Regularni rat je naziv za rat koji vode države svojim regularnim oružanim snagama.

Vojska organizovana i obučena po određenim, u većini država po ujednačenim pravilima, zasnovanim već od robovslaničko društvo robovlasničkog društva na međunarodnim običajnim pravilima. Po njima su ustanak, revolucija, partizanski rat i narodnooslobodilačka borba smatrani neregularnim.

U drugoj polovini 19. veka međunarodno ratno pravo znatno je proširilo pojam regularnog rata, jer je učešće u ratu, pored redovnih oružanih snaga, priznato i novim kategorijama lica koja se u pravima izjednačavaju sa pripadnicima oružanih snaga.

U savremenim uslovima, po međunarodnom ratnom pravu, sa regularnim snagama, izjednačene su jedinice teritorijalne zaštite, fabričkih zaštita, pripadnici raznih lokalnih straža i dobrovoljačkih odreda, odreda narodne vojske, jedinica organizovanog pokreta otpora i ljudstvo koje po unutrašnjim propisima određene zemlje ne čini sastavni deo njenih oružanih snaga, ukoliko svi oni ispunjavaju određene uslove (organizovanost, nošenje znakova raspoznavanja, javno nošenje oružja i poštovanje međunarodnog prava). Ista prava ima i stanovništvo neokupirane teritorije koje se prihvatilo oružja i pružilo otpor neprijatelju, ako ispunjava određene uslove (javno nošenje oružja i poštovanje međunarodnog prava). Time je pojam regularnog rata znatno izmenjen i proširen.