Rezervat biosfere Rajding mauntin

Rezervat biosfere Rajding mauntin jedan je od 621 rezervata biosfere (BRs) u 117 zemalja širom sveta, i jedan od 16 koji se nalaze u Kanadi.[1]. Godine 1986. Organizacija Ujedinjenih nacija za prosvetu, nauku i kulturu (UNESKO) označila je Nacionalni park Rajding mauntin i okolno područje kao rezervat biosfere, u okviru svog programa „Čovek i biosfera”.[2]

Rezervat biosfere Rajding mauntin
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Rezervat biosfere Rajding mauntin
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Rezervat biosfere Rajding mauntin
Mjesto Kanada
Najbliži gradDofen
Površina1.331.800 ft²
Osnovano1986. godine
Upravljačko tijeloUNESKO

Jezgro zaštićenog područja rezervata Rajding mauntin, obuhvata oko 2.789 km² mešovitih šuma, pretežno listopadnog drveća, i travnati predeli preriji. Rezervat takođe obuhvata i zonu saradnje koje okružuju park, i sastoji se od 12 ruralnih opština i 4 oblasti Prve nacije (kojima su one upravljale od pamtiveka), i sastoji se od dodatnih 11.000 km².

Rezervat je bogata jezerima, potocima i prirodnim staništima flore i faune. Razvoj u rezervatu biosfere uglavnom je usmeren ka unapređenju proizvodnje žita i krmnog bilja i uzgoju stoke. Lov, i eko-turizma takođe značajno doprinose razvoju lokalne ekonomije.

Istorija uredi

Proces osnivanja rezervata biosfere u Kanadi započeo je 1978. godine, formiranjem prvog rezervata Mon Sent Iler u Kvebeku. Najnoviji rezervat, od 16, koliko je do sada osnovano u Kandi, formiran je u Bras D’Or Lake u Novoj Škotskoj 2011. godine. Godine 1986. Organizacija Ujedinjenih nacija za prosvetu, nauku i kulturu (UNESKO) označila je Nacionalni park Rajding mauntin i okolno područje kao rezervat biosfere.

Nacionalni akcioni plan za rezervata biosfere u Kanadi predvideo je imenovanje 15 upravnika ekozona u okviru UNESKO-a koji trebaju da budu odgovorni za odabrir novih rezervata biosfere u Kanadi.

Rezervata biosfere u Kanadi su veoma raznovrsni kako po veličini, tako i po obliku, ekološkim i ljudskim karakteristikama. U početku rezervati u Kanadi bili su usmereni na proučavanje ekološke procesa, da bi im u kasnijem periodu bila dodata i funkcija izučavanje socijalnih faktora kao jedne od komponenti u za realizaciju ekološkim ciljevima. Na ovaj način u razmatranja faktora koji su od ključnog značaja za očuvanje ekosistema i održivog razvoja, uključeni su različiti akteri i društvene grupe u određenom regionu. Postulati ekoloških i socijalnih istraživanja nisu međusobno ekskluzivni; oni koegzistiraju i stalno se dopunjuju jedni sa drugima.[3]

Na osnovu navedenih postulata glavne funkcije rezervata biosfere u Kanadi su:

  • Doprinos očuvanju ekosistema i kulturnog nasleđa;
  • Podsticanje ekonomske i socijalne održivosti sela i egzistencije lokalnog stanovništva;
  • Pružanje pomoći lokalnim i regionalnim nosiocima za obrazovanje, obuku, istraživanje, monitoring, umrežavanje i partnerstvo, angažovanih za očuvanja ekosistema i regionalni održivi razvoj.

Položaj i prostranstvo uredi

Nacionalni park Rajding mauntin nalazi se u jugo-zapadnom delu pokrajine Manitoba, u blizini geografskog centra Kanade, na 20 km južno od najvećeg grada Parklanda, Dofena. Lokacijske koordinate parka su oko 50°N severno i 100°W.

Njegov središnji deo udaljen je 140 mi (230 km) severozapadno od Vinipega, 57 mi (92 km) severno od Brendona, i 102 mi (164 km) severno od međunarodne granice Kanade sa SAD. Većina zemljišta koji okružuje planinsku oblast parka je, ravničarsko i pretežno je namenjeno poljoprivredi.

