Rasplinuti skup je uopštenje klasičnog skupa kome elementi mogu pripadati merom koja obuhvata kontinualni prelaz od nepripadanja do potpunog pripadanja. To jest, za razliku od klasičnih skupova kojima elementi pripadaju ili ne pripadaju, rasplinutom skupu neki element može pripadati sa bilo kojom merom između ta dva stanja. Koncept se može objasniti na primeru:

Rasplinuti skupovi su se kao koncept pojavili 1965. godine, kada su iste godine objavljena dva rada Lotfija A. Zadea[1] i Ditera Kloe[2] (Dieter Klaua) koji ih opisuju. Kasnije, koncept rasplinutih skupova nadalje uopšten na rasplinute skupove sa rasplinutim stepenima pripadanja[3]. Danas se ove dve vrste rasplinutih skupova nazivaju rasplinutim skupovima prvog tipa i rasplinutim skupovima drugog tipa. Model rasplinutih skupova drugog tipa kojem se u današnje vreme poklanja posebna pažnja[4][5][6] su intervalni rasplinuti skupovi drugog tipa.

Od pojave teorije računanja rečima 1996. godine[7], primene rasplinute logike su zabeležile značajni uspon[8].

Rasplinuti skup prvog tipa uredi

 
Slika 1. Kontinualni rasplinuti skup prvog tipa.

Ako je dat skup elemenata X, takav da je xX njegov opšti element, rasplinuti skup prvog tipa (RS 1T), A, se definiše kao preslikavanje elemenata X na vrednosti iz intervala [0, 1]. Ovo preslikavanje se označava sa μA(x) i naziva se funkcijom pripadanja rasplinutog skupa A. Vrednost koju funkcija pripadanja daje za konkretan elemenat x' se naziva stepenom pripadanja elementa x' skupu A.[9]

Diskretan RS 1T se zapisuje upotrebom razlomačke crte, pri čemu u imeniocu stoji elemenat iz X = {x1, ... , x2}, a u brojiocu njegov odgovarajući stepen pripadanja:

 

Kontinualni rasplinuti skup prvog tipa se zapisuje upotrebom znaka za integral u sličnoj formi, za opšti elemenat xX:

 

Na slici 1. je ilustrovan jedan RS 1T A. Elemenat x'X se funkcijom pripadanja μA preslikava u realnu vrednost iz [0, 1]. Ta vrednost predstavlja stepen pripadanja x' rasplinutim skupu A.

Rasplinuti skup drugog tipa uredi

Godine 1975, Zade je došao na ideju da stepen pripadanja tadašnjeg rasplinutog skupa (današnjeg RS 1T) ne mora da bude jedan jasno određen realni broj iz [0, 1]. On umesto toga može biti i rasplinuti skup (RS 1T). Ovako se dobija forma, koja se grafički može predstaviti u tri dimenzije. Takvi skupovi se danas nazivaju rasplinutim skupovima drugog tipa (RS 2T). RS 2T se prema konvencijama označavaju sa tildom iznad imena skupa.[10] Na primer,  .

Promenljiva x', koja uzima vrednosti sa domena X, se naziva primarna promenljiva. Rezultujući stepen pripadanja je RS 1T. Interval na kojem se prostire njegov domen se naziva primarnim stepenom pripadanja. On se označava sa Jx'. Jx' predstavlja domen po kojem se može kretati sekundarna promenljiva u, a njen stepen pripadanja je sekundarni stepen pripadanja. Kontinualno se skup označava sa:

 

U praksi je kontinualni RS 2T interpolaciona forma, koja nastaje od diskretnog RS 2T. Diskretni RS 2T nastaje objedinjavanjem više RS 1T u zajedničku formu. Ovi RS 1T se nazivaju ugrađenim RS 1T (engl. embedded T1 FSs). Svakom ugrađenom RS 1T se takođe pridružuje nova rasplinuta funkcija, koja menja vrednost prema primarnoj promenljivoj x', u opsegu [0, 1]. Njome se određuje sekundarni stepen pripadanja za svaki ugrađeni RS 1T.

 
Slika 2. Kontinualni rasplinuti skup drugog tipa.

