim igrama, a Velika Britanija je osvojila srebro, i Južna Afrika bronzu. Zlatnu medalju za žene osvojila je Australija, pri čemu je Novi Zeland osvojio srebro, a Kanada bronzu.[17]

Svetsko prvenstvo ragbija sedam uredi

 
Scena sa ceremonije otvaranja Svetskog kupa u ragbiju sedam 2013. godine, koja je održana na stadionu Lužnjiki u Moskvi, Rusija.

Svetsko prvenstvo u ragbiju sedam održava se svake četiri godine i premijerni je međunarodni turnir u ragbiju sedam van Olimpijskih igara. Prvi turnir održan je na Marifildu 1993. godine, a Engleska je postala prvi tim koji je pobedio na tom turniru. Najuspešniji su Fidži i Novi Zeland, Fidži je osvojio dva svetska prvenstva, a Novi Zeland tri svetska prvenstva. U muškoj konkurenciji timovi se takmiče za Melrouz kup, a u ženskoj konkurenciji, koja je pokrenuta 2009. godine, timovi se takmiče za ženski trofej Svetskog kupa u ragbiju.

Počevši od izdanja 2018, koje je održano u San Francisku, Sjedinjene Američke Države, Svetsko prvenstvo ragbija sedam održava se sredinom letnjeg olimpijskog ciklusa, dve godine nakon svakih Olimpijskih igara. Kao deo nastojanja da se ragbi sedam uključi kao olimpijski sport, Svetski ragbi je predložio da se Svetsko prvenstvo u potpunosti okonča kako bi se osiguralo da olimpijski događaj ima najveći prestiž. Međutim, nakon povratnih informacija, Svetski ragbi i MOK su prepoznali korist od zadržavanja tipično mnogo većeg događaja Svetskog kupa (24 tima), koji je vremenski usklađen sa modernijim olimpijskim turnirom (12 do 16 timova).[18]

Panameričke igre uredi

Ragbi sedam za muškarce na Panameričkim igrama održava se svake četiri godine od Panameričkih igara 2011. godine, pri čemu su se Kanada, Argentina i Sjedinjene Države svaki put plasirale za medalje.[19] Ženski ragbi sedam je kasnije dodat u program za Panameričke igre 2015. godine.[20]

Reference uredi

  1. ^ Sevens series.
  2. ^ Rugby Sevens - BBC Sport
  3. ^ "The Spread of the Sevens" Arhivirano 14 jul 2011 na sajtu Wayback Machine, Melrose Sevens official site, retrieved 25 February 2010
  4. ^ „2006–07 IRB Sevens World Series Media Guide” (PDF). International Rugby Board. Arhivirano iz originala 3. 7. 2007. g. Pristupljeno 10. 2. 2007. 
  5. ^ „Big Sevens finals cut to seven minutes”. Australian Rugby. Pristupljeno 24. 4. 2020. 
  6. ^ „Rugby 7s rules – Rugby rules for dummies”. 8. 9. 2011. Arhivirano iz originala 15. 12. 2019. g. Pristupljeno 24. 04. 2023. 
  7. ^ „Intro EN” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 16. 11. 2009. g. Pristupljeno 2010-02-06. 
  8. ^ „Intro EN” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 19. 12. 2011. g. Pristupljeno 2010-02-06. 
  9. ^ „Seven-a-side Variations: Standard Set of Variations Appropriate to the Seven-a-side Game” (PDF). International Rugby Board. Arhivirano iz originala (PDF) 15. 6. 2007. g. Pristupljeno 10. 2. 2007. 
  10. ^ „Laws of the Game: Seven-a-side Variations”. World Rugby. Pristupljeno 4. 6. 2016. 
  11. ^ „Dates set for 2010/11 IRB Sevens World Series” (Saopštenje). International Rugby Board. 1. 6. 2010. Arhivirano iz originala 4. 6. 2010. g. Pristupljeno 2. 6. 2010. 
  12. ^ Hamilton, Tom (17. 5. 2015). „USA make history at Twickenham with first World Rugby Series tournament win”. ESPN (US). Pristupljeno 17. 5. 2015. 
  13. ^ „The Latest News from the UK and Around the World”. 
  14. ^ „International Board backs British Olympic sevens team”. BBC Sport. 6. 4. 2011. Pristupljeno 7. 4. 2011. 
  15. ^ Gavin, Mairs (30. 9. 2009). „Great Britain will enter team if Rugby Sevens gets 2016 Olympic green light”. The Daily Telegraph. London. Arhivirano iz originala 3. 10. 2009. g. 
  16. ^ Staff (22. 10. 2010). „Ireland finally look to take Sevens seriously ahead of Rio 2016”. Sportsbeat. Arhivirano iz originala 27. 7. 2011. g. 
  17. ^ „Rio 2016 : 7 Rugby Men”. International Olympic Committee. Pristupljeno 12. 3. 2017. 
  18. ^ „Rugby Teams, Scores, Stats, News, Fixtures, Results, Tables - ESPN”. ESPNscrum. 
  19. ^ „Rugby, racquetball added to 2011 Pan Am Games”. ESPN.com. 11. 7. 2007. 
  20. ^ „Pan Am Games Tickets: Be Here for Gold-Medal History”. TO2015. 18. 8. 2014. Arhivirano iz originala 29. 10. 2014. g. Pristupljeno 28. 10. 2014. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi