Ramiz Alija (alb. Ramiz Alia; Skadar, 18. oktobar 1925Tirana, 7. oktobar 2011) bio je albanski komunista, poslednji predsednik socijalističke Albanije i prvi predsednik Republike Albanije i poslednji sekretar Radničke partije Albanije.

Ramiz Alija
Ramiz Alija 1985.
Lični podaci
Datum rođenja(1925-10-18)18. oktobar 1925.
Mesto rođenjaSkadar, Albanska republika
Datum smrti7. oktobar 2011.(2011-10-07) (85 god.)
Mesto smrtiTirana, Albanija
DržavljanstvoAlbansko
ReligijaIslam
Porodica
SupružnikSemiramis Alija
Politička karijera
Politička
stranka
Radnička partija Albanije (1943–1992)
Socijalistička partija Albanije (1992–2011)
Predsednik Albanije
30. april 1991 — 9. april 1992.
Prethodnikon, kao predsednik Prezidijuma
NaslednikSali Beriša
Predsednik Prezidijuma NSR Albanije
22. novembar 1982 — 30. april 1991.
PrethodnikHadži Lješi
Naslednikon, kao predsednik

Biografija uredi

Rođen je 1925. godine u Skadru. Godine 1941, priključio se Narodnooslobodilačkoj vojsci Albanije, a 1943. godine postao član Komunističke partije Albanije.[1]

U doba vladavine Envera Hodže, visoko se popeo u hijerarhiji Radničke partije Albanije, postavši članom Politbiroa 1961. godine. Kao verni pristalica marksizma-lenjinizma, preživeo je sve dotadašnje čistke. Nakon Hodžine smrti 1985. godine postao je novi vođa Albanije. Nastavio je njegovu tvrdu dogmatsku politiku sve dok studenti, podstaknuti smenama socijalizma u drugim istočnoevropskim državama, nisu pokrenuli demonstracije, tražeći političke slobode. Alija je pristao na zahteve, te je organizovao višestranačke izbore. Godinu dana posle ukidanja Narodne republike, bio je i predsednik Albanije (1991—1992). Tokom ovog mandata, vladajuća Radnička partija transformisala se u socijaldemokratsku Socijalističku partiju Albanije.

Godine 1992, vlast je preuzela desničarska Demokratska stranka Salija Beriše. Alija je tada nekoliko godina proveo u zatvorima zbog optužbi za zločine protiv čovečnosti u doba Hodžine vladavine. Kada je 1997. godine izdržavao kaznu, došlo je do oružane pobune građana protiv Berišine vlasti, te je iskoristio priliku da pobegne usled dezertiranja zatvorskih čuvara. od tada je povremeno boravio u Tirani i Dubaiju.[2]

Umro je 7. oktobra 2011. godine u Tirani od bolesti pluća.[3]

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi