Radovan Pantović (Klenak, kod Nikšića, 17. decembar 1921Beograd, 27. april 2017) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, sportski radnik i društveno-politički radnik Socijalističke Republike Srbije.

radovan pantović
Lični podaci
Datum rođenja(1921-12-17)17. decembar 1921.
Mesto rođenjaKlenak, kod Nikšića, Kraljevina SHS
Datum smrti27. april 2017.(2017-04-27) (95 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
Profesijadruštveno-politički radnik
Delovanje
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
19411945.
Potpredsednik Predsedništva SR Srbije
Period19821984.
PrethodnikBranko Pešić
NaslednikBranko Pešić

Odlikovanja
Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem Orden za hrabrost
Orden partizanske zvezde sa puškama Partizanska spomenica 1941.

Biografija uredi

Rođen je u Klenku, kod Nikšića, 17. decembra 1921, ali se u najranijem detinjstvu sa porodicom preselio u južnu Srbiju, gde je odrastao u okolini Prokuplja, gde je završio Poljoprivrednu školu.[1] Kao mladi radnik u Zemunu se 1940. priključio revolucionarnom radničkom pokretu. Početkom 1941. otišao je u Niš, gde su ga zatekli martovski događaji i okupacija Jugoslavije, nakon čega je otišao u Toplicu, gde je učestvovao i organizovanju ustanka i stvaranju Topličkog partizanskog odreda.[2] Oktobra 1941. primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).[1] U toku rata nalazi se na dužnostima člana Sreskog komiteta KPJ za pasjački i kosanički srez, člana i sekretara Okružnog komiteta SKOJ i člana Okružnog komiteta KPJ za Leskovac i Toplicu. Godine 1944. postao je član Pokrajinskog komiteta SKOJ za Srbiju. Zajedno sa Dragim Stamnekovićem, sekretarom PK SKOJ, pokrenuo je list Mladi borac i bio njegov urednik.[3][1][2]

Kao član rukovodstva SKOJ za Srbiju, u jesen 1944. došao je u oslobođeni Beograd, gde je marta 1945. učestvovao u formiranju Sportskog društva „Crvena zvezda”.[1] Nakon oslobođenja Jugoslavije, do 1951. nalazio se na dužnostima načelnika odeljenja u Ministarstvu poljoprivrede FNRJ i pomoćnika ministra poljoprivrede u Vladi FNRJ. Potom je završio Višu partijsku školu „Đuro Đaković”, nakon čega se nalazio na političkim dužnostima u južnoj Srbiji — sekretar Gradskog komiteta Saveza komunista Niša, sekretar Sreskog komiteta Saveza komunista Prokuplja i dr. Do 1969. bio je sekretar Republičke konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda Srbije (SSRNS), dok je predsednik bio Dragi Stamenković.[3]

Godine 1969. izabran za poslanika Republičkog veća Skupštine SR Srbije, a od maja 1969. do aprila 1974. nalazio se na dužnosti potpredsednika Skupštine. Godine 1978. izabran je za člana Predsedništva SR Srbije, što je bio u dva puna mandata, dok su predsednici bili Dobrivoje Vidić, Nikola Ljubičić i Dušan Čkrebić. Od maja 1982. do maja 1984. nalazio se na dužnosti potpredsednika Predsedništva SR Srbije. Nakon toga je otišao u penziju.[1]

Na Četvrtom i Petom kongresu SK Srbije biran je za člana Centralnog komiteta SKS.[3] Iz aktivnog političkog života povukao se nakon Osme sednice CK SK Srbije, jer je bio protivnik politike Slobodana Miloševića. Tokom 1990-ih bio je jedan od osnivača i dugogodišnji predsednik Saveza antifašista Srbije.[4]

U dva mandata 1963—1965. i 1977—1981. obavljao je funkciju predsednika Fudbalskog kluba „Crvena zvezda”.[1][4]

Umro je 27. aprila 2017. u Beogradu, a sahranjen je na Novom groblju.[1]

Savez antifašista je 2018. objavio knjigu njegovih sećanja Dugi hod kroz (ne) vreme i (ne) prilike.[5][6]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden zasluga za narod drugog reda, Orden bratstva i jedinstva drugog reda, Orden za hrabrost, Orden partizanske zvezde trećeg reda i dr.[7]

Reference uredi

Literatura uredi

  • Ko je ko u Jugoslaviji — biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Beograd: Sedma sila. 1957.  COBISS.SR 4864263
  • Ko je ko u Jugoslaviji — jugoslovenski savremenici. Beograd: Hronometar. 1970.  COBISS.SR 4897031