Rezeda (lat. Reseda), nominotipski rod familije Resedaceae, obuhvata mirisne zeljaste biljke sitnih, neuglednih cvetova. Prirodni areal rasprostranjenja vrsta ovog roda prostire se u oblasti Sredozemlja i Srednjeg istoka. Rod obuhvata oko 65 vrsta, od kojih većina prirodno raste u Sredozemlju, a četiri (ujedno i najpoznatije) su raširene širom sveta kao korov (Reseda alba, R. lutea, R. luteola i R. phyteuma).

Rezeda
Reseda lutea
Naučna klasifikacija e
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Eudicotidae
Kladus: Rosids
Red: Brassicales
Porodica: Resedaceae
Rod: Reseda
L. 1737.

Opis uredi

Rezede su jednogodišnje, dvogodišnje ili višegodišnje zeljaste biljke, čije su stabljike uspravne ili ustajuće, najčešće mirisne. Pri dnu stabla postoji rozeta listova, a duž stabla ostatak listova je spiralno raspoređen. Listovi mogu biti celi, nazubljeni ili perasto deljeni, dugački do 15 cm, pri osnovi najčešće sa 2 zaliska. Na vrhu stabla nalazi se cvast grozd, u kojoj su pojedinačni cvetovi veličine do 6 mm. Cvetovi su zigomorfni, bele, žute, narandžaste ili zelene boje, sa 4—8 čašičnih i 4—6 kruničnih listića[1]. Prašnika je 10—25, a oplodnih listića 3—4[1]. Semenih zametaka je puno, kampilotropni su, sa 2 integumenta[1]. Plod je čaura. Seme je sitno, jajastog ili bubrežastog oblika, smeđe boje, sa karunkulom[1].

Upotreba uredi

Cvetovi biljaka iz roda rezeda su neugledni, ali veoma mirisni, te se rezeda uzgaja radi osveženja prostora, upotrebe suvih cvetova u cvetnim aranžmanima ili potpuriju. Etarsko ulje rezede koristi se u proizvodnji parfema. U Starom Rimu rezeda se koristila kao sedativ, i za zalečenje modrica.

Rezeda je možda bila najpoznatija po istoimenoj boji (rezeda boja, ili rezedo boja), dobijanoj iz korena vrste Reseda luteola. Ovu žutu boju su ljudi dobijali još pre 1. milenijuma p. n. e. i ona je možda najstarija dobijena boja. Sa početkom 20. veka, prestala je upotreba ovako dobijene boje, usled pojave jeftinijih sintetičkih žutih boja na tržištu[2].

Sistematika uredi

Rod rezeda je centralni u familiji, i dugo se smatrao monofiletskim. Međutim, prema rezultatima molekularne sistematike[3] nekoliko rodova ove familije (Ochradenus, Oligomeris i Randonia) se može uključiti u okvire roda Reseda. Tradicionalno, rod se deli na 6 sekcija na osnovu morfoloških i citogenetičkih podataka:

rod Reseda
sekcija Glaucoreseda
sekcija Leucoreseda
sekcija Luteola
sekcija Neoreseda
sekcija Phyteuma
sekcija Reseda

Reference uredi

  1. ^ a b v g Gajić M. 1972. Fam. Resedaceae DC. U: Josifović M. (ed.) Flora SR Srbije III. Beograd:SANU.
  2. ^ Zohary D, Hopf M. 2001. Domestication of plants in the Old World: The Origin and Spread of Cultivated Plants in West Asia, Europe, and the Nile Valley, third edition. Oxford University Press: USA. ISBN 978-0-19-850356-9.
  3. ^ Martín-Bravo S, Meimberg H, Luceño M, Märkl W, Valcárcel V, Bräuchler C, Vargas P, Heubl G. 2007. Molecular systematics and biogeography of Resedaceae based on ITS and trnL-F sequences. Molecular Phylogenetics and Evolution 44(3): 1105—1120

Spoljašnje veze uredi

  Mediji vezani za članak Rezeda na Vikimedijinoj ostavi