U anatomiji čoveka, rame obuhvata deo tela gde je humerus nadovezan na lopaticu, glavom koja leži u glenoidnoj jamici.[1] Rame je grupa struktura u zglobnoj oblasti.[2] Ljudsko rame čine tri kosti: ključna kost (clavicula), lopatica (scapula) i humerus (ramena kost), kao i povezani mišići, ligamenti i tetive. Veze između kostiju ramena prave rameni zglobovi. „Rameni zglob“ se obično odnosi na glenohumerlani zglob, koji je glavni zglob ramena, ali šire obuhvata i akromiklavikularni zglob.

Rame
Dijagram zgloba ljudskog ramena
Dijagram zgloba ljudskog ramena
Detalji
Identifikatori
Latinskiarticulatio humeri
MeSHD012782
TAA01.1.00.020
FMA25202
Anatomska terminologija
Čaura ramenog zgloba (rastegnuta). Prednji aspekt.

Postoje dve vrste hrskavice u zglobu. Prvi tip je bela hrskavica na krajevima kostiju (zvana artikularna hrskavica) koja omogućava kostima da klize i uležu jedna na drugu. Kada ovaj tip hrskavice počne da se oštućuje (u procesu koji se naziva artritis), zglob postaje bolan i krut. Labrum je druga vrsta hrskavice ramena koja je distinktivno različita od artikularne hrskavice. Ova hrskavica je fibroznija ili rigidnija od hrskavice jastučeta i čašice. Takođe, ova hrskavica postoji samo oko čašice gde je nadovezana.[3]

Rame mora biti dovoljno mobilno za široki opseg aktivnosti ruku i šaka, ali takođe dovoljno stabilno da dozvoli aktivnosti kao što su podizanje, guranje i povlačenje. Kompromis između mobilnosti i stabilnosti rezultuje velikim brojem problema sa ramenima s kojim se ne suočavaju drugi zglobovi kao što je kuk.


Ljudska anatomija uredi

Zglobovi uredi

Postoje tri zgloba ramena: glomerohumeralni, akromioklavikularni i stenoklavikularni zglob.

Glomerohumeralni zglob uredi

Glomerohumoralni zglob je glavni zglob ramena i obično predstavlja generički „ramenski zglob“. Ovaj zglob je tipa jastučeta i čašice koji omogućava da ruka bude rotirana kružno ili da se savije izvan i naviše od tela. Formirana je povezanošću između glave humerusa i bočnom skapulom (konkretno, gleonidnom jamicom skapule). Jastuče zgloba je zaobljena, srednje spoljašnja površina humerusa i čašice formirana je glenoidne jamice, delom bočne skapule u obliku suda. Plitkost jamice i relativno labave veze između ramena i ostatka tela omogućavaju ruci da ima znatnu mobilnost, na uštrb toga što može dosta lakše da je zadesi dislokacija nego većina zglobova u telu. Približna disproporcija između velike glave humerusa i plitke glenoidne šupljine iznosi 4 prema 1.

 
Anatomska studija zgloba koju je sproveo Leonardo da Vinči, n. 1510.

Sternoklavikularni zglob uredi

Sternoklavikularni zglob se nalazi na srednjem kraju klavikule (ključne kosti) sa manubrijumom ili najgornjim delom grudne kosti. Ključna kost je trougana i zaobljena, a manubrijum je konveksan; dve kosti artikulišu. Zglob se sastoji od tvrde kapsule i kompletnog intra-artikularnog diska koji osigurava stabilnost zgloba. Kostoklavikularni ligament najviše ograničava pokrete, i tako stabilizuje zglob. Fibrohrskavični disk prisutan na zglobu povećava opseg pokreta. Sternoklavikularna dislokacija je retka,[4] može biti rezultat direktne traume ključne kosti ili indirektnih sila primenjnih na rame.[5] Prateće dislokacije zaslužuju posebnu pažnju, kako su potencijalno po život opasne zbog rizika da oštete vitalne strukture srednjogruđa.[6]

Pokreti uredi

Mišići i zglobovi ramena omogućavaju pomeranje kroz impozantan opseg pokreta, što ga čini jednim od najmobilnijih zglobova u ljudskom telu. Rame može biti abdukovano i aduktovano (kao što je to slučaj kod pojedinih vežbi sa tegovima), rotirano, biti podignuto ispred i iza torzoa i pomereno kroz punih 360° sagitalne ravni. Znatan opseg pokreta takođe čini rame ekstremno nestabilnim, daleko sklonijem dislokaciji i povredama nego ostali zglobovi.[7]

Reference uredi

  1. ^ EMedicineDictionary, Shoulder+joint
  2. ^ EMedicineDictionary, Shoulder
  3. ^ „labrum tear Johns Hopkins Orthopaedic Surgery”. www.hopkinsortho.org. Arhivirano iz originala 20. 11. 2011. g. Pristupljeno 16. 5. 2010. 
  4. ^ Cadogan, Mike (2010). „Sternoclavicular Joint Dislocations”. Life in the Fast Lane. Pristupljeno June 2011.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date= (pomoć)
  5. ^ Arend CF. Ultrasound of the Shoulder. Master Medical Books, 2013. Free section on sternoclavicular joint dislocation available at ShoulderUS.com
  6. ^ Jougon JB, Lepront DJ, Dromer CE. Posterior dislocation of the sternoclavicular joint. Ann Thorac Surg 1996; 61:711-13.
  7. ^ Scientific Keys Volume I, The Key Muscles of Hatha Yoga, Ray Long MD FRCSC, Third Edition, str. 174

Spoljašnje veze uredi