Raja
Raja (od arap. رعايا [ra`aya], množ. od رعيّة [ra`iya]; osm. tur. رعايا; tur. râya ili reaya) bili su pripadnici niže klase osmanskog društva koja je plaćala poreze, za razliku od askera (viša klasa) i kula (robovi). Raja je činila više od 90% opšte populacije miletskih zajednica. U muslimanskom svijetu, raja je bukvalno označava podanika vlade ili vladara. Raja (bukvalno „pripadnici stada”) uključivala je hrišćane, muslimane i Jevreje koji su bili oporezovani kako bi podržali državu i prateću „profesionalnu osmansku” klasu.[1]
Međutim, kao i u tadašnjoj i savremenoj upotrebi, pojam se odnosio na nemuslimansko stanovništvo, koje je još nazivano zimi.[2][3][4] Riječ je ponekad pogrešno prevedena kao „stoka”, a ne kao „stado” ili „podanici”, kako bi se naglasio niži status raje.
U ranom Osmanskom carstvu, pripadnici raje nisu imali pravo na vojnoj službi, ali od kasnog 16. vijeka, muslimanska raja je stekla to pravo, na žalost nekih vladajućih klasa.[5]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Sugar 1996, str. 33.
- ^ Collaborative International Dictionary of English v.0.48, "Rayah \Ra"yah\ (r[=a]"y[.a] or r[aum]"y[.a]), n. [Ar. ra'iyah a herd, a subject, fr. ra'a to pasture, guard.] A person not a Mohammedan (i. e. Muslim), who pays the capitation tax. (Turkey) (1913 Webster)"
- ^ Dictionary.com definition
- ^ Finlay 1856, str. 26"Rayahs,"--all who pay the capitation tax, called the "Haraç." "This tax was levied on the whole male unbelieving population," except children under ten, old men, Christian and Jewish priests.
- ^ Greene 2000, str. 41.
Literatura uredi
- Sugar, Peter F. (1996). Southeastern Europe under Ottoman rule : 1354-1804 (3. [Dr.]. izd.). Seattle, Wash. [u.a.]: Univ. of Washington Press. ISBN 978-0-295-96033-3.
- Greene, Molly (2000). A shared world : Christians and Muslims in the early modern Mediterranean. Princeton, N.J.: Princeton Univ. Press. ISBN 978-0-691-00898-1.
- Finlay, George (1856). The History of Greece Under Othoman and Venetian Domination.
- Šuletić, Nebojša (2008). „Raja”. Enciklopedija srpskog naroda. Beograd: Zavod za udžbenike. str. 925—926.