Rajka Baković
Rajka Baković (Oruro, 23. septembar 1920 — Zagreb, 29. decembar 1941), student, učesnica Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
rajka baković | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 23. septembar 1920. |
Mesto rođenja | Oruro, Bolivija |
Datum smrti | 29. decembar 1941.21 god.) ( |
Mesto smrti | Zagreb, ND Hrvatska |
Profesija | student |
Delovanje | |
Član SKOJ od | 1938. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Heroj | |
Narodni heroj od | 24. jula 1953. |
Zajedno sa svojom sestrom Zdenkom bila je poznata zagrebačka ilegalka (sestre Baković), njihova porodična trafika u Nikolićevoj ulici bila je mesto za vezu zagrebačkih ilegalaca na početku Drugog svetskog rata.
Biografija uredi
Gimnaziju je učila u Zagrebu i tu se povezala sa radničkom omladinom, koja je uz pomoć revolucionarnih studenata, osnivala ilegalne kružoke i skojevske ćelije u zagrebačkim srednjim školama. Godine 1938. primljena je u članstvo SKOJ-a. Školske 1938/39. godine upisala se na Filozofski fakultet i aktivno učestvovala u svim akcijama studenata Zagrebačkog sveučilišta.
Rajka se naročito aktivirala u pripremama za izbore 1939. godine. Cela njena porodica (starija sestra Zdenka, braća Jerko i Mladen i majka) bila je aktivna u svim organizacijama radničkog pokreta - od SKOJ-a i KPJ do URSSJ-a i naprednog ženskog i studentskog pokreta. Bila je poznata svim zagrebačkim komunistima. Njihov stan postao je stecište revolucionarne omladine, radnika i intelektualaca. U njemu su se održali mnogi sastanci, a od 1939. godine, kada je porodica kupila trafiku u Nikolićevoj ulici, istoj je svrsi služila i trafika. Ta trafika snabdevala je materijalom i Tehniku Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske, u kojoj je radio Rajkin brat Jerko, tada već član Komunističke partije Jugoslavije.
Rajka je bila omiljena među studentima Zagrebačkog sveučilišta, ali nije ostala nepoznata ni policiji. Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije, zbog učešća u 27. martovskim demonstracijama kompromitovana je na Sveučilištu, pa se privremeno morala skloniti na Brač. Tamo se povezala sa partijskom organizacijom i aktivno učestvovala na pripremama ustanka.
U jesen 1941. godine, Rajka se vraća u Zagreb, gde se opet uključuje u partijski rad. Deluje ilegalno, zajedno sa svojom sestrom Zdenkom. U njihovom stanu je bilo skladište partijskog materijala i zabranjene literature nekadašnje knjižare „Kultura“. Tu su bili spiskovi pretplatnika te knjižare, mašine za umnožavanje i drugo. Njihova trafika je tada bila glavna veza Centralnog komiteta KP Hrvatske, i jedan od najvažnijih zagrebačkih partijskih punktova. Rajka obavlja kurirsku službu, putujući do Beograda i drugih gradova, a ujedno se angažovala i u akcijama udarnih omladinskih grupa. Učestvovala je u akciji paljenja stadiona u Zagrebu.
Noću 20. decembra 1941. u stan porodice Baković upali su agenti policije, izvršili premetačinu i uhapsili Zdenku, Rajku i brata Mladena. Obe sestre su podvrgnute torturama. Noću su mučene, a danju su odvođene u trafiku u nameri da policija otkrije partijske veze - ali uzalud. Niti su koga potkazale u trafici, niti su policiji rekle ijednu reč. Rajka je jedino uspelo da kući pošalje poruku: „Grozno nas muče, ne mogu više“.
Rajka je 24. decembra prevezena u bolnicu u Vinogradskoj ulici, a Zdenka je sutradan, videvši da nema sestre, iskoristila momenat nepažnje svojih čuvara, otrgnula se od agenata i bacila s četvrtog sprata istražnog zatvora u Zvonimirovoj ulici. Rajka je, nekoliko dana kasnije, 29. decembra 1941. godine, u bolnici zagrebačkog zatvora umrla, od posledica mučenja.
Ukazom predsednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita 24. jula 1953. proglašena je za narodnog heroja.[1]
Nasleđe uredi
Sve do 1990-ih postojala je mala uličica, Prolaz sestara Baković, u najužem centru grada Zagreba. Na valu revolucionarno-demokratskih promena tih godina i zatiranja bilo kakvih komunističkih obeležja, što je tad bilo vrlo moderno, sestre Baković su izgubile ulicu, a dobio ju je predratni prosjak Miškec (pravim imenom Mihael Erdec; Miškecov prolaz) koji je u tom prolazu bio inventar 1930-ih. Ta pomalo neobična odluka tadašnjeg saziva Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova zagrebačke Gradske skupštine, izazivala je u delu javnosti kojekakve reakcije, od podsmeha do otvorenih revolta.
Konceptualna umetnica Sanja Iveković postavila je, u sklopu svoje umetničke akcije „Operacije:grad 2008“, rad „Tko su bile sestre Baković?“. Spomen ploču koju građani mogu sami ispisivati, namesto stare uništene ploče sestrama Baković u Miškecovom prolazu.[2]. Na inicijativu HNS-a (treću u nizu), Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova zagrebačke Gradske skupštine jednoglasno je doneo odluku 2009. da se Miškecov prolaz preimenuje ponovno u Prolaz sestara Baković[3]
Fotogalerija uredi
-
Biste sestara Baković u istoimenoj ulici u Zagrebu, rad Ivana Sabolića
-
Spomenik sestrama Baković u Nišu
-
Grob sestara Baković na Mirogoju]]
Reference uredi
- ^ Narodni heroji 1 1982, str. 61.
- ^ Znate li tko su bile sestre Baković?, sa portala Kulturpunkt, pristupljeno 15. decembra 2012. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. februar 2011), Pristupljeno 24. 4. 2013.
- ^ Ivan Hruškovec (Hina): Miškecov prolaz dobio je ime po sestrama Baković, sa portala 24 sata (8.septembar 2009), pristupljeno 15. decembra 2012.[mrtva veza], Pristupljeno 24. 4. 2013.
Literatura uredi
- Bijelić, Krste (1980). Heroine Jugoslavije. Zagreb: Spektar. COBISS.SR 49275399
- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982. COBISS.SR 48700167
Spoljašnje veze uredi
- Baković Franja Rajka Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. jul 2021)
- Biografija sestara Baković