Sledi opis slike 2. Pod a) se vidi dvodimenziona projekcija RS 2T   na ravan primerne promenljive i primarnog stepena pripadanja. Ilustrovano je više RS 1T koji su ugrađeni u dati RS 2T. Pod b), za datu primarnu promenljivu x', označen je primarni stepen pripadanja Jx, kojeg čine vrednosti između najmanjeg ( ) i najvećeg ( ) primarnog stepena pripadanja svih ugrađenih RS 1T, za x'. Kao primer jednog od ugrađenih RS 1T, izdvojen je Ai. Njegov primarni stepen pripadanja je označen sa μi(x'). Pod v) je ilustrovan sekundarni stepen pripadanja u funkciji od sekundarne promenljive  . Sekundarni stepen pripadanja ugrađenog RS 1T Ai je označen sa Wi(x').

Intervalni rasplinuti skup drugog tipa uredi

Originalni koncept RS 2T je još tokom ranih 1980-ih pojednostavljen, tako da se za stepen pripadanja neke promenljive ne dobija novi RS 1T, već interval. Drugim rečima, sekundarni stepen pripadanja je uvek jednak 1. Tako nastaje forma pod imenom intervalni rasplinuti skup drugog tipa (IRS 2T). Za današnju formu IRS 2T su zaslužni Hizdal (Ellen Hisdal)[11], Švarc (Daniel G. Schwartz)[12], Turksen[13], kao i Lijang (Qilian Liang) и Мендел[14]. У задњем цитираном раду се први пут спомињу горња и доња функција припадања, као елементи за поједностављење рада са ИРС 2Т.

Референце uredi

  1. ^ L. A. Zadeh — Fuzzy Sets — Information and Control 8, стр. 338-353, 1965
  2. ^ Klaua, D. — Über einen Ansatz zur mehrwertigen Mengenlehre — Monatsbuch Deutsch. Akad. Wiss. Berlin 7, 859–876, 1965
  3. ^ L. A. Zadeh — The Concept of a Linguistic Variable and its Application to Approximate Reasoning-I — Information Sciences 8, стр. 199-249, 1975
  4. ^ Jerry M. Mendel — Type-2 Fuzzy Sets and Systems: An Overview — IEEE Computational Intelligence Magazine, vol. 2, no. 1, стр. 20-29, фебруар 2007
  5. ^ L. A. Zadeh — Foreword to the Special Section on Computing with Words — IEEE Transactions on Fuzzy Systems, vol. 18, no. 3, стр. 437-440, јун 2010
  6. ^ Robert John, Simon Coupland — Type-2 Fuzzy Logic: A Historical View — IEEE Computational Intelligence Magazine, стр. 57-62, фебруар 2007
  7. ^ L. A. Zadeh — Fuzzy Logic = Computing with Words — IEEE Transactions on Fuzzy Systems, vol. 4, no. 2, стр. 103-111, May 1996
  8. ^ Lotfi A. Zadeh, Janusz Kacprzyk — Computing with Words in Information/Intelligent Systems 2: Applications — Physica-Verlag, 1999. ISBN 978-3-7908-2461-2.
  9. ^ Timothy J. Ross — Fuzzy Logic With Engineering Applications, Second Edition — University of New Mexico, USA, Johnson Wiley and sons, Ltd., 2004
  10. ^ Jerry M. Mendel, Hani Hagras, Robert I. John — Standard Background Material About Interval Type-2 Fuzzy Logic Systems That Can Be Used By All Authors
  11. ^ E. Hisdal — “The IF THEN ELSE statement and interval-valued fuzzy sets of higher type” — Int. J. Man-Machine Studies, vol. 15, pp. 385-455, 1981
  12. ^ D. G. Schwartz — “The case for an interval-based representation of linguistic truth” — Fuzzy Sets Syst., vol. 17, pp. 153-165, 1985
  13. ^ I. Turksen — “Interval valued fuzzy sets based on normal forms” — Fuzzy Sets Syst., vol. 20, pp. 191-210, 1986
  14. ^ Qilian Liang, Jerry M. Mendel — Interval Type-2 Fuzzy Logic Systems: Theory and Design — IEEE Transactions on Fuzzy Systems, vol. 8, no. 5, pp. 535-550, October 2000, ISSN: 1063-6706