Ukupna površina biosfere Rajding mauntin NP je 123.728,3 m², sa centralnom zonom od 25.158,14 m², tampon zonom od 2.489,8 m² i prelaznom zonom od 96.080,33 m².

Nadležnosti uredi

Administrativno gledano, rezervatom biosfere Rajding mauntin upravljaju; centralnom zonom, Parkovi Kanade kao federalna ustanova i tranzicionom zonom 15 opština (od 1. januara 2015. godine) koje sa spoljašnje strane okružuju nacionalni park Rajding mauntin.[4] U rad rezervata uključeni su i UNESKO, kao nosilac projekta Čovek i biosfera (MAB), Prijatelji nacionalnog parka Rajding mauntin i Kanadsko udruženje za rezervate biosfere (CBRA)

UNESKO

Rezervat biosfere Rajdin mauntin koji je određen 1986. od strane UNESK-a zajedno sa ostalim zemljama učestvuju u programu UNESKO - Čovek i biosfera (MAB). MAB program je pokrenut 1971. godine u cilju sticanje znanja i veština za podršku održivom odnosu između ljudi i njihovog okruženja. Rezervat biosfere Rajding mauntin je sastavni deo MAB, globalne mreže lokacija za zajednička istraživanja posvećen održivom razvoju.

Parkovi kanade
 
Položaj i prostranstvo i administrativna podela rezervata.

Parkovi Kanada su federalna organizacija za upravljanje i zaštitu nacionalnih parkova u Kanadi. Nacionalni parkovi su organizovan sistem širom Kanade reprezentativnih prirodnih područja od posebnog značaja. Po zakonu, oni su zaštićeni za javno obrazovanje, poštovanja i uživanja, kako bi se sačuvali u sadašnjem stanju za sadašnje i buduće generacije.

Opštine u satavu rezervata biosfere Rajding mauntin U sasatvu Rezervat biosfere Rajdin mauntin nalaze se sledeće ruralne opštine Manitobe.

Udruženje prijatelja nacionalnog parka Rajding mauntin je neprofitna organizacija, čiji je cilj podsticanje javno uvažavanje, razumevanje i briga o prirodnom i kulturnom nasleđa u Nacionalnom parku Rajding mauntin. Ona predstavlja važan glas podrške, i nudi kompletne usluge i aktivnosti za posetioce.[5]

Kanadsko udruženje za rezervate biosfere (CBRA)

Zadatak CBRA je da sačuva i unapredi kvalitet prirodnog okruženja; očuva Kanadske obnovljive izvore; očuva i zaštitu Kanadske resurse vode; prati vremenske promene i njihov uticaj na životnu sredine; sprovodi pravila koja se odnose na pogranične vode; i koordinira politiku zaštite životne sredine i programe federalne vlade.[6]

Geografija uredi

Rajdin mauntin je nastao kao odron stenovite mase ili bloka, koji se odvojio od zaleđa i survao u njegovo podnožje.[7] Zato se geomorfološki gledano za Rajdin mauntin može se reći da je nastao tako što su se sedimentne stene koje su bile teže od okolnog krečnjaka koluvijalnim procesom, tj. naglim otkidanjem i stropoštavanjem stenske mase spustle niz strme padine planinske oblasti - koja se proteže od Parklanda sve do severnog Saskačevana, gde je formirana slične brdska oblast.

Rezervat Rajding mauntin se nalazi u takozvanoj Parkland oblasti, tranzicionoj zoni između prerijskih travnjaka i jasika-hrastovih i mešovitih šumskih bioma. U okviru pokrajne Manitoba, koja je većim delom prerijski region Kanade, Rajding mauntin predstavlja jedinstveni topografski, ekološki i kulturni pejzaž.

Visinski raspon rezervata je od 304 m, na obali jezera Dofen, do 755 m na najvišoj koti Rajding mauntina. Kao deo Manitoba odrona, koji se duž pokrajine proteže pravcem jugoistok-severozapad, upadljivo izrasta na istoku i severu iz nepregledne Manitoba nizije, tako da gledano u odnosu na najviše obodne delove Rajding mauntina, na severoistočnoj strani, i ravnicu (preriju) koje ga okružuje sa svih strana, on deluje kao visoka planina.

Ekološke karakteristike uredi

Zbog većeg nadmorske visine planine koju je pratila hladnija i vlažna mikroklima, prirodna vegetacija rezervata predstavlja ekološku nišu koja je drugačija pre svega zbog šumskih bioma. Zato se Rajding mauntin može smatrati ekološkim ostrvom čiji je izled dodatno nenarušen zbog činjenice da se teren pokazao u velikoj meri nepodesan za kolonizaciju poljoprivrednika i Evropskih pionira koji su naseljevali Manitobu s kraja 19. i s početka 20. veka. Tako je po nekim ekolozima nastalo...ostrvo prirodne vegetacije u moru ljudima-izmenjenog okruženja.

Socio-ekonomske karakteristike uredi

Prvi stanovnici koji su u Srednjem veku nastanili ovo područje bili su Evropljani, koji su u ove krajeve stigli na početku 18. veka. Naime između 1731. i 1749. godine Pjer Verendrie i njegovi sinovi istraživači i trgovci prvi su stigli na prostor oko Rajding mauntina. Postaju su osnovali pored jezera Dofen 1741. i ubrzo za njima došla je i kompanija Hadson bej. Oni su se uglavnom bavili lovom i trgovinom krzna, pa su kao i starosedoci koji su na ovom prostoru živeli hiljadama godina, opstali zahvaljujući lovu bizona kojih je bilo na stotine hiljada (u velikim stadima) i druge divljači, ribolovu, na naizgled bezbrojnim jezerima, i ishrani bogatoj ribizlama, korenju i lekovitim biljkama.[8]

 
Uzgoj konja u parku

Šumarstvo, rezanje građe, kao i kosidba i grebanje livada grabuljama za seno na Rajding mauntnu počelo je još 1870. i nastavljeno ostalim ranim poljoprivrednim aktivnostima u blizini. Do kraja 1800-ih, planini je bila okružena njivama sa bogat žetvom, a sve veće količine krzna sa ovog područja izvožen je u daleke zemlje sveta. Kao rezultat 150 godina eksploatacije divljači, populacija krznaša je znatno smanjeni. Vrsta kao što su vidre, kune, ribe i žderavci nestali su u potpunosti.

Nakon izgradnje Pacifičke železnice do Brandona 1881, doseljenici iz istočne Kanade, Evrope i SAD, sve više su naseljavali ravnicu oko planinskog područja. Ova naselja koristila su šume sa planina kao izvor građe za izgradnju, pruga i kao ogrevno drvo, a meso divljih životinja kao dopunu zaliha hrane.

Železnicom su u širi region, Rajdin manuntina s kraja 19. i početkom 20. veka neprstano pristilaze različite etničke grupe koje su se naselili u pojedinim oblastima, ostavljajući u njima posebna otisak novodonete materijalne kulture na pejzaž. Pored britanskih doseljenika koji su zauzeli pre svega najplodniju zemlju na jugu Manitobe, nastanili su se i neanglosaksonci na severu. Tako je oblast Parklanda u blizini Rajding mauntina postao dom prvenstveno francuskih, ukrajinskih i skandinavskih zajednica, koje su na Rajding mauntinu ostavili posebna kulturna obeležja, koja su se zadržala do današnjih dana.

Stanovništvo uredi

Rezervat biosfere Rajding mauntin ima nisku prosečnu populacionu gustina od samo 2,2 stanovnika po kvadratnom kilometru, ili 2,8 ako se isključi centralna zona nacionalnog parka Rajding mauntin. Ukupna populacija od 29.758 stanovnika (prema popisu iz 2011) u tranzicionoj zoni, ostao je skoro stabilna od 2006. (29.776). Međutim, dok pojedni centri (Grad Dofin, plus 6 gradova i jedno selo) beleže porast stanovnika za 616 osoba, najveći deo ruralnih opštine izgubio je 631 stanovnika od 2006. do 2011. godine. Vlada Manitobe prateći trend smanjenja stanovništva, na ovom području, 1. januara 2015. izvršila je spajanjem opština koje su 2011. imale manje od 1 000 kako bi obezbedila isplativost i održivi razvoj na ovom području.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Canadian Commission for UNESCO & Canada/ MAB. 2001. Riding Mountain Biosphere Reserve. Periodic Review Report 2000.
  2. ^ Christoph Stadel, A Mountain in the Prairies – the Riding Mountain Biosphere Reserve, Manitoba, eco.mont - Volume 7, Number 2, July 2015 Canada. Research Pristupljeno: 4. 7. 2016.
  3. ^ Schultz, L. et al. 2010. Learning from resilience? Exploring learning opportunities in Biosphere Reserves. Environmental Education Research 16 (5—6): 645–663
  4. ^ „Partners and Related Organizations”. Riding Mountain Biosphere Reserve. Arhivirano iz originala 04. 04. 2016. g. Pristupljeno 4. 7. 2016. 
  5. ^ „Friends of Riding Mountain National Park, Young Explorers Program”. Friends of Riding Mountain National Park,. Arhivirano iz originala 07. 07. 2016. g. Pristupljeno 4. 7. 2016. 
  6. ^ „UNESCO biosphere reserves inspire a positive future by connecting people and nature today.”. www.biospherecanada.ca/. 
  7. ^ Geološka terminologija i nomenklatura VIII-2 Inženjerska geologija, Zavod za regionalnu geologiju i paleontologiju Rudarsko-geološkog fakulteta, Univerzitet u Beogradu, Beograd, 1978.
  8. ^ „Riding Mountain National Park, Historic & Cultural Heritage”. Parks Canada, Date Modified 2016-02-16. Pristupljeno 1. 7. 2016. 

Literatura uredi

  • Borgfjord, M.R. 2010. The South Riding Mountain Planning District. Management Plan. Onanole, Manitoba. Borgfjord, M.R. 2011. The Park Municipal Development Plan. Onanole, Manitoba.
  • Borrini-Feyerabend, G. 2002. Indigenous and local communities and protected areas rethinking the relationship. Parks 12 (2): 8–15.
  • Brown, J. & A. Kothari 2002. Editorial. Parks 12(2): 1–3.
  • Canadian Parks and Wilderness Society 2004. Riding Mountain Ecosystem Community Atlas. Winnipeg Parks Canada. No year: Wasagaming Community Plan. A Framework for Managing Land-use and Development in Wasagaming, Manitoba. Riding Mountain National Park.
  • Parks Canada 2007. Riding Mountain National Park of Canada and Riding Mountain Park East Gate registration Complex National Historic Site of Canada. Management Plan. Ottawa.
  • Price, M.F. 1996. People in Biosphere Reserves: an evolving concept. Society and Natural Resources: An International Journal 9(6): 645–654.
  • Riding Mountain Biosphere Reserve 2014. Hill of the Buffalo Chase. Riding Mountain Biosphere Reserve. Casefor support. Onanole, Manitoba.
  • Riding Mountain Biosphere Reserve & Centre for Sustainable Watershed 2012. Living by the Water’s Edge. Riding Mountain Biosphere Reserve Water Stewardship Project.Onanole, Manitoba.
  • Stadel, C. 1995. Hauptphasen der europäisch beeinflussten Kulturlandschaftsentwicklung in der kanadischen Prärie. Salzburger Geographische Arbeiten 28:141–155.
  • Stadel, C. 1996. The Seasonal Resort of Wasagaming, Riding Mountain National Park. In: Welsted, J., J. Everitt & C. Stadel (eds.), The Geography of Manitoba. Its Land and its People. Winnipeg, 298–300.
  • Stadel, C. 2005. Rurbanisation de la campagne. Espaces récréatifs dans la region du Mont Riding, Manitoba, Canada. Revue Géographique de l’Est XLV (3—4):187–194.
  • Stadel, C. & J. Selwood 1996. Suburbia in the Countryside: Cottages and Cottage Dwellers in Canada. In:Steinecke, A. (ed.), Stadt und Wirtschaftsraum. Berliner Geographische Studien 44: 311–324.
  • The Canadian Commission for UNESCO 2013. Learning from each other: Proven good practices in Canadian Biosphere Reserves. Saskatoon.

Spoljašnje veze uredi